RAVNATELJICA Klinike za infektivne bolesti Dr Fran Mihaljević Alemka Markotić gostovala je na FACE televiziji u BiH. Preko videoveze ju je intervjuirao voditelj Senad Hadžifejzović.
Razgovarali su o njezinoj smirenosti, vremenu provedenom u ratu u BiH, ali i o prognozama za koronavirus.
Kako to da se poziva i na Boga i na znanost?
"Ja sam zahvaljujući majci Bosanki i ocu Hercegovcu dobila takav odgoj i to mi je možda nešto najvrednije u životu što mi daje snagu. Poticali su moj interes za znanost koji sam uspjela ostvariti u medicini, a vjera mi je davala snagu u cijelom životu. Ja imam dosta kolega koji su i vjernici i znanstvenici, i onih koji nisu. Znanstvenici su vam navikli razmjenjivati mišljenja. Kultura razgovora i razmjene suprotnih mišljenja je nešto što znanstvenici znaju jako dobro raditi i bilo bi dobro kad bi i ostali slojevi društva malo više poradili na tome da smo u stanju čuti i razumjeti onoga drugog, a opet ostati svoj", rekla je Markotić.
Koliko je smirenost bitna u ovakvim situacijama?
"Mislim da je to jako bitno. Malo straha mora u životu čovjek imati da bi bio oprezan, da bi znao kako se suočiti s opasnim situacijama. Međutim, strah koji blokira, koji ne da razmišljati u određenim situacijama je negativan i to si ne možemo dopustiti. Ljudska vrsta bi izumrla da ne zna to kontrolirati. Moramo se smiriti, suočiti se s ovim što je pred nama i naći najbolje rješenje kako to prijeći", odgovorila je.
Je li koronavirus prirodni ili laboratorijski virus?
"Čujem ja sve te priče. Normalno je da kad izbije ovakva jedna brza, neočekivana epidemija, pandemija, kakvu nismo mogli lagano zamisliti, osima na filmovima, onda se pojave i takve teorije. Sva dosadašnja istraživanja koja rade svjetski znanstvenici ukazuju na to da bi to trebao biti prirodan virus. Ja godinama se bavim opasnim uzročnicima i ja znam svojim studentima reći da je priroda najveći bioterorist. Ono što priroda može kreirati, teško neki čovjek može kreirati", rekla je.
Koliko dugo će borba s virusom trajati?
"U kontaktu sam i sa svjetskim stručnjacima koji su godinama, po 40-50 godina svladavali različite epidemije po svijetu, i one najopasnije, i ni oni se to ne usude prognozirati. Ovo je doista jedan neobičan virus. Ovako nešto sigurno nemamo od 14. ili 15. stoljeća kad je kuga vladala, kad su velike boginje odnosile tisuće života i mijenjale demografske i političke karte svijeta. Od tada je svijet malo zaboravio kako te stvari izgledaju. Ne bih se usudila prognozirati. Infektivne bolesti znaju često biti samoograničavajuće: dođu i nestanu. Mi svi priželjkujemo onaj scenarij koji je napravio stariji brat ovog virusa, SARS. Kroz šest mjeseci je protutnjao cijelim svijetom. Tada je inficirano oko 8000 ljudi s 10 posto smrtnosti. Danas su brojke puno veće nego kod, sve je drugačije, ali ako se budemo držali mjera koje propagiramo, mislim da bismo se mogli izboriti u nekom razumnijem i kraćem vremenu. To ovisi ne samo o stručnjacima i prognozama, nego doista o svim stanovnicima, o svim građanima. Zajedno možemo puno, a ako netko kvari tu priču, onda ćemo dugo čekati sretan završetak", odgovorila je Markotić.
Utječe li toplo vrijeme na koronavirus?
"Jako puno čimbenika može utjecati na ovu epidemiju. Neće biti jedan vrhunac za određenu regiju. Vidite i sami da je virus polako ulazio u različite zemlje i tako su neke zemlje uspjele svojim mjerama usporiti, a nekim zemljama se dogodilo da nisu reagirale na vrijeme, pa su imale strelovit uspon i katastrofalnu situaciju. To se ne može stavljati u jednu kategoriju. Imamo cijeli niz čimbenika: od razvijenosti zdravstvenog sustava, od nekakvih naučenih lekcija od prije, od kulturoloških i demografskih situacija…, životnih navika…mogli bismo sat ili dva nabrajati čimbenike i sve to bi moglo utjecati na to da se epidemija širi u jednom ili drugom smjeru i da ishod za jednu ili drugu regiju bude ovakav ili onakav. Cijeli niz faktora utječe pa je teško prognozirati. Svaka zemlja ima neku svoju priču. Ako imate starije stanovništvo, za očekivati je da će možda biti viša smrtnost... Toplo vrijeme može utjecati na to da držimo prostor prozračenim, da se virus može manje širiti u zatvorenom prostoru. To je imala npr. Australija ili jugoistočna Azija, a još ima puno virusa. Mislim da sve mjere i svi čimbenici mogu utjecati, ali ne možemo se uhvatiti za jedan čimbenik i reći da smo pobijedili ako to bude. Puno je čimbenika, u prvom redu je faktor čovjek koji će se držati svih mjera. Štampar i slični njemu su to razumjeli i možda smo zato mi usvojili te neke lekcije. Ne oslanjamo se samo na visoku tehnologiju koju nažalost još uvijek i nemamo, nego na jednostavne lekcije koje je i ugledni časopis Science preporučio u svojem članku, a to je držati distancu, držati osnovne higijenske i epidemiološke mjere. Time su zemlje koje su uspješne stavile virus stavlja pod kontrolu", rekla je.
Koje lekcije od Hrvatske može naučiti i preuzeti BiH?
"Ne treba prerano slaviti pobjedu. Mi smo svjesni da je još sve kritično, situacija se može pokvariti, ali se trudimo na prvu prepoznati ugroze i reagirati najbolje što možemo. Mislim da BiH može uvesti niz jednostavnih mjera u svoje dijelove. Teško mi je reći administrativno, ali mislim da se mogu uvesti slične mjere, stalne edukacije ljudi i informiranje o tome kako se trebaju ponašati, a možda i neke restriktivne mjere gdje ćete za početak ograničiti neke stvari od kretanja do svega. Treba jako paziti na ljude koji dolaze iz inozemstva. Moraju biti u karanteni, trebaju biti pod nadzorom, da se ne kreću iz te karantene, znam da je puno ljudi iz inozemstva došlo. Jednostavne epidemiološke mjere koje sigurno znaju učenici vrhunskih epidemiologa mogu biti vrlo učinkovite", dodala je Markotić.
Je li virus zarazniji nego što se u početku mislilo?
"On je puno zarazniji nego što se mislilo, ali pokazalo se da je za širenje potrebna uska zatvorena sredina. Već ga pomalo zovemo obiteljski virus jer je najjače širenje išlo unutar obitelji. Potreban je jedan bliski i uski kontakt u zatvorenom prostoru, a ne samo jer ste prošlo pokraj nekoga. Da godišnje doba sigurno neće sve riješiti, neće. Međutim, virusi su isto čudna bića i ja se nekako nadam da će on možda i sam odlučiti prestati, a da se mi trudimo biti negostoljubivi. Da peremo ruke, pazimo s higijenom, da se ljudi ne okupljaju u zatvorenim prostorima, pa i vani veće grupe mogu proširiti zarazu. Mjere, mjere, mjere mogu pomoći, jer ako budemo odugovlačili će stradati i ekonomija i sve. Jedna od mjera je i da ljudi upozoravaju druge, ne samo da ti ne činiš loše nego da i upozoriš drugoga. Ne možemo mi imati toliko policije da stalno ljude naganja. Ali ako vidi troje odgovornih građana da se netko neodgovorno ponaša, onda ih treba upozoriti. Većina tih ljudi će se onda možda čak malo i promijeniti, ako ih sugrađani upozore", rekla je.
Mora li se zaraziti 70 posto ljudi?
"Ovisi o virusu i njegovom načinu i imunitetu koji ostavlja. To je nešto što znamo za cjepiva, kod cjepiva koja daju imunitet morate imati oko 80 posto procijepljenosti ili inficiranih da se virus ne bi mogao nešto ozbiljnije replicirati. Međutim, za gripu se morate cijepiti svake godine jer će se ona i dalje širiti svaku put i nema tu onog zadržanog imuniteta. Različiti su virusi. Ako se ovaj bude ponašao kao gripa, onda tih 80 posto neće ništa značiti, a ako se bude ponašao kao ospice, onda će značiti. Ali vidjet ćemo, ne može se još znati koliko će trajati imunost kad su tek i Kinezi negdje 4-5 mjeseci od prvih slučajeva. To će tek idući mjeseci i godina-dvije pokazati da bismo mogli znati kolika je imunost", dodala je Markotić.
Što ako dođe naredba da se cijeli svijet mora cijepiti, ima li straha?
"I ta se svijest mijenja. U Hrvatskoj se jako promijenilo od velikih epidemija ospica i svega. Vidjelo se što to donosi, promijenila se svijest. Puno više ljudi se cijepi protiv gripe i svega ostalog. Mislim da nam je koronavirus pokazao koliko je iznimno opasan, koliko sve štete na svim razinama ljudskog života može napraviti, ne vjerujem da će biti puno onih koji se ne bi cijepili protiv ovog virusa", pojasnila je.
Je li točno da cjepivo protiv tuberkuloze stvara imunitet na koronavirus?
"S BCG-om je jedna druga priča. Kad date to cjepivo, ono izaziva jednu jaču reakciju specifičnu i nespecifičnu staničnog imuniteta koji je važan za viruse. To se upotrebljava ne samo kod tuberkuloze nego i u nekim onkološkim bolestima i na nekim drugim virusima, da bi se potaknulo nespecifično djelovanje imunosti i tako podigla na neki način razina imunološkog odgovora. U određenim fazama ti opasni virusi znaju prvih par dana bolesti suprimirati naš imunološki sustav, što im omogućava da se umnožavaju. Onda bi trebalo nešto malo pojačati, ali ne previše jer je tanka nit kada se uplićete u imunološku sustav do kud smijete ići. To je logika kod BCG-a, a ne zato što smo kao djeca u rodilištu besežirani", dodala je.
Posljednje pitanje je bilo o njezinom iskustvu u Sarajevu za vrijeme rata
"To je veliko iskustvo koje niti jedan čovjek ne bi volio sigurno ponoviti. Međutim, to iskustvo je mene osnažilo, dalo mi je razmišljati što su prioriteti u životu i shvatiti. Materijalno mi nikad nije bilo prioritet, ali onda shvatite kako materijalno nestane u nekoliko minuta. Sve što su neki stvarali godinama je znalo nestati. Ono što imate u duši, u glavi, to ostaje. Ostaju vam drugi ljudi ako ste ih uspjeli sačuvati, a to je poruka za koronavirus: čuvajmo jedni druge. To je nešto što je meni dalo mogućnost da očvrsnem, da se drugačije se odnosim prema životu, pa i da nekakvu dozu straha povisim na višu letvicu. Kad ste gledali smrti u oči i kad ste se pomirili s tim da možete umrijeti, puno drugih stvari prihvaćate puno snažnije i organiziranije", zaključila je Alemka Markotić za Face TV.