> Milan Bandić: Svoju kandidaturu ću istaknuti u 7 ujutro na Sljemenu!
Malo gradonačelnikovih ljudi
Čini se da će nakon Bandićeva izbacivanja iz SDP-a zagrebački gradonačelnik izgubiti ogroman dio svoje stranačke strukture poslušnika. Uz njega će sigurno ostati njegova sjena Duško Ljuština, vjernost bi moglo zadržati nekoliko dubioznih likova koje je instalirao u gradske urede i Zagrebački Holding, ali svi ostali napuštaju tonući brod. Računica je jasna, lijepo je sanjati o savjetničkom mjestu u Uredu predsjednika, ali sigurna sinekura je ipak sigurna sinekura. Nju im, pak, ne može pružiti Bandić, nego isključivo SDP. Cijela zagrebačka gradska uprava ionako nikad nije bila vjerna Bandiću, nego onome što im je mogao pružiti. S praznom gradskom blagajnom i strankom koja će ga njegov lik pokopati dublje nego što je Republikanska stranka u SAD-u pokopala sjećanje na Georgea Busha, jednostavno nema puno toga što Miki ima za dati.
Milanović je Bandića doveo na nekoliko poteza do mata. Miki će morati u unaprijed izgubljenu utrku za predsjednika, u kojoj ne može pobijediti Ivu Josipovića. Josipović iza sebe ima kompletnu stranačku infrastrukturu, čiji kompletni zagrebački dio će se sada okrenuti protiv Bandića. Najbolje čemu se Bandić može nadati je ulazak u drugi krug, a nije nemoguće i da Nadan Vidošević nastavi s vrlo jakim zaletom kojeg ima u zadnje vrijeme i potuče zagrebačkog gradonačelnika te izbori pravo za odlazak na megdan Josipoviću. Bandić nešto mora smisliti, i to jako brzo, jer trenutno se nalazi na vrlo sigurnom putu prema dolje. Besplatan savjet bi mu bio da se učlani u HDZ.
Bandić kao da se rodio da bude član HDZ-a
Kad se malo razmisli, tako nešto uvijek je bilo na granici mogućega. Bandić i HDZ gotovo su jednaki, i po svjetonazoru, i po načinu upravljanja, i po retorici i po principu zaduživanja da bi se ispunilo demagoška i populistička obećanja i osiguralo glasove. Istina, Bandić je HDZ-u uvijek odgovarao kao SDP-ov gradonačelnik Zagreba, budući da je redajući afere i malverzirajući gradski novac služio kao ogledni primjer doktrine "svi su isti". No, to samo po sebi ne mora značiti da ga ne bi primili pod svoje okrilje, posebno kad se uzme u obzir HDZ-ova tragikomična kadrovska situacija u glavnom gradu. Bandićev smisao za tajming i populizam zajedno s HDZ-ovim resursima mogli bi biti upravo onaj pakleni spoj koji bi vladajućoj stranci osigurao vlast nad Zagrebom.
Situacija bi bila pogodna i SDP-u, ali čak i samom Zagrebu. SDP bi dva svoja najveća neprijatelja mogao svrstati pod isti barjak, i ne bi se više, kao u satiričnoj aluziji na komunizam, morao boriti s vanjskim i unutarnjim dušmaninom. Zagreb bi profitirao od konačno jasnog uspostavljanja političkih odnosa, u kojemu bi se gradonačelnik i većina u Gradskom vijeću konačno počeli sukobljavati po klasičnoj hrvatskoj liniji "lijevih" i "desnih", a glasovi na izborima podijelili bi se sukladno tome.
Jedino je pitanje kad bi se Bandić odlučio za takav potez. Ako bude čekao predugo, HDZ-u ne bi bio pretjerano zanimljiv. Kad se jednom padne s bicikla, nije se tako lako vratiti. Trenutno transfer Bandića u HDZ zvuči kao svojedobni transfer Nike Kranjčara u Hajduk. Uskoro bi to moglo ličiti na dolazak drugoligaškog trenera u Dinamo.