U OVOJ državi najbolje je biti Mladen Bajić. Prisvajati zasluge i delegirati krivnju. Uživati podršku vladajuće politike i većine medija. Podložnost vlasti prikazivati kao olakotnu, a ne otegotnu okolnost. Policiju optuživati za neefikasnost, a sudove za nekompetentnost. Biti najmoćniji čovjek u državi. Biti onaj kojeg se boje, onaj koji zna sve o svima i može sakriti svašta o svakome. Onaj tko osvaja treći uzastopni mandat.
Zapravo, u ovoj državi ogrezloj u kriminal i korupciju bolje je biti glavni državni odvjetnik, nego novinar. Policija čuva samo one koji pišu o korupciji i kriminalu, ali ne i one koji se protiv kriminala i korupcije bore. Ili bi se trebali boriti.
Nikome nije sumnjivo da ga opet HDZ podržava
Gotovo je nevjerojatno da je Mladen Bajić, čovjek u čijem je mandatu na čelu Državnog odvjetništva Hrvatska sažvakana u raljama korupcije i kriminala, na pragu gotovo plebiscitarnog izbora za treći mandat. Jedni govore da je odličan, drugi da nema boljeg. Neki mu prigovaraju što je godinama podilazio vladajućoj politici, ostali mu upravo to ističu kao opravdanje. I nikome nije nimalo sumnjivo što ga HDZ opet podržava. Davno smo krivnju svaljivali na glavnog državnog odvjetnika. Danas se on prikazuje kao jedina svijetla točka u pravosudnom sustavu.
Ne valja policija, ne valjaju sudovi, ne valja vlast, ne valja Uskok, ne valjaju ministri, ravnatelji, državni tajnici... Samo Mladen Bajić valja. I samo je on uzdanica u borbi protiv onoga što je u njegovih osam godina nabujalo do neviđenih razmjera. Krivi su svi, samo ne glavni državni odvjetnik.
Ako ga je opstruirala politika, zašto je šutio?
SDP-u je trebalo sedam godina da iskoči iz te matrice. Nije poznat točan sat, točan dan, točan tjedan, mjesec i godina kad je Zoran Milanović shvatio da "Bajić mora otići jer je radio po nalogu vrha HDZ-a", ali bitno je da je napokon shvatio. Javnost, međutim, još uvijek nije shvatila kako je moguće da je Mladen Bajić svejedno - nakon svega i svačega, nakon kriminala i korupcije, nakon laži i zataškavanja - na pragu trećeg mandata. I opet uz podršku HDZ-a. I opet uz podršku Predsjednika republike.
Ako je politika dosad opstruirala Bajićev rad, zbog čega je o tome šutio? Ako ga nije opstruirala, zašto onda nije bolje radio svoj posao? Zašto se sada upravo glavnog državnog odvjetnika hvali da je efikasan u borbi protiv korupcije, kad je on sam godinama kritike za neefikasnost prosljeđivao na račun politike, policije, sudova, forenzičara, vozača, portira...? Zašto je zaslužan za uspjehe, ali nije odgovoran za neuspjehe?
Ako nema nitko bolji od Bajića, loše nam se piše
Onaj tko tvrdi da je Bajić odličan državni odvjetnik, očito nikad s njim nije imao posla. Onaj tko tvrdi da nema boljeg, forsira pogubnu tezu da su smjenjivi svi - premijeri, ministri, ravnatelji, odvjetnici - ali ne i glavni državni odvjetnik. Valjda će jednom doći vrijeme da zaključimo kako ima netko bolji. Od Mladena Bajića sigurno ima. Mora biti. Inače nam se loše piše.
I po čemu je to zapravo Bajić nezamjenjiv kad ionako sve ovisi o vladajućoj politici: po čijem nalogu najprije nije smio raditi ništa, a sada po njezinu nalogu mora raditi sve što može. Odnosno smije. Ne bismo li zapravo trebali imati državnog odvjetnika koji je neovisan o vlasti? A ne onoga koji godinama glumi žrtvu represije vladajuće politike, a zatim antikorupcijskog heroja?
Bajić kao Hoover
Možda ne bi bilo pretjerano reći da je Mladen Bajić, državni odvjetnik na pragu trećeg mandata, hrvatska verzija J. Edgara Hoovera, doživotnog ravnatelja američkog FBI-ja. Nezamjenjiv i koristan svakoj vlasti, opasan zbog tajni koje čuva u ladicama, veći od funkcije koju obavlja i grandiozniji od institucije na čijem je čelu. Svakome na usluzi i svakome prijetnja. Teško je zamisliti tko bi ga zamijenio, ali je lako zamisliti što bi se dogodilo onome tko bi to pokušao. Više ima onih koji mu duguju, nego onih kojima je on dužan. I to je tajna vječnog života.
Bajić najmoćnija osoba u Hrvatskoj
Mladen Bajić najmoćnija je osoba u Hrvatskoj. Promijenio je dva predsjednika republike, tri premijera i četiri ministra unutarnjih poslova. Zatvorio nekoliko "državnih neprijatelja" i osramotio gomilu "stupova društva". Osvojio je medije kako ga ne bi pokopali kao njegova prethodnika, uspio kao predstavnik represivnog aparata čak osvojiti nagradu HHO-a za zaštitu ljudskih prava. Postao je noseći stup sustava o koji se svi mogu osloniti. Posebice moćnici...
I koga onda briga što misli Zoran Milanović? Kad tek treba vidjeti bi li on imao hrabrosti smijeniti tog istog Bajića. I tko onda u ovoj državi ne bi htio biti Mladen Bajić? Kad je on nepogrešiv, nezamjenjiv, nezaustavljiv. Ako u ovoj državi, kao što reče Damir Polančec, ima nedodirljivih, onda je Mladen Bajić jedan od njih. Možda čak i jedini.