PRED svake izbore u Hrvatskoj u javnosti se povlači tema utjecaja glasača iz dijaspore, naročito iz susjedne Bosne i Hercegovine, na konačni rezultat. U dijelu lijevo-liberalne javnosti vladaju i mitovi o tome da su birači u BiH presudili ove ili one izbore, no, kada se stvar detaljnije analizira, postaje jasno da brojke pokazuju drugačiju sliku.
Glasanje dijaspore na izborima u Hrvatskoj, što je uveo Franjo Tuđman, oduvijek izaziva prijepore, a posebna priča su glasači iz BiH. Naime, bosanskohercegovački Hrvati, koji imaju hrvatsko državljanstvo, nisu dijaspora u klasičnom smislu, oni se nisu iz Hrvatske kao svoje matice iselili iz kojih god razloga u zemlje poput Australije, Kanade ili Argentine, već je njihova matica BiH, u kojoj su konstitutivni narod, dok im je Hrvatska svojevrsna “rezervna domovina”, kako se to često govori.
Tu treba i razlikovati parlamentarne i predsjedničke izbore te utjecaj glasača iz BiH u njima.
Promjena Ustava 2010. ograničila broj saborskih mandata dijaspori
Na parlamentarnim izborima dijaspora po Ustavu RH može izabrati tri saborska zastupnika, koje bira u svojoj posebnoj izbornoj jedinici, što je 2010. u pregovorima s vladom Jadranke Kosor uspio isposlovati aktualni predsjednički kandidat Zoran Milanović kao lider SDP-a. Hrvatska je pred ulazak u Europsku uniju morala mijenjati neke ustavne odredbe te je Milanović u tom trgovanju s Kosor dogovorio da se ograniči broj zastupnika dijaspore na samo tri, koji je prije toga bio i dvostruko veći, te je predstavljao bonus na koji je HDZ uvijek mogao računati kada je riječ o broju saborskih mandata.
Dakle, glasovi dijaspore, naročito glasovi hrvatskih državljana u BiH, mogli su utjecati na to tko će na kraju formirati saborsku većinu, što se odlično vidjelo nakon parlamentarnih izbora 2007. godine na kojima je Sanaderov HDZ pobijedio Milanovićev SDP baš zahvaljujući glasovima dijaspore, odnosno mandatima zastupnika dijaspore. Zato je i Milanović odlučio to dokrajčiti u kasnijim ustavnim promjenama.
Glasanje mrtvih u BiH
Također, nekoliko parlamentarnih izbora u nultim godinama pratile su medijske priče o glasanju mrtvih u BiH, o dvostrukom glasanju HDZ-ovih pristaša, dakle i u BiH i u Hrvatskoj, te se u hrvatskoj javnosti stvorio donekle opravdan dojam da su izbori za hrvatski parlament koji se provode u BiH obilježeni raznolikim muljažama u korist HDZ-a. Stoga je uslijedilo ograničenje broja mandata dijaspore na samo tri, kao i da se može samo glasati u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, što znači i mnogo manji broj biračkih mjesta za dijasporu.
Također, izbor Željka Glasnovića kao nezavisnog zastupnika u izbornoj jedinici za dijasporu na prošlim parlamentarnim izborima pokazao je da HDZ tu više nema neupitni monopol.
Kolinda bi pobijedila Josipovića i bez glasova dijaspore
Predsjednički su izbori druga priča. Na njima je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica kojoj pripadaju i svi glasovi iz BiH, odnosno cijele dijaspore.
Primjerice, na prošlim predsjedničkim izborima Kolinda Grabar-Kitarović je dobila 1.114.945 glasova (50,74%), dok je Ivo Josipović dobio 1.082.436 glasova (49,26%). Kolinda je Josipovića pobijedila za tek 32 i pol tisuće glasova.
Na tim je predsjedničkim izborima u drugom krugu u BiH Kolinda dobila 16.160 glasova (93,8%), a Josipović 1069 glasova (6,2%), što znači da bi Kolinda pobijedila i da u BiH nije dobila ni jedan jedini glas. No bilo je knap, što pokazuju i sveukupni rezultati glasanja u inozemstvu u drugom krugu 2015. Kolinda je tada u inozemstvu, odnosno u dijaspori, dobila 33.737 glasova (Josipović je dobio 3291 glas) bez kojih bi opet uspjela pobijediti Josipovića, no s doista majušnom razlikom od par tisuća glasova, a ne s ipak malo većom od 32 i pol tisuće.
Glasači iz BiH u teoriji mogu presuditi predsjedničke izbore
Iz tog primjera jasno je da glasači iz BiH mogu utjecati na rezultate predsjedničkih izbora u Hrvatskoj te da ih čak i mogu presuditi, ali samo u situaciji u kojoj su dvoje kandidata koji uđu u drugi krug izuzetno blizu po broju glasova.
Primjerice, na predsjedničkim izborima 2005. uvjerljivu pobjedu je odnio Stipe Mesić s 1.454.451 glasova (65,93%) te glasovi iz dijaspore i glasovi iz BiH nisu igrali nikakvu relevantnu ulogu. Isto je bilo i na predsjedničkim izborima 2010. godine kada je uvjerljivo pobijedio Ivo Josipović, i to Milana Bandića, inače rodom iz Hercegovine. Zagrebački gradonačelnik je dobio više glasova u BiH i ostatku inozemstva od Josipovića, no to u konačnom zbroju uopće nije bilo važno.
Bandiću nije pomoglo više do 100 tisuća glasova u dijaspori da ugrozi Josipovića
Čak 91,72 posto birača u inozemstvu, tj. njih 104.200 glasalo je tada za Bandića, a za Josipovića svega 7,91 posto, odnosno njih 8983. No, to nije bilo važno zbog Josipovićeve nadmoći u Hrvatskoj, kao što ni Jadranki Kosor 2005. nije pomoglo 83 tisuće glasača iz dijaspore protiv dominantnog Stipe Mesića.
Broj glasača u dijaspori, uključujući i BiH, značajno se smanjio nakon ustavnih promjena kada je glasanje ograničeno samo na diplomatsko-konzularna predstavništva BiH, čime je smanjen i njihov mogući utjecaj na konačni ishod izbora. S druge strane, to je dovelo do većih gužvi na glasačkim mjestima u BiH, što ih proizvode medijske slike o velikom broju Hrvata u BiH koji glasaju na hrvatskim izborima.
Za prvi krug predsjedničkih izbora u BiH registrirano 92 tisuće glasača
Za prvi krug ovih predsjedničkih izbora, prema službenim podacima, najviše birača bez prebivališta u RH je registrirano u Bosni i Hercegovini, ukupno 92.663 birača. Rekordan broj birača u odnosu na sve ostale gradove diljem svijeta aktivno je registriran u Mostaru 48.616. Na području BiH za predsjedničke izbore u Hrvatskoj aktivno registriranih birača u Banjoj Luci ima 6746, Livnu 9361, Sarajevu 7025, Tuzli 11.372 i Vitezu 9543.
Što se tiče 11. izborne jedinice (BiH i dijaspora), najveći broj glasova odnijela je Kolinda Grabar-Kitarović s 53,43 posto ili 21.790 glasova, a drugi je Miroslav Škoro s osvojenim 14.351 glasom odnosno 35,18 posto. Grabar-Kitarović je u BiH dobila 16.417 glasova ili 66,61 posto, dok je Miroslav Škoro dobio 6278 glasova ili 25,47 posto. Milanović je kao kandidat lijevog centra bio na dalekom trećem mjestu sa zanemarivim brojem glasova, njih 1131 odnosno 4,85 posto.
HDZ-ova operacija prijevoza glasača
Primjetan je i pad glasača koji izlaze na izbore u dijaspori; Bandić je 2010. u drugom krugu dobio više od 100 tisuća glasova, a sada je u prvom krugu u dijaspori izašlo sveukupno 40.782 glasača, od čega u BiH 24.646.
Nije ni čudo da HDZ sprema veliku operaciju prijevoza glasača u BiH do diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u kojima su glasačka mjesta s obzirom na to da bez takvih akcija nema baš nekog velikog odaziva.
Teoretski, glasovi iz BiH mogu biti presudni, ali to se još nije dogodilo
Dakle, odgovor na pitanje iz naslova glasi ovako: u teoriji, glasači iz BiH (i dijaspore) mogu presuditi predsjedničke izbore, ali dosad se u praksi to još nije dogodilo.
No, s obzirom na to da malobrojne ankete sugeriraju da su Milanović i Kolinda vrlo blizu te da bi samo par tisuća glasova moglo presuditi tko će sljedećih pet godina biti stanovnik Pantovčaka, nije isključeno da će baš na ovim predsjedničkim izborima teorija o tome da glasači u BiH presudno odlučuju o predsjedniku Republike Hrvatske - postati praksa.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz predsjedničke izbore instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: predsjednički izbori
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.