GORDANA Getoš Magdić, optužena za ratni zločin nad osječkim Srbima u slučajevima Selotejp i Garaža, dobila je u rujnu prošle godine od Ministarstva branitelja stan u Zagrebu.
Nenad Križić, zamjenik ministra branitelja Medveda, tvrdi kako Getoš Magdić ima riješen status branitelja i vojnog invalida.
Korištenje stana odobreno joj je od Ministarstva branitelja na temelju liječničke dokumentacije. Emisija Provjereno otkriva kako u zamolbi Ministarstvu državne imovine ona nije navedena kao razlog, već samo stoji da Getoš Magdić treba privremeni smještaj.
"Sam dopis traženja stana je vrlo jednostavan. Naša je prosudba hoćemo li mi u prilogu dostaviti nešto ili ne", rekao je Križić.
Legalizacija ilegalnih stanova?
Stan se može dobiti za privremeno korištenje radi liječenja. Zbog toga je i prošle godine osnovano Povjerenstvo u Ministarstvu branitelja. Međutim, odluke o dodjeli nekih stanova datiraju dosta ranije, kad uopće nije postojalo povjerenstvo koje bi utvrdilo ispunjavaju li te osobe uvjete za korištenje stana. Uz nedavno otkriven slučaj Brune Paurevića, kojemu je Ministarstvo bez zakonitog uporišta dodijelilo stan u centru Zagreba, Provjereno ima dokumentaciju o još dva slučaja – jedan u Trnskom i jedan na zagrebačkoj Selskoj cesti, među kojima je i stan koji koristi Getoš Magdić.
Postavlja se pitanje je li onda to povjerenstvo osnovano da legalizira ilegalne postupke dodjele stanova. Troje ljudi koji su dobili stanove na korištenje nisu htjeli razgovarati o načinu na koji su ih dobili, a Ministarstvo državne imovine je poslalo novo rješenje kojim te iste stanove sada traži natrag.
Slučajevi Garaža i Selotejp
Gordana Getoš Magdić je trećeoptužena u slučajevima Garaža i Selotejp, zajedno s Branimirom Glavašem, Ivicom Krnjakom, Dinom Kontićem, Tihomirom Valentićem i Zdravkom Dragićem. Zbog tih slučajeva im se već jednom sudilo, ali je osuđujuću pravomoćnu presudu ukinuo Ustavni sud.
Suđenje se ponavlja više od osam godina nakon što su Glavaš i ostali proglašeni krivima i kažnjeni na zatvorske kazne od pet do deset godina koje im je u pravomoćnoj presudi 2010. smanjio Vrhovni sud.
Slučaj Selotejp odnosi se na mučka ubojstva deset ljudi i pokušaj ubojstva jednog čovjeka u ratnom Osijeku. Ime Selotejp slučaj je dobio zbog inovativnog korištenja ljepljive vrpce – zarobljenim civilima ruke su vezane selotejpom prije nego što ih se upucalo u glavu i bacilo u Dravu. Zločine su, po sudskoj presudi, počinili pripadnici posebne postrojbe, Samostalne uskočke satnije, formirane upravo s ciljem mučenja i ubijanja civila, za koje se vjerovalo da su srpski špijuni.
"Selotejp"
Branko Lovrić, Alija Šabanović, Jovan Grubić, Milutin Kutlić, Svetislav Vukajlović, Petar Ladnjak, Milenko Stanar, Bogdan Počuća. To su imena ljudi koji su svoj život skončali na obali Drave, ruku povezanih selotejpom. Na isti su način ubijene još dvije osobe čiji identitet nije utvrđen. Sud je utvrdio da su Tihomir Valentić, Mirko Sivić, Dino Kontić i Zdravko Dragić, pripadnici Specijalne uskočke satnije, koja je bila pod formalnim zapovjedništvom Ivice Krnjaka, zločine počinili po naredbi samog Glavaša, koji je naredbe Krnjaku slao preko Gordane Getoš Magdić.
Jedini koji je nekim čudom preživio susret s pripadnicima satnije bio je Radoslav Ratković. I on je odveden iz doma, zlostavljan, pa su mu vezane ruke i pucano mu je u glavu nakon čega je bačen u Dravu. Ali metak koji ga je pogodio nije bio smrtonosan pa je uspio preživjeti i ostao jedini svjedok koji je uspio ispričati kakvi su se zločini događali na dravskoj obali. U slučaju Selotejp ključnu ulogu u osudi Glavaša je igralo svjedočenje Getoš Magdić.
Garaža
Slučaj Garaža odnosi se na otmice i mučenja civila u zgradi Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, kojim je predsjedao Glavaš. On je osuđen zbog toga što je propustio spriječiti zlostavljanja, a teretilo ga se i da je naredio ubojstvo Đorđa Petkovića, koji je bio zatočen i mučen zajedno s Čedomirom Vučkovićem, čovjekom kojeg se tjeralo da pije akumulatorsku kiselinu.
Ključni svjedok u slučaju Garaža bio je Krunoslav Fehir, u vrijeme rata 16-godišnjak, koji je 15 godina nakon rata izašao u javnost s pričom o tome kako mu je Glavaš naredio ubijanje.