DRŽAVNO odvjetništvo odustalo je od progona Luke Modrića, optuženog za lažno svjedočenje na suđenju Zdravku Mamiću u Osijeku. Državno odvjetništvo dvaput je dizalo optužnice protiv Modrića i Dejana Lovrena, a oba puta su ih odbacili zagrebački sudovi pa suđenja nije ni bilo.
Osječko tužiteljstvo zaključilo je da nova, sada već treća optužnica protiv Modrića nema smisla jer će ponovno biti odbačena, kao što je nedavno Lovrenova. Pritom su obavijestili zagrebački Općinski kazneni sud da neće provesti dopunsko ispitivanje Modrića, nego će odbaciti kaznenu prijavu protiv njega i time završiti kazneni progon.
"Već presuđena stvar"
Razloge za odustanak osječki su tužitelji našli u nedavnoj odluci protiv Lovrena u kojoj je zagrebački Županijski sud zaključio da je Lovrenov slučaj "već presuđena stvar" jer je optužnica protiv njega bila pravomoćno odbačena 2018. te bi mu se ponovljenim postupkom kršilo pravo da ne bude dvaput progonjen u istom slučaju. Tužiteljstvo je zaključilo da je riječ o identičnoj pravnoj situaciji te bi i u slučaju Modrića optužnica također bila odbačena.
U istrazi su njihove izjave bile prilično inkriminirajuće za Mamića, no onda su tijekom glavne rasprave na sudu obojica iznijeli različite tvrdnje od onih koje su dali tijekom istrage, posebno Modrić, te su tako išli u korist Mamiću. Na suđenju je Modrić tvrdio da se ne može sjetiti onoga što je izjavio tužiteljima tijekom istrage. Modrić i Lovren nisu objasnili potpuni nesklad između njihovih svjedočenja u Uskoku i na sudu.
Modrić je u Uskoku teretio Mamića, a onda na sudu svjedočio njemu u korist
Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je, dok je suđenje Mamiću još trajalo, optužilo i Modrića i Lovrena za davanje lažnoga iskaza. Obojica su ispitana kao osumnjičenici te su porekli djelo i odbili odgovarati na pitanja tužitelja.
Optužnice protiv obojice odbačene su 2018. godine na zagrebačkim sudovima pa do suđenja nije niti došlo. Sudovi su zaključili da su optužbe protiv Modrića i Lovrena preuranjene jer nije postojao sudski zaključak koji bi ukazivao je li lažan iskaz u kojemu su teretili Mamića ili onaj u kojemu su Mamiću išli u korist.
Prva optužnica je dakle odbačena jer sudski postupak protiv Mamića nije bio okončan, ali dvije godine kasnije, nakon što je Zdravko Mamić za izvlačenje 118 milijuna kuna iz Dinama pravomoćno osuđen na 6.5 godina zatvora, a njegov brat Zoran na četiri godine i 10 mjeseci, podignuta je nova optužnica.
Njome se Modrića i Lovrena opet teretilo da su lažno svjedočili tijekom suđenja Zdravku i Zoranu Mamiću, Damiru Vrbanoviću i porezniku Milanu Pernaru, u slučaju iznošenja 118 milijuna kuna iz Dinama, prema tvrdnjama tužiteljstva. Točnije, Modrić i Lovren na sudu su u ljeto 2017. svjedočili potpuno različito od onog što su tvrdili tijekom ispitivanja u Uskoku tijekom istrage protiv Mamića u ljeto 2015.
U istrazi su njihove izjave bile prilično inkriminirajuće za Mamića, no onda su tijekom glavne rasprave na sudu obojica iznijeli različite tvrdnje od onih koje su dali tijekom istrage, posebno Modrić, te su tako išli u korist Mamiću.
Županijski i Vrhovni sud: Modrić i Lovren nisu govorili istinu na sudu
U pravomoćnoj presudi Mamiću je osječki Županijski sud Modrićev i Lovrenov iskaz ocijenio neistinitima. Presudu je potvrdio i Vrhovni sud, koji je u obrazloženju naveo da Modrić i Lovren nisu oslobođeni optužbi za davanje lažnog iskaza, već su optužnice protiv njih odbačene iz formalnih razloga dok postupak nije ni počeo.
Vrhovni sud je odbacio argumente zagrebačkih sudova o tome da postupak za davanje lažnog iskaza nije moguće voditi prije pravomoćne presude, pa su osječki tužitelji u lipnju prošle godine podigli nove optužnice protiv Modrića i Lovrena, no Županijski sud u Zagrebu sada je odlučio da je postupak protiv Lovrena iz 2018. bio meritoran u smislu da se osobu ne može dvaput goniti za isto djelo.
Bivši Modrićev odvjetnik: Modrić je u Uskoku dva puta pročitao što je sve rekao o Mamiću, potpisao se na svaku stranicu zapisnika i rekao da nema primjedbi
Bivši Modrićev odvjetnik Davor Radić, koji je s njim bio na ispitivanju u Uskoku, rekao je da je Modrić rekao sve što je ondje ušlo u zapisnik te kako je taj zapisnik dva puta pročitao, potpisao se na svaku njegovu stranicu i rekao da nema primjedbi. Modrića su nakon toga preuzele odvjetnice Laura Valković i Ana-Marija Gospočić, koje su Radića prijavile Hrvatskoj odvjetničkoj komori zbog odavanja odvjetničke tajne. HOK je kasnije Radića oslobodio.
Modrić je uz ostalo rekao da je pogrešno interpretiran njegov prvi iskaz, dan tijekom istrage u kojemu je de facto teretio Mamića, da je govorio o stvarima u koje se najbolje ne razumije te da je bio ispitan nakon puta pa je bio umoran i nije pazio što sve ulazi u zapisnik.
Najbolji nogometaš svijeta tresao se pred Mamićem
Pravna terminologija uvoda bila je nužna kako bismo objektivno, stručno i činjenično podsjetili na ono što se teško zaboravlja. Kao što smo pisali, svi koji su slušali i gledali Modrića tijekom svjedočenja za Mamića na suđenju osjećali su ogromno susramlje.
Tip koji će godinu dana kasnije biti proglašen najboljim nogometašem svijeta i koji je i te 2017. bio zvijezda najvećeg kluba na svijetu, s kojim je upravo postao prvak Španjolske i Europe, kapetan reprezentacije Hrvatske, koji je tada imao gotovo 32 godine, tip kojem se i tada klanjao cijeli nogometni svijet, bio je manji od makovog zrna pred jednim kriminalcem iz balkanske pripizdine.
Modrić je na klupi za svjedoke sklupčao tijelo, a izobličio facu koliko se usrao tipa na optuženičkoj klupi iza sebe. Modrićev govor tijela, točnije njegova potpuna obamrlost te posljedična verbalna mutavost, usjekli su mi se u sjećanje daleko više od "ne znam" i "ne sjećam se", koje je redao kao na traci na pitanja postavljena mu na sudu, pazeći da ne uvali Mamića. Druga od ovih rečenica ušla je u popularnu kulturu i postala fraza kada se sprda Modrića. No to se od sljedećeg ljeta, 2018., više nije smjelo raditi.
Bio je "Mamićev bankomat" i "Ne sjećam se." Onda je postao hrvatsko božanstvo
Modrić je time što je Hrvatsku vodio do svjetskog srebra, zbog čega je proglašen najboljim igračem SP-a te konačno i Zlatnom loptom, najboljim nogometašem svijeta, postao hrvatski svetac. Ikona ranga heroja Domovinskog rata. Za samo godinu dana Hrvatska je s tako tipično hrvatskim pamćenjem čovječje ribice potpuno zaboravila na sramotno ponašanje Modrića na sudu. Još jednom karakteristikom naroda na ovim prostorima, ekspresnom amplitudom od depresije do euforije, Modrić više nije bio "Mamićev bankomat" i "tip koji se zove Ne sjećam se", nego beatificirani nacionalni junak, idol i uzor.
Cijelu ljagu s njega su oprali i na pijedestal sveca uzdigli serija od nekoliko utakmica na SP-u, ondje jako sretno izboreno finale te osvojena Zlatna lopta. Postao je heroj, mit i dogma. Onaj u kojeg je zabranjeno sumnjati, a posebno optuživati ga.
Zamislite kako bi 2018. bilo sucu koji potvrdi optužnicu protiv nacionalnog junaka i sveca?
Uzimam si za pravo misliti ono što sam mislio i tada, da je i zbog toga u jesen 2018. zagrebački Općinski sud odbacio spomenutu optužnicu za davanje lažnog iskaza protiv njega i također ekspresno uzvišenog Lovrena, što je u zimi iste godine potvrdio i Županijski sud.
Da, sudovi se prilikom odluka vode zakonima i oni su jedino bitni, ali na sudovima rade i odluke donose ljudi. Zamislite kako bi bilo osobi koja bi krajem 2018. potvrdila optužnicu kojom se nacionalni junak i svetac optužuje za nedjelo koje onom koji ga je počinio može donijeti pet godina zatvora.
Modrić je na SP-u 2018. zapeo da spere ljagu sa sebe i da se Hrvatska više ne sjeća kakav je bio na slikama iz ovog teksta
Točno tako je i bilo. Iako je tužiteljstvo u optužnici iz ožujka 2018. za njega tražilo uvjetnu kaznu, nakon što je iste godine postao nacionalni junak, na sudu nije prošla ni ta razblažena optužnica.
Šest godina kasnije DORH odustaje od toga da treći put optuži Modrića zbog onoga što je nedvojbeno napravio - lažno svjedočio pred sudom, što su potvrdili i osječki Županijski i Vrhovni sud i što je vidio i čuo svatko tko ima oči i uši, zato što zna da će zagrebački sud i treći put odbaciti optužnicu.
To se opet događa u vrijeme velikog nogometnog natjecanja te još većih izljeva patetike i kič-domoljublja javnosti, prije svega novinara, vezanih uz Modrića. Za razliku od vremena prve optužnice protiv Modrića, sada su on i Hrvatska na velikom natjecanju doživjeli debakl, ali neuspjeh je čak i povećao količinu patosa novinara prema Modriću.
Modrić je sada s Hrvatskom doživio debakl, ali puk i novinari ga zasipaju patetičnim moljakanjem više nego srebrne 2018.
Naime, tog skoro 39-godišnjaka koji, unatoč tome što je velemajstor, očito više ne može igrati više od pola sata po utakmici, cijela država na koljenima moli da ostane igrati za reprezentaciju, iako mnogim kolegama iz nacionalne momčadi može biti otac.
Javnost se plaši propašću Hrvatske ako se iz reprezentacije povuče Modrić, zaziva se donošenje zakona po kojem bi igrao za reprezentaciju dokle god želi, a narod se ufa kako će kapetan povesti Hrvatsku i na idućem SP-u.
Činjenica da će u vrijeme njegovog odigravanja imati 41 godinu nikome nije bitna. Fascinantno je kako se pri tome, ali i u slučaju odbijanja prihvaćanja realnosti poznate oduvijek, a najviše dokazane na ovom Euru, da je Zlatko Dalić loš trener i nikakav taktičar, pa i on nikako ne smije otići s izborničke pozicije, iskazuju odlike naroda na ovim prostorima.
Sud i 2024. Modriću sudi u ime hrvatskog nogometnog naroda
Oni ne mogu bez maršala, poglavnika, vrhovnika da ih povedu. Bez obzira na to što su fenomenalni, ali stari (Modrić) ili pročitani te jednostavno loši (Dalić), narod ovdje očajnički treba one koji će ih primiti za rukicu, posebno kada ne ide. Zato je debakl Hrvatske na Euru samo povećao ovisnost puka o Modriću i Daliću te patetiku u ophođenju s njima, kao i u pisanju i govorenju o njima doveo na nove, nedosegnute razine.
Fatalizam balkanske raje je Modrića 2024. učinio većim i važnijim za Hrvatsku nego šest godina ranije, kada su i reprezentacija i kapetan bili na vrhuncu. U tom kontekstu treba se promatrati i kraj priče oko njegovog kaznenog progona zbog lažnog svjedočenja za Mamića.
Modrićevo sramotno ponašanje i uloga na suđenju Mamiću, zbog kojeg ga je cijela država sprdala? Dajte, molim vas, tko se još sjeća takvih sitnica?! Sve se to zaboravilo zahvaljujući tome što su u Hrvatskoj superzvijezde nogometne reprezentacije izuzete ne samo od kaznene odgovornosti nego od ikakve javne kritike ili prozivke.
Novinari su najveći krivci za isključivo nekritičko slavljenje Modrića i opću amneziju oko onog što je izvodio na suđenju Mamiću
U balonu u kojem obitavaju izloženi su tek neprestanom gnjusnom ulizivanju ekipe koja ih opslužuje. Posebno preko "konstruktivnih" medija. Krug kojim ih se čuva zatvaraju izbornik Ponizni i navijači kojima su bitne samo kockice i pobjede.
Zato vlada opća amnezija oko onog što su izvodili na suđenju za pljačku Dinama i njihovo isključivo nekritičko slavljenje. No ako imate imalo mozga i obraza, ono što su i kako Modrić i Lovren radili na suđenju Mamiću te što se sve ondje oko njihovog udjela u velikoj pljački otkrilo - ne može se zaboraviti. Ništa dobro što na terenu nakon toga naprave to ne može zasjeniti.
Tipovi koji na suđenju Mamiću svjedoče za njega ne mogu biti junaci
Kao što sam već pisao, vi ste možda gledajući SP 2018. vidjeli kako Lovren fenomenalno oduzima prednost Kaneu ili Modrića kako jednim dodavanjem siječe dansku obranu, ali ja sam u tim trenucima vidio ono što mi od ljeta 2017. padne na pamet i pred oči svaki put kada ih netko spomene.
Kako se te megazvijezde, "zapovjednik obrane" poznat po tome da "nema dlake na jeziku" (osim kada gromoglasno šuti o ključnim likovima) i "vođa Hrvatske kojem se skandira na svakom stadionu na svijetu", pred cijelom Hrvatskom i svijetom otkrivaju kao sudionici u onome što su Mamići izvodili te ponižavaju ne bi li spasili Mamića u pljački stoljeća.
Na sudu, svjedočeći pod prisegom da govore istinu i pod prijetnjom kaznenog progona ako budu lagali. Meni takvi tipovi ne mogu biti heroji. Nema te Zlatne lopte ni presječenog dodavanja koji mogu isprati ono što su prije toga godinama radili za Mamiće. Ne samo na suđenju nego i, kako su sami svjedočili te uhvaćeni prisluškivanjem (Lovren) rekli, na bankovnim šalterima i tko zna gdje sve ne.
Heroj kakvog Hrvatska zaslužuje
Za poimanje onog što su napravili Lovren i Modrić potpuno je nebitno je li sada ili ikada protiv njih podignuta optužnica, hoće li ona biti potvrđena ili ne te hoće li oni biti osuđeni ili oslobođeni. Svi koji vidimo i čujemo i koji se sjećamo, znamo što su izvodili za Mamića na sudu i kako su pri tome izgledali.
Kada imaš oči, uši i mozak, ne trebaju ti tužiteljstvo, sud, državni ili privatni odvjetnik kako bi ti stvorili mišljenje i stav o onome što je jasno. U ovom slučaju načelo "nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno" ne znači puno. Daleko više od njega govori pogled na Modrića na suđenju te slušanje što je i kako govorio.
Odustajanje Državnog odvjetništva od optužnice protiv Modrića jer je one dosadašnje odbijao sud samo je tko zna koji dokaz da u Hrvatskoj nema prava i pravde, a opća amnezija hrvatskog puka o onome što je kapetan radio na suđenju Mamiću i neukusno preklinjanje Modrića da i dalje igra za Hrvatsku pokazatelj je da je upravo takvog nacionalnog heroja zaslužio.