Friedrich Merz, vođa njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), istaknuo se kao vodeći kandidat za kancelara na prijevremenim izborima zakazanim za veljaču. Njegovi čvrsti stavovi prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i obećanja o odlučnijoj vanjskoj politici postali su ključna tema političkih rasprava u Njemačkoj.
Sada, prema istraživanjima čak triju renomiranih instituta za ispitivanje javnog mnijenja, Merz i CDU imaju značajnu prednost nad konkurentima dok se Zeleni i njihovi lideri bore da zadrže relevantnost u nadolazećoj političkoj utrci.
Predizborna kampanja i poruka odlučnosti
Kako piše Welt, istraživanja pokazuju da CDU s Merzom na čelu uvjerljivo vodi s više od 30 posto potpore dok trenutna vladajuća koalicija bilježi značajan pad. Robert Habeck, čelnik Zelenih, javno je izrazio spremnost da ostane "barem potpredsjednik vlade", što su mnogi protumačili kao znak slabosti. Merzov narativ, koji se temelji na čvršćem odgovoru Rusiji, ekonomskoj revitalizaciji i obećanjima o obnovi njemačke sigurnosne politike, privukao je mnoge birače nezadovoljne trenutnim stanjem.
Merz je u više navrata kritizirao dosadašnjeg kancelara Olafa Scholza zbog, kako tvrdi, previše oprezne politike prema Ukrajini. Njegove najave da će Ukrajini osigurati krstareće rakete Taurus bez ograničenja dometa simboliziraju zaokret prema jačoj ulozi Njemačke na svjetskoj sceni. Njegov posjet Kijevu, tijekom kojeg je oštro kritizirao sporost vlade u pružanju pomoći, dodatno je ojačao njegov imidž lidera koji ne pristaje na "pola mjera".
Zabrinutost zbog posljedica i unutarnje dinamike
Unatoč rastućoj popularnosti, Merzova politika izaziva zabrinutost i unutar Njemačke i među partnerima u NATO-u. Njegovi protivnici upozoravaju da bi slanje projektila dugog dometa moglo potaknuti opasnu eskalaciju sukoba i dodatno narušiti odnose s Moskvom. No Merz i njegovi pristaše tvrde da je upravo odlučnost ključna za obuzdavanje Rusije i vraćanje stabilnosti Europi.
U pozadini svega stoji i šira unutarnja borba između pristaša zelene tranzicije i konzervativnih snaga kojima pripada Merz i koje naglašavaju nužnost energetske neovisnosti kroz snažniju eksploataciju domaćih resursa. Merzova agenda, osim vojnih pitanja, uključuje obećanja o nižim porezima i jačanju gospodarstva, koje, kako tvrdi, trpi zbog "neodgovornih eksperimenata trenutne vlade".
Zašto ga neki zovu "njemačkim Trumpom"
Merz, favorit za novog njemačkog kancelara, ponekad je u medijima i političkim krugovima nazivan "njemačkim Trumpom". Ova usporedba proizlazi iz njegovih konzervativnih stavova, populističke retorike i naglašavanja nacionalnih interesa, što podsjeća na stil izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Primjerice, članak u Politicu iz studenoga 2020. nosi naslov "Meet the German Donald Trump" (Upoznajte njemačkog Donalda Trumpa), ističući Merzove tvrdolinijaške konzervativne stavove i ambiciju za vođenjem CDU-a.
Međutim, važno je napomenuti da Merz ima dugu političku karijeru u njemačkom establišmentu i da se u nekim aspektima razlikuje od Trumpa. Njegova politika i pristup oblikovani su specifičnim njemačkim političkim i društvenim kontekstom.
Mogao bi odrediti budućnost Njemačke, ali i Europe
Uspjeh Friedricha Merza u njemačkoj politici neće se mjeriti samo prema njegovim predizbornim obećanjima već prema tome hoće li uspjeti pronaći ravnotežu između odlučnosti i odgovornosti. Njegovi prijedlozi sugeriraju povratak Njemačke kao ključnog igrača na europskoj i globalnoj sceni, no taj povratak nosi i rizike – kako u pogledu odnosa s NATO-om i EU tako i u unutarnjoj koheziji zemlje.
Ako Merz uspije postići ravnotežu između vojne odlučnosti i diplomatske umjerenosti, mogao bi redefinirati ulogu Njemačke kao lidera slobodnog svijeta. Ako ne uspije, Njemačka riskira da postane još podjeljenija - između onih koji zazivaju sigurnost kroz snagu i onih koji vjeruju u dijalog kao jedini put do trajnog mira. Izbori u veljači tako nisu samo unutarnjopolitička prekretnica već test koji će odrediti smjer Europe u razdoblju intenzivnih globalnih izazova.
Naravno, Friedrich Merz prvo mora ispuniti osnovni preduvjet - pobijediti na njemačkim parlamentarnim izborima 23. veljače.