PREDSJEDNIK Zoran Milanović je jučerašnjom objavom o političkom analitičaru Žarku Puhovskom napravio vrlo opasan presedan. Naime, Hrvatska već 20 godina nije imala predsjednika koji se obračunava s građanima koji ga javno kritiziraju i to ne koristeći argumente, nego logičke greške i krajnje dubiozne tvrdnje.
Ovdje je važno napomenuti da se Milanović, za razliku od ranijih verbalnih napada na Daliju Orešković, Marijanu Puljak, Radu Borić i Tomislava Tomaševića, redom saborskim zastupnicima, nije obračunavao s izabranim političarima, nego s građaninom čiji je jedini "krimen" to što se usudio kritizirati predsjednika u televizijskom eteru.
Podsjetimo, Milanović je jučer na Facebooku objavio bizaran status o Žarku Puhovskom, političkom analitičaru koji ga je dan ranije kritizirao u razgovoru za RTL televiziju. U tom statusu Milanović nije demantirao niti jednu tezu koju je Puhovski iznio o njemu, nego je teško optužio analitičara za nešto što je Puhovski, prema Milanovićevim tvrdnjama, napravio prije punih 48 godina.
Milanovićev ad hominem napad
Ovdje treba podsjetiti što je točno ad hominem. Radi se o logičkoj greški odnosno retoričkoj strategiji u kojoj jedan sudionik u raspravi napada karakteristike, motive ili druge značajke drugog sudionika rasprave, a ne suštinu iznesenih argumenata. Ukratko, Milanović u svojoj objavi nije napisao "Ono što je Puhovski rekao o meni ne stoji zato što...", nego je Puhovskog opisao kao "drukera" i optužio ga da je "aktivno doprinio tome da se skupina bezazlenih mladića i djevojaka utamniči na nekoliko godina i da nakon toga dva desetljeća žive kao građani drugog reda".
"O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. godine bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I.Z.Čičku, D. Budiši i inima)... Puhovski se na sudu (sve se to zapisuje, Puhovski) držao kao pravi ‘druker’, ništarija, upravo kako je to od njega i očekivao i dr. Vladimir Bakarić-Svileni, s kojim me Puhovski besramno uspoređuje", napisao je Milanović u statusu koji vrvi logičkim greškama.
>> Milanović: Druker Puhovski je doprinio tome da bezazleni mladići budu zatvoreni
Je li Puhovski uopće napravio ono za što ga Milanović optužuje?
Milanović je tako optužio Puhovskog da je kao svjedok optužbe aktivno doprinio utamničenju hrvatskih proljećara svjedočeći kao svjedok optužbe u to u "montiranom procesu". Nema nikakve dvojbe da proces protiv Ivana Zvonimira Čička, Dražena Budiše i ostalih zaista jest bio montiran u režiji Saveza komunista. No, ako je proces bio montiran, a neupitno je da jest, kakvog je uopće utjecaja na osuđujuću presudu proljećarima moglo imati svjedočenje Puhovskog? To je pitanje koje nameće elementarna logika, a na koje Milanović ne daje odgovor.
No, čak i ako zanemarimo da se ishod montiranog procesa znao unaprijed neovisno o tome tko je svjedočio i što je rekao na sudu, pa i ako zanemarimo da Milanović nije odgovorio Puhovskog protuargumentima nego ad hominem napadom, nameće se pitanje - je li Puhovski zaista napravio ono za što ga Milanović optužuje?
Odvjetnik proljećara: Da je suđenje bilo objektivno, iskaz Puhovskog bi okrivljenike oslobodio krivnje
Odgovor na to pitanje je prije punih 12 godina dao odvjetnik Dinko Šimatović, koji je te 1972. godine branio proljećare na sudu.
"Žarko Puhovski nije sedamdesetih svjedočio protiv Ivana Zvonimira Čička. Naime, bio sam nazočan u braniteljskoj klupi tijekom cijelog nesretnog suđenja studentima. Stoga mogu tvrditi da je Žarka Puhovskog, istina, tužiteljstvo predložilo kao svjedoka, ali je unatoč tome potvrdio samo istinite činjenice i to na način da simpatizira okrivljene studente. Da je suđenje bilo objektivno, iskaz svjedoka Puhovskog okrivljenike bi oslobodio krivnje", rekao je Šimatović u razgovoru za Nacional 2008. godine.
Naravno, nema nikakve sumnje da je, ideološki gledano, Puhovski 1971. godine bio na suprotnoj strani od Čička, Budiše i ostalih, što u razgovoru za Index potvrđuje i sam Puhovski.
Puhovski: U jednom trenutku sam objektivno pomogao proljećarima na sudu
"Radilo se o tome da smo 1971. jednom ili dva puta tjedno imali studentske skupove na fakultetu i na njima su mahom nastupali s proljećarske strane, a na drugoj strani je ostalo nas par. Nama su, kao u ime demokracije, puštali da nešto kažemo i mi smo tamo nešto govorili, a onda su nam to kasnije izvlačili na sudu", govori nam Puhovski, koji se prisjeća da je svjedočio punih 14 sati. Njegovo svjedočenje, govori nam Puhovski, trajalo je toliko dugo jer je stalno ispravljao suca koji je njegove izjave diktirao zapisničaru.
Puhovski nam danas kaže da je u jednom trenutku objektivno pomogao proljećarima na suđenju.
"Naime, jedna od točaka optužnice je tvrdila da su proljećari po nalogu ekstremne emigracije organizirali štrajk 1971. godine. Mene su Budiša, Čičak, Paradžik i ostali pitali bih li ja, kao čovjek s druge strane, podržao njih u štrajku. Ja sam im rekao da ću podržati štrajk jer mislim da će štrajk dovesti do rušenja cijele nacionalističke konstrukcije. Kad sam to rekao na sudu, Budiša je skočio i revoltirano pitao 'Zašto on ne sjedi ovdje s nama?' a sudac je u svom pitanju tvrdio da sam bio protiv štrajka", govori nam danas Puhovski.
Današnje izjave Puhovskog za Index su konzistentne s izjavom odvjetnika proljećara Dinka Šimatovića, koji je rekao da je Puhovski "samo potvrdio istinite činjenice" odnosno kako bi, da je suđenje bilo objektivno, iskaz Puhovskog oslobodio proljećare krivnje. No, suđenje ne da nije bilo objektivno nego je bilo montirano, baš kao i mnoga druga suđenja u komunističkim režimima, a naročito ona ideološkog tipa, što u konačnici priznaje i sam Milanović.
"Milanović je izašao ispod skuta Ivice Račana, koji je napravio karijeru na demontaži Hrvatskog proljeća"
Puhovski za kraj podsjeća na još jednu golemu nekonzistentnost u objavi Zorana Milanovića.
"Milanović je čovjek koji je izašao ispod skuta Ivice Račana, a upravo je Račan bio jedan od 10-ak ljudi koji su vodili cijeli proces demontaže Hrvatskog proljeća. Pa opet, Milanoviću nikad nije palo na pamet postaviti pitanje o ulozi Ivice Račana, koji je upravo te '72. godine napravio karijeru na tome, jer je dotad bio trećerazredni partijski funkcioner. To pokazuje da se kod Milanovića ne radi o nekakvom principijelnom stavu, nego o pokušaju da očisti teren od svih onih koji mu smetaju", govori nam Puhovski.
Milanović je otvorio Pandorinu kutiju
Da rezimiramo, Hrvatska je za predsjednika izabrala Zorana Milanovića, čovjeka koji ne preže od obračuna s građanima koji ga kritiziraju, proziva ih imenom i prezimenom ne navodeći pritom zbog čega su njihove izjave netočne, nego iznoseći nelogične optužbe koje, ako je suditi po izjavama svjedoka vremena, nemaju utemeljenja u činjenicama. Milanović to, jasno, radi s pozicije velike moći koju mu omogućava funkcija predsjednika, ali i imunitet koji ima. Predsjednik, koji je uz premijera najzaštićenija osoba u Hrvatskoj, tako bi sutradan mogao bilo kojeg građanina koji ga javno kritizira mrtav-hladan optužiti za doslovno bilo što, bez ikakvih dokaza i argumenata i - nitko mu ne bi ništa mogao. Poruka koju Milanović time šalje javnosti pritom je vrlo opasna, jer ako se predsjednik države može baviti takvom vrstom osobne difamacije ljudi koji ga kritiziraju, neovisno o argumentima i dokazima, onda je to očito sasvim normalno ponašanje, a nije i ne bi smjelo biti.
Milanović je, ukratko, bizarnim prozivanjem Puhovskog otvorio Pandorinu kutiju. Zašto je to napravio? To zna samo Milanović, ali je znakovito da je predsjednik počeo mahnitati protiv kritičara nakon što je otkriveno da je bio u notornom klubu Dragana Kovačevića.