MINISTARSTVO unutarnjih poslova i stručnjaci s Fakulteta prometnih znanosti dovršili su izmjene i dopune zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima se postrožavaju kazne, posebno za recidiviste prometnih prekršaja. Uz podizanje najveće kazne na 20.000 kuna (za one koji prekorače brzinu za 50 od maksimalno dopuštene), planiraju povećati i ostale kazne. Tako bi se kazna za nevezivanje sigurnosnog pojasa sa sadašnjih 500 kuna povećala na 1000 kuna, a telefoniranje u vožnji s 500 na 1500 kuna.
>>Duplo veće kazne, oduzimanje vozila
U zakonskim izmjenama uz povećanje kazni uvedena je i mogućnost privremenog oduzimanja vozila, ali samo za vozače recidiviste. Ta se mjera predlaže za vozače koji su najmanje već dva puta pravomoćno kažnjeni, a policija ih ponovno uhvati u vožnji u suprotnom ili zabranjenom smjeru na autocesti, brzoj cesti i cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila, ako prekorače dozvoljenu brzinu za više od 50 kilometara na sat, namjerno prođu kroz crveno ili odbiju alkotest ili test na droge.
U MUP-u kažu da povećanjem kazni žele smanjiti broj smrtno stradalih u prometu.
Razgovarali smo s Markom Ševrovićem, predstojnikom Zavoda za prometno planiranje Prometnog fakulteta koji je također sudjelovao u izmjenama ovog zakona. On je ujedno i djelatnik Europskog instituta za ocjenjivanje sigurnosti cesta. Iako vjeruje da će ove izmjene izazvati pozitivne efekte, smatra da će one ipak biti kratkoročne.
"Suci često smanje kazne"
"Ljudi jednostavno misle da neće biti uhvaćeni. Moramo poraditi na edukaciji i svijesti kod vozača, sve zemlje u EU imaju problema s time. Policija ima dobru namjeru, no nisu oni ti koji se trebaju baviti time, veći utjecaj trebaju imati Ministarstvo prometa, Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo zdravstva.
Treba se represivnije obrušiti na recidiviste, one koji uporno ponavljaju prekršaje, a u budućnosti se treba poraditi na izmjenama Kaznenog i Prekršajnog zakona kako bi se prilagodili problemima u prometu. Upravo smo radi ograničenja u ta dva zakona, bili ograničeni u izmjenama Zakona o prometu", rekao nam je Ševrović.
Kaže kako su se zalagali da za prvi prekršaj bude uvjetna kazna, no da po postojećim višim zakonima to nije lako provedivo. Smatra da nema potrebe oštro kažnjavati za prvi prijestup jer bi to moglo izazvati negativan efekt, no zato se zalaže da se za recidiviste uvedu najstrože kazne.
"Recimo ako se nekoga uhvati prvi put da se nije vezao, treba mu dati pisano upozorenje, a ne odmah kaznu, no ako to ponove, onda svakako treba ići kažnjavanje. Ono što je važno je da se kazna i provede, a ne da, kao što sad imamo slučaj, suci često umanje kazne. Intencija zakona o sigurnosti u prometu je da recidiviste najtežih prometnih prekršaja isključi iz prometa na neko vrijeme, da im se privremeno oduzme vozilo, a sve će dosta ovisiti od slučaja do slučaja. O tome će opet odlučivati prekršajni sudac i važno je da oni shvate potrebu kažnjavanja. Namjera svega je da se smanji broj najtežih prometnih prekršaja", rekao je Ševrović.
Ljudi iselili pa je manje nesreća
Dodaje kako pozdravlja napore MUP-a da poboljšaju sigurnost cestovnog prometa, ali da je to općenito problem društva.
"U Hrvatskoj godišnje u prometu pogine tristotinjak ljudi, a do 2030. godine će u svijetu poginuti 15 milijuna ljudi u prometu, to je svjetski zdravstveni problem. Mora se puno više uložiti u tu priču. Kazne i zakoni su mali dio te priče", rekao je Ševrović.
Zakon će, tvrdi, imati određen, kratkoročni efekt, nakon kojega će se vozači, tvrdi, nastaviti voziti po starom i kršiti zakon. Podsjeća kako ni prošli put kad su povećane kazne nije postignut neki efekt.
"Nismo napravili ništa inovativno, pitanje je kako će se ovaj zakon, kad bude izglasan, provoditi u praksi. Na koji način će netko tko je nezaposlen platiti 20.000 kuna kaznu, to je veliki problem, ni sadašnji zakon nije tako loš, ali se provodio neefikasno i sporo", rekao je Ševrović.
Navodi kako je danas ipak tri puta manje mrtvih na cestama nego devedesetih. Otkriva koji je razlog tome.
"Imamo sigurnije i bolje ceste, novija, bolja vozila, a uz sve to, smanjio nam se i broj stanovnika, imamo depopulaciju i to posebno u ruralnim krajevima gdje smo imali najviše nesreća. Gradovi i autoceste su sigurni za promet, dok su sekundarne ceste po ruralnim krajevima najnesigurnije i upravo se tamo događa najveći broj prometnih sa smrtnim ishodom. Na tim je cestama ujedno i najmanje policije, a sad kako je manje stanovnika u tim krajevima jer su mahom iselili, tako je i manji broj prometnih nezgoda", rekao je Ševrović.
"U Aleji Bolonje već 10 godina nema policijske ophodnje"
Mihael Hribar, predsjednik udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus, također smatra da će visoke kazne imati efekt samo neko vrijeme od donošenja zakona.
"Postoji nacionalni program koji nije ispunio ciljeve koji su zadani prije 2,3 godine, gdje je rečeno da će se broj poginulih smanjiti na 200 i nešto godišnje, a nama je broj poginuli preko 300. EU prosjek je 5,5 smrtnih slučajeva na 100.000 vozila, a mi imamo 7 i nešto. Ciljevi nisu realizirani i sad se traži način kako bi se došlo do realizacije istih. A pooštrenje kazne bar u prvom naletu ima efekte. Ovo su sad ozbiljne novčane kazne uzmemo li u obzir prosječne plaće u zemlji", rekao je Hribar za Index.
Kaže kako su kazne apsolutno opravdane te da se veliki broj prometnih nesreća događa jer ljudi upotrebljavaju mobitel tijekom vožnje.
"Osobno sam za povećanje kazni i da se smanji broj nesreća, no to su kratkoročni efekti. Ljudi se ubrzo naviknu na kazne i opet krenu po starom. Jedno su zakoni, a drugo primjena. Već vidim da će se policajci na cesti suočavati s ljudima koji će im plakati da nemaju novaca, a da će se oni sažaliti. To već i sad postoji. Ono što je potrebno da se stvari zaista promijene je edukacija stanovništva i više policije na cestama. Nema ih dovoljno jer su krivo raspoređeni, više su po ministarstvima i upravama nego na cestama. Recimo u Aleji Bologne nemate ni jednu ophodnju već 10 godina zato jer nemaju kadrove, opreme", rekao nam je Hribar.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.