DO prije samo tjedan dana geopolitička ravnoteža u Ukrajini mogla se usporediti sa Zugzwangom - osjetljivom točkom u šahu ili drugim sličnim igrama kada svaki potez vjerojatno dovodi igrača u nepovoljniji položaj.
Dok se Zapad pripremao za okupljanje s drugim svjetskim čelnicima na Općoj skupštini UN-a u New Yorku, činilo se da nema dobre opcije osim izdržati. Teško da se Zapad mogao povući u svojoj podršci Ukrajini - previše je liberalno-demokratskog poretka proglašeno ugroženim, potrošeno previše ukrajinske krvi, potrošeno previše zapadnog novca, pet milijardi dolara mjesečno samo za financiranje ukrajinske države. Samo je SAD od početka rata potrošio 15.5 milijardi dolara, piše The Guardian.
Ipak, ako Zapad nastavi sa svojim planom da ekonomski stisne Rusiju, sve očajniji Putin sigurno će zatvoriti sav plin koji dolazi iz Rusije, ne samo onaj koji dolazi putem Sjevernog toka 1, već i sve druge plinovode. S obzirom na odbijanje proizvođača nafte, od Saudijske Arabije do Irana, da priteknu u pomoć Europi i povećaju proizvodnju nafte, milijuni europskih potrošača u opasnosti su od smrzavanja ili bankrota ove zime.
Trošak zaštite europskih birača od porasta cijena struje i plina - koji se sada procjenjuje na 500 milijardi eura - i dalje prijeti uništiti nacionalne proračune, a središnje banke su pod pritiskom da nastave povećavati kamatne stope kako bi zaustavile inflaciju koja iznosi prosječno 9.8%, što je najviše u 25 godina.
Iznenadno ukrajinsko napredovanje
Iako sve ove kalkulacije nisu nestale, one su radikalno promijenjene kao rezultat iznenadnog ukrajinskog vojnog napredovanja. Zapadni dužnosnici oprezni su u pogledu prekretnice, ali Justin Bronk iz britanskog think tanka RUSI (Royal United Services Institute) kaže sljedeće:
"Bez obzira na to koliko teritorija Ukrajina zauzme prije nego što vrijeme u studenome onemogući poteze obiju strana, više ne može biti sumnje da Ukrajina može pobijediti ako se pravilno podupre. Argumentacija da se ne isplati nastaviti pomagati Ukrajinu jer se tako produžuje pat poziciju više nije argument. Pobjeda je sada vidljiva i vjerodostojna".
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, govoreći u Kijevu u subotu kada je učinak ofenzive postao očigledan, rekla je da je to "trenutak nade". Nakon sljedećih 24 sata napredovanja, u njemačkoj politici izbila je žestoka rasprava o izravnoj dostavi teškog naoružanja, uključujući tenkove Leopard.
Agnieszka Brugger, zamjenica lidera kluba zastupnika Zelenih u Bundestagu, rekla je: "Sve opcije moraju biti ponovno stavljene na stol bez ikakvih ograničenja. Ovo su ključni mjeseci za građane Ukrajine i za poredak na našem kontinentu".
Umjesto da ponude samo skupu pat poziciju, u kojoj se prema riječima Vladimira Putina europski prosperitet baca u peć sankcija, zapadni čelnici sada mogu govoriti o deokupaciji Ukrajine i to zvuči uvjerljivo. "Ova protuofenziva pokazuje da možemo pobijediti", rekla je ukrajinska veleposlanica u SAD-u Oksana Markarova.
Francuski veleposlanik u Ukrajini Étienne de Poncins čak je pomalo prerano spekulirao da bi jesen mogla donijeti "vrijeme pobjede". Ako je tako, treba razmišljati o brutalnim, čak i nuklearnim metodama koje bi Putin mogao upotrijebiti kako bi spriječio kolaps.
Napredovanje Ukrajine će uznemiriti Peking
Međutim, trenutačno ogorčeni rat narativa neće prestati, pa tako i u UN-u sljedeći tjedan - koji je uvelike marginaliziran zbog ruskog veta u Vijeću sigurnosti. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov bit će stjeran u kut ako trenutačni vojni neuspjesi postanu još teži, ali njegova sposobnost da odbaci sve kritike i preoblikuje istinu već je legendarna.
Napredovanje Ukrajine također će uznemiriti Peking, jer je Rusiji obećao prijateljstvo bez ograničenja. Kao što Richard Haass, predsjednik Vijeća za vanjske odnose, ističe: "Namjera Kine bila je podijeliti Zapad, ali njezino svrstavanje s Rusijom učinilo je suprotno".
Štoviše, ako Kina želi ostati učinkovita kontra SAD-u, ona koja privlači nesvrstane države, prijeko joj je potreban uspjeh Rusije u istočnoj Ukrajini. Najveći gubitnik ruskog poraza u Donjecku, u smislu prestiža u UN-u, mogao bi biti kineski predsjednik Xi Jinping.
Ali čak će i sada zapadni čelnici zabrinuto tražiti znakove toga hoće li Europa pokleknuti ili ostati čvrsta. Pritisak još nije nestao.
Nathalie Tocci, ravnateljica Talijanskog instituta za međunarodne odnose, tvrdi da je to još uvijek test dvaju oprečnih pogleda na otpornost Europe, jednog zastupa Putin, a drugog Jean Monnet, duhovni utemeljitelj EU.
"Putin misli da Europa neće izdržati"
Putin, kaže Tocci, pretpostavlja da će prosperitetne, ali moralno korumpirane liberalne demokracije zapadne Europe na kraju potvrditi svoju nesposobnost da izdrže patnju. Ne može zamisliti da se Europa baca preko ekonomske litice i to zbog zemlje koja u njegovim razmišljanjima uopće ne postoji. Nasuprot tome, Monnet je u svojim memoarima tvrdio da se snaga Europe "kuje u krizama i bit će zbroj rješenja usvojenih za vrijeme tih kriza".
Svaki put kad se Europa suoči s izazovom i padne, bilo zbog covida ili eura, ne samo da će se uzdići, već će krenuti naprijed u sljedeću fazu prilagodbe i integracije, pretvarajući tako krizu u priliku. Tocci kaže da je još uvijek nemoguće reći koja će interpretacija europske otpornosti na kraju pobijediti.
Moskovske postrojbe za dezinformiranje naravno vole projicirati Europu u stanju revolta protiv rastućih cijena i bezbrižnih elita. Dosadašnji dokazi za populistički preporod su neujednačeni.
U Pragu je 3. rujna na Vaclavskom trgu 70.000 ljudi došlo prosvjedovati protiv poskupljenja, što je izazvalo razdor u reakciji vlade, a prozapadni premijer Petr Fiala opisao je organizatore kao Putinove petokolonaše koji vjeruju da je rješenje za visoke cijene energije napustiti NATO i EU.
Nasuprot tome, ministar pravosuđa Pavel Blažek rekao je da ljudi u masi nisu Putinovi fanatici, već građani zabrinuti zbog pada životnog standarda koji zaslužuju da ih se shvati ozbiljno. Organizatori su rekli da će druge demonstracije pokreta Prvo Češka uslijediti kasnije tijekom rujna. Njihov slogan je jednostavan: "Ovo nije naš rat".
Slovačka vlada na rubu je pada, ali uglavnom zbog unutarnjih pitanja, a na parlamentarnim izborima u Italiji i Švedskoj, desničarski populisti igrali su na kartu posljedica rata, ali samo neizravno. Potpora Ukrajini u SAD-u uglavnom je jedinstvena i malo će se američkih političara htjeti distancirati od onoga što izgleda kao američki vojni uspjeh.
Koliko Europljani podržavaju slanje oružje Ukrajini?
Sveukupno, anketa Eurobarometra provedena u lipnju i srpnju pokazala je da 68 posto Europljana podržava isporuku oružja Ukrajini, dok 78 posto podržava ekonomske sankcije koje je EU nametnula ruskoj vladi, kompanijama i pojedincima. Nedavne njemačke ankete za ZDF pokazale su 70 posto potpore sankcijama protiv Rusije i izvanrednih 90 posto podrške među pristašama njemačkih Zelenih. Prvi pokušaj njemačkih ljevičara da započnu "vruću jesen" završio je neuspješno, a pozivu za izlazak na ulice Kölna odazvalo se malo ljudi.
Moskovski propagandisti pokušat će prikazati Europu koja je na rubu pobune u stilu 1848. godine, a NATO kao organizaciju koja je zaključana u fantaziji. Sve će ovisiti o učinkovitosti mjera koje EU može dogovoriti u smislu ograničavanja cijene plina ili subvencioniranja troškova. Nitko ne poriče veliku političku osjetljivost. Šef osoblja Bijele kuće Ron Klain na Twitteru stalno piše o trenutačnom padu cijene plina.
Ali ono što je bilo potencijalno najznačajnije u diplomatskom smislu u kolovozu jest to da su se europski čelnici, nakon izrazito podijeljenog početnog odgovora na invaziju u rano proljeće, izgleda sabrali i povratili mirnoću i to čak i prije posljednje ofenzive ukrajinskih snaga.
U nizu iskrenih i reflektivnih govora tijekom kolovoza, čelnici u Parizu, Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu izražavali su otpornost i energičnost, spremni da se na potpuniji ideološki način povežu s ratom koji bi mogao potrajati tijekom zime. Govori su možda bili djelomično diplomatska ofenziva Berlina i Pariza koji su pokušavali umiriti baltičke i istočnoeuropske države, ali su također bili i poruka odlučnosti poslana njihovim glasačkim tijelima.
Baerbock je, primjerice, u članku u Die Zeitu ustvrdila: "Moramo se suočiti s činjenicama, ovakva će Rusija u doglednoj budućnosti ostati prijetnja miru i sigurnosti u Europi. Ovo je možda teško progutati. Moramo pretpostaviti da će Ukrajina sljedećeg ljeta i dalje trebati novo teško naoružanje od svojih prijatelja".
Kasnije je rekla da će se držati svojih obećanja Ukrajini, što god glasači mislili.
"Kada ćemo, ako ne sada, izgraditi suverenu Europu?"
Isto tako, njemački kancelar Olaf Scholz, u velikom govoru održanom 29. kolovoza u Pragu, pokušao je postaviti temelje za obnovu njemačke proeuropske politike. Govor je djelomično bio odgovor na Macronov govor 2017. godine, ali je također bio njegov argument da je Europa morala odgovoriti na invaziju na Ukrajinu. Završio je retoričkim pitanjem: "Kada ćemo, ako ne sada, izgraditi suverenu Europu? Tko, ako ne mi, može zaštititi vrijednosti Europe?".
Macron je, također, u maratonskom govoru francuskim veleposlanicima 1. rujna prihvatio da oko Putina nema povratka, što je priznanje koje od njega zahtijeva da implicitno prizna kako se njegova politika otvaranja prema Rusiji kako bi se vezala za Europu, koju simbolizira summit u Fort de Brégançonu 2019. - nije isplatila.
Da, naglašavao je i dalje slobodu djelovanja Francuske od SAD-a u odnosu prema Kini. Nije se ispričao što je razgovarao s Putinom, jer da je prestao, jedini Putinov sugovornik bila bi Turska, a šutio je o tome zaslužuje li Putin poniženje, čemu se usprotivio u svibnju.
Činilo se kao da ga je konačno obratio njegov zakašnjeli posjet Kijevu 16. lipnja zajedno s talijanskim premijerom Mariom Draghijem i Scholzom - gdje su čelnici pozvali da se Ukrajini i Moldaviji omogući početak pregovora o pristupanju EU. On je invaziju stavio u kontekst izazova liberalizmu kao "neospornog modela i vrhunca čovječanstva".
Rusija, rekao je Macron, "nije samo potkopala načela na kojima smo desetljećima gradili mir - teritorijalni integritet država", nego je stvorila suvremeni relativizam koji prijeti da postane "potpuno nepovratan" i "izuzetno opasan za unutarnje funkcioniranje naših demokracija". Ovo nije bio sukob zbog teritorija ili ukrajinskog nacionalizma, već oko vrijednosti.
Slabosti liberalne demokracije
No, iz ovih govora, koje je malo tko čitao, također je proizlazilo jasno priznanje slabosti liberalne demokracije. Baerbock je u razgovoru sa svojim veleposlanicima bila najiskrenija. Iako je istina da je u ožujku 141 zemlja u UN-u osudila rusku invaziju, rekla je Baerbock, "zemlje koje predstavljaju više od polovice svjetskog stanovništva nisu glasale s nama. Štoviše, mnoge zemlje ne podržavaju sankcije protiv Rusije".
Osim patnje u Ukrajini, ističe njemačka ministrica, to je bila jedina činjenica koja ju je najviše mučila u prošlih šest mjeseci, do te mjere da o tome nije mogla prestati razmišljati.
Rekla je da Zapad treba "shvatiti zašto bi se neka zemlja jednostavno suzdržala kada postoji izbor između dobra i zla, između žrtava i počinitelja". Previše zemalja vidjelo je Ukrajinu kao regionalni rat. "Stalno se pitaju gdje smo bili kada su u njihovim domovinama bjesnili sukobi", kaže Baerbock. Njezina su rješenja bila višestruka, ali umjesto da ponudi fait accompli, nešto što ne stvara povjerenje, Zapad je trebao poslušati te apstinente.
Njezina francuska kolegica Catherine Colonna iznijela je sličan stav u svom obraćanju francuskom diplomatskom zboru, upozorivši: "Volja za traženjem kompromisa svakim danom sve više gubi tlo pod nogama, suočena sa željom da se nameću stavovi bez kompromisa ili da se prihvati pat pozicija". Pozvala je na francusku "borbenu diplomaciju" i na to da francuski diplomati počnu postajati jasniji nositelji poruka u ovom novom "natjecanju vrijednosti".
Macron je također upozorio da "zemlje apstinenti" predstavljaju masu čovječanstva: "To znači da ovaj dobar dio čovječanstva ne razumije u potpunosti što se događa". Objasnio je da su mu strani čelnici rekli da su razočarani Zapadom: "Mnogi nam govore: 'Zar je ovaj model sjajan? Doimate se tako nesretni. Gledali smo što se dogodilo na Capitolu prošle godine, ekstremizam je posvuda u porastu. Ne možete riješiti ekstremno siromaštvo. Svađate se oko klime'".
Poziv na buđenje
Iako je Rusija bila protagonist, vrebajući iza kulisa, tvrdio je da je Kina ta koja je strukturirala tabor apstinencije, nastojeći progurati svoje dubinske interese i u osnovi stvoriti rascjep u međunarodnom poretku uspostavljajući narativ da su ova pravila usredotočena na moć SAD-a.
Poziv na buđenje o ovoj plitkoj podršci zapadnim vrijednostima u novom multipolarnom svijetu postavlja duboka povijesna pitanja i naglašava kako je kraj Hladnog rata lišio Zapad jednog od njegovih najučinkovitijih sredstava moralne validacije.
Ukrajina i sama pokušava osnažiti međunarodnu potporu širenjem svojih diplomatskih kontakata, ali to je složen proces. Dmitro Kuleba, ukrajinski ministar vanjskih poslova, priznaje da nije baš popularan u Indiji nakon što je njezinom vodstvu rekao da je nafta koju kupuju od Rusije protkana ukrajinskom krvlju. Što se tiče Kine, on priznaje da je postignut mali napredak.
Moguće je da će se iz tabora apstinenata pojaviti nešto trajno poput oživljavanja uspavanog pokreta nesvrstanih, ali taj pokret nikada nije imao kohezivnu ideologiju.
Ako zapadni savez želi privući nove prijatelje, bit će potrebno više od jedne konferencije o klimatskim promjenama pod pokroviteljstvom Zapada ili predsjedničke turneje po Africi kako bi se poništila šteta nagomilana u prošlosti, zaključuje The Guardian.