PETEROČLANO Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u sjedištu je tog suda u Haagu objavilo pravomoćnu presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću.
Mladić je pravomoćno osuđen na doživotni zatvor.
Potvrđena mu je krivnja za najteže ratne zločine tijekom rata u BiH, uključujući i genocid u Srebrenici. Na tu su se presudu bili žalili tužiteljstvo i obrana.
Kazna na snagu stupa odmah, a Mladić ostaje u haškom pritvoru dok se ne odredi zemlja u kojoj će izdržavati kaznu.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) prvostupanjsku presudu mladiću izrekao je u studenom 2017.
Izricanje presude počelo je u 15 sati, ali moglo se pratiti od 15:30, s polusatnim zakašnjenjem.
Predsjednica žalbenog vijeća imala suprotno mišljenje
Predsjednica petočlanog sudskog vijeća, sutkinja iz Zambije Prisca Matimba Nyambe, izričući presudu Mladiću (78) kazala je kako je većina sudaca u cijelosti prihvatila zaključke i presudu prvostupanjskog vijeća iz 2017. godine te odbacila navode iz žalbi koje su na bili podnijeli Mladić i tužiteljstvo MICT-a.
Žalbeno vijeće odbacilo je sve prigovore Mladićeve obrane na prvostupnjsku presudu uz konstataciju kako on ničim nije dokazao njihovu utemeljenost, a sutkinja Nyambe jedina je imala suprotno mišljenje pri ocjeni svih navoda iz osuđenikove žalbe.
Mladić je u žalbi pokušao osporiti svoju odgovornost za sve zločine, pa tako i za genocid u Srebrenici i za opsadu Sarajeva tvrdeći kao nije bio sudionikom zajedničkih zločinačkih planova. Tako je opsadu Sarajeva pravdao činjenicom da je to bio "branjeni grad" kao i da fizički nije niti bio u Srebrenici kada su provođene egzekucije nad zarobljenim Bošnjacima pa za to ne može biti odgovoran.
"Neuvjerljiva je tvrdnja da je Mladić u Srebrenici djelovao u cilju da se civili iz Srebrenice evakuiraju iz humanitarnih razloga", kazala je uz ostalo Nyambe iznoseći zaključke četvoro svojih kolega iz žalbenog vijeća.
Većina sudaca odbacila je mogućnost prihvaćanja bilo kakvih olakotnih okolnosti koje bi pridonijele smanjenju kazne, posebice imajući u vidu težinu zločina za koje je osuđen.
Žalbeno vijeće odbacilo je i zahtjev tužiteljstva MICT-a da se Mladića proglasi odgovornim i za genocid u pet općina u BiH tijekom 1992. godine unatoč velikim razmjerama entičkog čišćenja koje je tamo počinjeno. Uništenje zajednice bosanskih Muslimana, kako su ocijenili, nije bilo "dovoljno relevantno" da bi utjecalo na opstanak njihove etničke skupine u cijelosti.
"Kada se osnova za genocid zasniva na namjeri da se neka etnička skupina ciljano uništi, to mora biti znatan dio te skupine", mišljenje je tri člana sudskog vijeća kojemu su se usprotivili suci Aminatta Lois Runeni N'gums i Seymor Panton i zbog kojega je u konačnici odbačena žalba tužiteljstva koje je tražilo da se Mladića proglasi krivim za genocid i na području Foče, Kotor-Varoši, Prijedora, Sanskog Mosta i Vlasenice.
Uz Nyambe, ostali članovi sudskog vijeća bili su Aminatta Lois Runeni N’gums, Seymour Panton, Elizabeth Ibanda-Nahamya Mustapha El Baaj. Oni su uglavnom imenovani nakon što je sud prihvatio primjedbe Mladićevih branitelja iz 2018. godine da bi prvotno određeni suci poput iskusnih Theodora Merona i Carmela Agiusa, koji su bili aktivno angažirani u drugim važnim postupcima protiv bivših vojnih i političkih čelnika bosanskih Srba, mogli biti pristrani.
Ipak proglašen krivim za genocid na području Srebrenice
Mladić je ipak proglašen krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje, protupravne napade na civile i uzimanje talaca.
Presudom je utvrđeno kako je on te zločine počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata. Prvi je uključivao plan čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
Drugi udruženi zločinački pothvat je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja što je dokazano na primjeru opsade Sarajeva.
Cilj trećeg zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba.
>> TEKSTUALNI PRIJENOS
Krenuo je odgođeni prijenos, ali još nije počelo izricanje presude. Kako je rečeno, čeka se da se riješe tehničke poteškoće.
Kreće izricanje presude. Sutkinja Prisca Matimba Nyambe koja se javlja videolinkom se žali na jeku pa je izricanje ponovo zaustavljeno.
Sutkinja pita Mladića može li pratiti izricanje. "Mogu", odgovara Mladić.
"Prizivno vijeće će sada pročitati presudu", kaže sutkinja. Prvo će se pročitati ključni naglasci pravomoćne presude.
Sutkinja kaže da je Mladić bio pripadnik JNA, u kojoj je obavljao razne funkcije, te da su ga onda bosanski Srbi odabrali za zapovjednika.
Optužen je za 11 točaka genocida i zločina protiv čovječnosti nad muslimanima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, kao i za još niz drugih djela.
Sutkinja sada čita dijelove žalbe u kojima je obrana Mladića navela da su mu prilikom prvostupanjskog postupka povrijeđena prava. Kaže kako Mladićeva žalba nije uspjela dokazati većinu navoda o pogreškama u postupku.
Govori se o postojanju udruženog zločinačkog pohoda prema Bošnjacima i Hrvatima u BiH, u kojem je Mladić bio jedan od ključnih faktora, što je bio zaključak prvostupanjskog vijeća. Žalbeno vijeće konstatira da Mladić nije dokazao da je raspravno vijeće pogriješilo u utvrđivanju činjenica u ovom segmentu. Sutkinja Prisca Matimba Nyambe je imala suprotno mišljenje.
"Alternativno objašnjenje Mladića da je on samo htio ostvariti vojni cilj i da nije sudjelovao u UZP-u nije razumno", rekla je sutkinja.
Sutkinja navodi kako je raspravno vijeće zaključilo da je UZP postojao i kada je riječ o napadima na Sarajevo. Žalbeno vijeće je, uz jedno suprotno mišljenje, ustanovilo da raspravno vijeće ni ovdje nije pogriješilo.
Genocid u Srebrenici
Sada sutkinja govori o zaključcima raspravnog vijeća vezanima za Srebrenicu. Raspravno vijeće je utvrdilo postojanje UZP-a u Srebrenici te da je Mladić sudjelovao u planu da se počine prisilno preseljenje, genocid i ubojstvo. "Žalbeno vijeće smatra neuvjerljivom Mladićevu tvrdnju da je on želio preseliti muslimane iz humanitarnih razloga. Premještanje je bilo protuzakonito i prisilno. I ovdje je sutkinja Nyambe imala suprotno mišljenje", govori sutkinja. Konstatira kako Mladić nije dokazao da je raspravno vijeće pogriješilo.
Žalbeno vijeće odbija i Mladićevu tvrdnju da nisu uzeti u obzir dokazi da nije bio u Srebrenici i još neki dokazi da nije odgovoran za Srebrenicu. Navodi se da je Mladić i dalje imao kontrolu te da je redovno vodio razgovore i zapovijedao u Srebrenici. "Njegova žalba pokazuje neslaganje, ali ne i pogreške raspravnog vijeća", navodi sutkinja. Kaže se da je bio u Potočarima i da je bio na sastancima u hotelu. Odbijaju se i druge podtočke Mladićeve žalbe vezane za Srebrenicu.
Doživotna kazna zatvora
Žalbeno vijeće uz suprotno mišljenje zaključilo je kako nije bilo pogrešaka ni kod odmjeravanja kazne ni kod navodnih olakšavajućih okolnosti. Raspravno vijeće nije pogriješilo kod izricanja doživotne kazne Ratku Mladiću.
Sada sutkinja govori o žalbi tužiteljstva na to što je Mladića prvostupanjsko vijeće oslobodilo za genocid po 1. točki optužnice. I ta se žalba odbija. Nije dokazana namjera Mladića da se uništi značajan dio grupe. "Nije bilo prijetnje za opstanak bošnjačkih muslimana kao grupe", navodi sutkinja. Ovdje su dva suprotna mišljenja sudaca.
Sutkinja je zamolila Mladića da ustane.
Žalbeno vijeće odbija Mladićevu žalbu u cijelosti, kao i žalbu tužiteljstva.
Potvrđuje se kazna doživotnog zatvora za Ratka Mladića, koja će se izvršiti odmah. Ostaje u pritvoru dok se ne odredi država u kojoj će služiti kaznu.
Budući da je riječ o odgođenom prijenosu, iz sudnice je oko 16:15 procurila informacija da je Mladić osuđen na doživotni zatvor.
>>>>
Od Mladićevih zločina do konačne presude
Mladić je nakon više od petnaest godina koliko je bio u bijegu uhićen u Srbiji 2011. godine a suđenje u Den Haagu mu je počelo 2012. godine da bi 2017. godine nepravomoćno bio osuđen na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i genocid.
Na tu se se presudu žalili i obrana i tužiteljstvo koje je tražilo da se Mladića proglasi krivom i za genocid u još pet općina: Foči, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici no žalbeno vijeće taj zahtjev nije prihvatilo.
"Bosanski krvnik", kako su Mladića prozvali inozemni mediji, bio je na čelu glavnog stožera vojske bosanskih Srba od njezina utemeljenja 12. svibnja 1992. pa do 8. studenog 1996. godine.
Nakon što je smijenjen s te dužnosti pod pritiskom međunarodne zajednice, skrivao se u vojnim objektima u BiH a potom u Srbiji gdje je godinama uživao zaštitu dok su na vlasti bili Slobodan Milošević i Vojislav Koštunica.
Uhićen je tek u svibnju 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina gdje se skrivao u kući jednog rođaka.
Odmah nakon toga je prebačen u pritvor Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu gdje je i dočekao pravomoćnu presudu.
Za dovršetak suđenja trebalo je punih 530 dana, 592 svjedočenja te iznošenje gotovo 10 tisuća dokaznih predmeta.
Niti jednog trenutka tijekom suđenja Mladić nije pokazao kajanje zbog počinjenih zločina a suce je opetovano vrijeđao i optuživao za pristranost.