RAKETNA krstarica Moskva, zapovjedni ili ako više volite admiralski brod ruske Crnomorske flote, onaj isti brod koji se na početku rata tako bahato kur*io pred malobrojnim ukrajinskim braniteljima Zmijskog otoka – leži na dnu Crnog mora. Postao je podvodni spomenik Putinovoj gluposti. Potopila ga je Ukrajina, država koja praktički nema ratnu mornaricu, raketama R-360 Neptun koje uopće nisu predviđene za tako velike brodove.
Posebnom ironijom sudbine dogodilo se to samo par dana nakon što je Ukrajina predstavila poštansku marku na kojoj ukrajinski vojnik sa Zmijskog otoka pokazuje srednji prst upravo raketnoj krstarici Moskva.
Gubitak ove raketne krstarice definitivno je najveći materijalni, moralni i politički poraz Rusije u ovom ratu. Za Putina osobno to nije samo pljuska nego šaka u glavu. Sve ono što je Rusija voljela pokazivati – vojne parade, vojni sjaj, brodovi načičkani oružjem – postalo je umjetni sprud za neke crnomorske špariće, kozice, a sutra i murine i arbune. Ponos flote, brod građen za prijetnju američkim nosačima aviona – leži na dnu. Uništen, izgoren, vjerojatno i izvrnut.
Nitko ne vjeruje ruskom naivnom objašnjenju
Naravno, nitko ne vjeruje službenom ruskom objašnjenju da je došlo do požara na brodu, a onda ga je pri tegljenju potopila oluja. Ono, netko je pušio ili pržio jaja na ulju, zapalio skladište oružja, a onda se digla velika oluja na Crnom moru u travnju i brod je iznenada potonuo… Ne vjeruju tome ni u Rusiji, inače ne bi na ruskoj televiziji potonuće Moskve navodili kao jedan od razloga za rat.
Šaka u Putinovu glavu. Šaka u glavu svih tih zločinaca, budala i luđaka koji su napali Ukrajinu i još prijete svima okolo. Osim argentinske krstarice General Belgrano, nitko od Drugog svjetskog rata nije u borbi izgubio ovako velik i važan brod. S tim da je i ARA General Belgrano potopila nuklearna podmornica Ujedinjenog Kraljevstva, uvježbana britanska mornarica, a ovdje su to učinile – dvije prerađene sovjetske rakete jedne od malobrojnih ukrajinskih raketnih bitnica.
Dodajmo da Moskva nije bila nikakav stari ili samo paradni brod – iako je uvedena u uporabu već davne 1983., a od 1990. do 2000. bila u raspremi, u sklopu jačanja ruskih vojnih potencijala brod je opsežno nadograđivan, među ostalim, upravo oružjima za borbu protiv raketa. I – bum! Ode za kuću ribicama. Svih 12.490 tona deplasmana, dužine respektabilnih 186.4 metra.
Ukrajinci imaju motiv – brane svoje gradove i svoje kuće
Imamo s jedne strane Ukrajinu, koncept obrane koji smo vidjeli u našem Domovinskom ratu – kada se brani svoja kuća, kada se brani svoj grad i svoja obitelj, kada branite selo u kojem ste proveli mladost i obalu na kojoj ste učili plivati i loviti ribu s djedom – onda se branite lavovski. Čak ni masovni napadi vas više ne plaše, već motiviraju da još jače branite svoje.
Uz to, dok kao Ukrajinci gledate kako vašu zemlju uništavaju izdaleka, kukavički, raketama i granatama – u obranu se uključuju mnogi kojima vojska nije zanimanje ili posao, ali svojim znanjima i specijalnostima žele i mogu pomoći – inženjeri, profesori, informatičari. Svi oni donose neka znanja i iskustva s potpuno novim i svježim rješenjima.
Rješenjima novih tehnologija, dronovima, daljinskim upravljanjem, primjenom elektronike. Rješenjima ovog stoljeća, za razliku od zaostalog ruskog diva, ruske vojske koja glumata novi Drugi svjetski rat, i to uz hrpu početničkih grešaka, kao što je vozikanje tenkova i oklopnih vozila u gustim kolonama na otvorenim i preglednim cestama.
Ruska vojska je primjer maksimalne korupcije
Ruska vojska se pokazuje kao tigar od papira, vojska koja obožava parade i sjajne uniforme na Crvenom trgu, a u stvarnosti je primjer korumpirane organizacije i takozvanih "yes man". Ovo traži malo šire objašnjenje.
Po svemu što smo vidjeli – ruska vojska je maksimalno korumpirana. Na svim razinama. I kada pričamo o korupciji općenito, o štetnosti korupcije za neku zajednicu, upravo možemo uzeti primjer ruske vojske. Na najvišoj razini – umjesto da ulažu u obranu, kupovali su jahte i smještali ih po europskim državama u kojima poreznici ne pitaju puno.
To su i sami priznali – imali su već i osuđenih visokih časnika zbog korupcije i prije ovog rata. Umjesto radiostanica sa zaštićenom komunikacijom, kupovali su najjeftinije kineske uređaje za hobiste pa su na kraju ruski časnici koristili ukrajinsku komercijalnu mobilnu mrežu – rezultate komunikacije koju neprijatelj uredno prisluškuje ne moramo posebno objašnjavati.
Potom se pokazalo da im vozila staju jer imaju stare gume – nove je netko iz srednje časničke i dočasničke razine valjda prodavao na crnom tržištu. A ona najniža razina je krala gorivo i hranu pa im je vojska ostala bez goriva i bez sljedovanja. Svaka razina je uzimala svoje. I tako završava svaki korumpirani sustav.
U sustavu u kojem se opasno zamjeriti šefovima – glumata se da sve radi
U diktatorskim i autokratskim sustavima, općenito birokratiziranim sustavima (a Rusija je to sve), jako se opasno zamjeriti šefovima. Najbolje je na sve odgovarati s – da. Ima onaj stari vic kako ruski vojni telefon ima samo slušalicu i tipku na kojoj piše "DA" pa na sve što čuješ samo pritišćeš tu tipku.
Radi li sustav obrane broda? Da. Radi li neposredna obrana? Da. Rade li radari? Da. Sve samo da – reći da, primjerice, radar ne radi zbog nedostatka dijelova je nezgodno i opasno. Ljudi koji ne govore stalno "da" smetaju. U miru to stalno "da" prolazi, lijepo si dobar časnik koji se diže stepenicama uspjeha dok jednog dana netko ne pošalje pravu raketu. Takozvani "yes man" su samo malo manje opasni za vlastitu vojsku od neprijateljskih raketa.
Dodajmo cijeloj priči i potpunu suludost ruske diplomacije – tako, primjerice, na najave Švedske i Finske da bi mogle ući u NATO, Rusija umjesto da diplomatski smiruje priču – otvoreno i izravno prijeti, kao da će to sada uplašiti građane tih zemalja. Oni uopće, uz sve svoje diplomatske škole, ne shvaćaju da prijetnjama mogu samo povećati postotak građana tih zemalja koje su za ulazak u NATO. Uplašiti neće nikoga, posebno ne Fince koji su još davno u Zimskom ratu pokazali kako se brani svoja domovina nanijevši Sovjetima užasne gubitke.
Rusija je već veliki gubitnik
Ne možemo znati kada će ovaj rat završiti, ali Rusija je već veliki gubitnik. Politički, ekonomski, vojni; gubitnik u svakom pogledu. Ogromna zemlja prepuna resursa umjesto gospodarskim razvojem, bavila se jačanjem diktature i paradnom vojskom sposobnom samo za ubijanja na daljinu i potom krađu veš-mašina.
Postali su samo druga Sjeverna Koreja – nasilnik s nuklearnim oružjem. I hrpom što plaćenih, što dobrovoljnih botova na internetu, koji svojim smiješnim upisima sve više podsjećaju na nacističku propagandu u proljeće 1945. godine.
Raketna krstarica Moskva, na dnu Crnog mora, ostaje trajan spomenik Putinove luđačke politike uništavanja drugih naroda i drugih država, što će na kraju završiti ogromnim žrtvama ruskog naroda i višedesetljetnim gospodarskim nazadovanjem Rusije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala