Foto: Marko Lukunić/Pixsell
DRŽAVNI zavod za statistiku ove godine obilježava 140 godina rada, te smo tim povodom razgovarali s njegovim ravnateljem Markom Krištofom.
Krištof je na čelo Zavoda došao 2013. godine, te se od tada primjećuje značajan zaokret u načinu rada Zavoda, pogotovo u odnosima s javnošću i korisnicima.
Državni zavod za statistiku obilježava 140 godina rada. Zašto nam je važna statistika i koja je njena uloga?
Pred 140 godina Statistički ured u Zagrebu osnovan je kako bi "motrio sav fizički, moralni i gospodarski život naroda“, odnosno pružao osnovne informacije o stanovništvu, načinu života i gospodarskim kretanjima. Iako i danas DZS obavlja slične zadaće, službena statistika, a naročito unutar EU, je puno više od toga.
Ona služi za planiranje politika, jer kada želite isplanirati bilo kakvu sektorsku politiku ili simulirati njezine efekte, morate znati koje je stanje. U europskom kontekstu ona je i integrativni element, jer je nepristrana i usporediva statistika jedini način na koji su se međusobno različite države mogle ujediniti u veću cjelinu. Tako danas statistika određuje i neke konkretne stvari u Europskoj uniji.
Na primjer, koliko će se uplaćivati zajednički proračun, koliko će se novca dobivati iz EU proračuna, koliko će biti subvencija u poljoprivredi biti, i hoće li zemlja ući u proceduru prekomjernog deficita. Sve to ovisi o statističkim podacima. Dakle, statistika je na neki način ključna infrastruktura države. Statistika je istovremeno i znanstvena infrastruktura jer se znanstveni radovi temelje na statističkim podacima.
Dvije godine ste na čelu Državnog zavoda za statistiku. Kakvu stanje ste zatekli i što ste pokušali promijeniti?
Moj dojam o Zavodu dok nisam došao na njegovo čelo - bio je puno lošiji nego stanje koje sam zatekao. Zavod ima tu staru, nesretnu internetsku stranicu koju je samostalno razvio, to je jedna od najstarijih stranica u Hrvatskoj, ali i jedna od najvećih stranica sa 130 tisuća podstranica. Osim zastarjele stranice, Zavod nije dobro komunicirao ono što radi i mislim da je to najveća greška u proteklom razdoblju.
Evo recimo popis stanovništva je sa statističke strane korektno odrađen, svi podaci su prikupljeni i objavljeni u propisanim rokovima, no unatoč tome, zbog loše komunikacije stekao se dojam da se s obradom kasni i da podaci nisu vjerodostojni.
Zavod je po mojem mišljenju najbolje tijelo državne uprave i mislim da to može potvrditi svatko tko je surađivao s nama. Brinemo se o 300 EU uredbi što je najveći broj europskih propisa koji se odnosi na jedno područje. Uspjeli smo - uz pomoć europskih sredstava, koja usput čine od 13 do 20 posto ukupnog proračuna (mislim da je to rekord u državnoj upravi) - unutarnju infrastrukturu dovesti na zavidnu razinu.
Moj osobni dojam je da radimo dobar posao. Za to su, naravno, zaslužni djelatnici Zavoda. Veliki izazov će nam biti rekonstrukcija internetske stranice i potpuna digitalizacija prikupljanja podataka. I dalje prikupljamo nekih 3.5 milijuna papira, a bilo ih je sedam milijuna kada sam preuzeo Zavod. Fokus će definitivno biti na komunikaciji onoga što radimo, a od velikih poslova tu su praćenje indikatora održivog razvoja, pripreme za popis stanovništva i popis poljoprivrede . Pripreme za popis stanovništva 2021. već su započele. Želimo da se popisivanje omogući putem sustava e-građani ili nečeg sličnog te da se podaci na terenu ne prikupljaju na papiru već na digitalnim uređajima.
Zašto Hrvatska, kao susjedna Slovenija, nije uspjela napraviti popis stanovništva iz podataka kojima raspolažu razne državne institucije?
Slovenci su započeli s razvojem registra tijekom 80-ih godina i imali su sreće ili mudrost da su na vrijeme, prije 2009. kad je na snagu stupila europska uredba koja striktno zabranjuje da se statistički podaci koriste u administrativne svrhe, statistički registar prebacili državnoj upravi i dali na korištenje kao administrativni registar.
Administrativni registar je onaj iz kojeg tijela državne uprave mogu koristiti individualne podatke za administrativne svrhe, a statistički registar može služiti samo za proizvodnju statističkih podataka.
Dakle, Zavod posjeduje individualne podatke ali ih može koristiti isključivo za statističke potrebe. Problem s provedbom popisa stanovništva bez terenskog popisivanja je to što ne postoji registar stanovništva, a još veći problem je što ne postoji registar stanova. Bez osnovnih registara nije moguće povezati podatke iz različitih izvora, ali dok god nemamo jedinstveni identifikator svake stambene jedinice, popis bez klasičnog popisivanja neće biti moguć.
Koja je uloga Eurostata, a koja nacionalnih statističkih ureda?
Eurostat je dio Europske komisije, njezina stručna služba. Oni su nadležni za nadzor i kontrolu, dok su za prikupljanje podataka nadležni nacionalni Zavodi za statistiku. Postoje samo dva istraživanja koje Eurostat računa, a to su : anketa o korištenju zemljišnog pokrova (LUCAS) i harmonizirana stopa nezaposlenosti. Sve ostalo dobiva od država članica te ih objavljuje u svojoj bazi. S obzirom da su svi podaci koje Eurostat ima u svojoj bazi propisani uredbama, on istovremeno nadzire i kvalitetu tih podataka. Eurostat nam dakle nije izravno nadređen nego je dio cijelog sustava i istovremeno je odgovoran za koordinaciju i kontrolu kvalitete.
Ima li Zavod dovoljnu neovisnost?
Jako je važno za statističke zavode da budu neovisni i u našem zakonu je to dobro bilo riješeno od 2003. godine. Prošle godine na snagu je stupila nova europska uredba koja propisuje isključivo stručnu neovisnost Zavoda. Ono što nova uredba traži je da se jasno propišu uvjeti za imenovanje, trajanje mandata i razlozi za razrješenje ravnatelja statističkih ureda upravo kako bi se dodatno ojačala profesionalna neovisnost. To je ono što treba promijeniti u hrvatskom zakonu.
Mislim da smo smo mi našu neovisnost dokazali podacima o dugu i deficitu, kada ministar Hajdaš Dončić nije bio zadovoljan statističkim tretmanom Zračne luke Zagreb. Jasno smo dokazali da smo se napravili po propisima te naglasili da ćemo sukladno pravilima, u suradnji s Eurostatom razmotriti sve dodatne argumente.
Građani su često nezadovoljni statističkim podacima, pogotovo kada je u pitanju podatak o prosječnoj plaći. Smatraju da nije dovoljno informativan, odnosno da ne prikazuje realno stanje.
Koliko su podaci DZS-a pouzdani i tko ih kontrolira?
Statistika uvijek radi na tome da poboljša kvalitetu podataka. Prosječna plaća ne daje punu sliku te su nam potrebne i druge mjere sredine poput medijana i moda, a koje trenutno, s obzirom na način prikupljanja podataka nije moguće izračunati. Mi ne prikupljamo individualne plaće, već masu plaća i broj zaposlenih i na temelju toga možemo raditi prosjek, ali ne možemo izračunati medijan. Novi JOPDD obrazac bi nam trebao omogućiti i da objavimo medijalnu plaću, ali i da podatke o plaći ranije objavimo, te da istraživačima omogućimo podatke za analize. Statistika nikad neće dati potpuno točan podatak nego najbolji mogući.
Što se tiče kontrole kvalitete podataka, baš smo nedavno imali reviziju iz Eurostata i tjedan dana su proveli ovdje i doslovno su u zavirili u svako istraživanje.
Jedan od "najpopularnijih" podataka koji objavljujete je BDP. Što je BDP i kako se dolazi do podataka o sivoj ekonomiji? Kolika je uopće siva ekonomija u Hrvatskoj?
BDP je pokušaj ekonomista 20. stoljeća da s jednim indikatorom da ocjenu stanja gospodarstva u nekom trenu. BDP u sebi sadrži sve dostupne podatke o gospodarstvu. I službene podatke ali i procjene, poput procjena sive ekonomije. Ovom prilikom bih demantirao onu priču da je udio sive ekonomije 30 posto. To je kao da je svaka treća kuna u opticaju došla iz neevidentiranog izvora. To je nerealno i puno realnija je procjena DZS-a o sivoj ekonomiji od 7,5 posto za 2014. godinu. To je puno realnije. Procjena sive ekonomije se radi svakih nekoliko godina i onda se temeljem službene ekonomije procjenjuje kolika je siva ekonomija.
Hrvatska je prešla na ESA 2010 metodologiju obračuna javnog duga što ga je značajno povećalo. Istovremeno političari često još uvijek kod iskazivanja deficita u javnosti prezentiraju podatke prema "nacionalnoj" metodologiji. Daje li ESA 2010 realnije podatke i što se sve promijenilo?
Države diljem svijeta i dan danas nisu prihvatile dvojno računovodstvo nego i dalje funkcioniraju po gotovinskom načelu, dakle oni prihod knjiže u trenutku kad naplate porez, a rashod kada plate račun.
Osim različitog koncepta postoji razlika i u samom obuhvatu. ESA uredba kaže da je dio države sve ono što manje od 50 posto prihoda ostvaruje na tržištu. Sva poduzeća koja ovise o subvencijama države statistički se smatraju dijelom sektora države. To je u HR značilo da su velika javna poduzeća ušla u obuhvat države. U našem slučaju autoceste i HBOR.
Problem je što su jedna pravila vrijedila ranije, pa su maastriški kriteriji napravljeni prema starim pravilima koja nisu na taj način definirala obuhvat države, u međuvremenu su se statistički kriteriji promijenili dok kriteriji eurozone nisu, pa je sad svim zemljama koje još nisu ušle u eurozonu teže ući. Kad državni sektor RH uspoređujete s drugim zemljama EU, ukupni iznosi su veći jer one u obuhvatu nemaju autoceste.
Zavod je aktivan na društvenim mrežama, objavljuju se infografike... Kakve su povratne informacije od korisnika?
Korisnici su ugodno iznenađeni. Imamo komentare da smo dio Države koji se ne ponaša kao ostali. Smatram da je jedna od temeljnih zadaća Zavoda za statistiku distribucija informacija. Nije dovoljno samo pustiti podatke u javnost već i komunicirati. Mislim da smo pokazali da objava samih brojka nije dosadna. Što se tiče nove internetske stranice, napravili smo neke inicijalne korake, sva priopćenja su stavljena u jednu bazu.
Nedavno smo prešli na novu verziju servera, a negdje oko 15.11 ćemo imati dvije inovacije na stranici. Planiramo u rad pustiti geoportal - prikaz statističkih podataka na karti i pretragu statističkih klasifikacija koje se u Hrvatskoj ne koriste koliko bi trebalo. Tijekom iduće godine kreće pravi redizajn i nadam se da će negdje polovicom sljedeće godine biti gotovo. Sve radimo vlastitim snagama.