OHRABRENA zauzimanjem Hersona i povlačenjem ruskih snaga na istočnu obalu rijeke Dnjepar, ukrajinska strana počela je s pričama o oslobađanju Krima. Prema anketama u Ukrajini, 85% građana zalaže se za potpunu deokupaciju cijelog teritorija koji je zauzela Rusija, uključujući Krim. Ruska strana ozbiljno je shvatila ovu poruku i nastavila s utvrđivanjem položaja prema Krimu.
Krim – prešutno ruski teritorij
Osim vojnog aspekta, otvoren je i politički aspekt statusa Krima. Od 2014. godine bilo je mnogo komentara o tome može li i treba li Ukrajina nastojati vratiti Krim u svoj ustavno-pravni poredak. Iako je Rusija od 2014. bila pod sankcijama zbog aneksije Krima, Zapad joj je prešutno prepustio taj poluotok, a tek tu i tamo moglo se čuti nekog zapadnog službenika kako preispituje status Krima.
Bivši predsjednik Petro Porošenko je nakon izbora 2014. godine obećao vratiti okupirana područja, što je završilo tako da je potpisao Minski sporazum II, u kojem se Krim ni ne spominje. Minskim sporazumom bila je predviđena federalizacija Ukrajine te je određeno da dvije pobunjene oblasti, Luhanska i Donjecka, imaju pravo na uspostavu posebnih odnosa s Ruskom Federacijom. Vijeće sigurnosti je 2015. izglasalo rezoluciju u kojoj je paket mjera za provođenje Minskog sporazuma. Krim ni tu nije bio spomenut i to je bila diplomatska pobjeda Rusije.
Krim ponovno u fokusu
Rusija je invazijom početkom godine, naravno, izgubila sav stečeni diplomatski kapital te se opet preispituje status Krima. Iako je od samog početka rata bilo raznih zapadnih službenika, koji su u površnim pokušajima da se pozove na sklapanje primirja vidjeli baš Krim kao točku ustupka prema Rusiji, bilo je jasno da status Krima ponovno dolazi na reviziju.
No jasno je i da nema šanse da Rusija pregovara o statusu Krima, osim u slučaju vojnog poraza, koji mora biti jako težak i koji se još ni izdaleka ne nazire. Toga su svi politički akteri na Zapadu svjesni i zbog toga mnogi šalju dvosmislene poruke vezane za Krim. Iako se uglavnom šalju poruke podrške "cjelovitosti Ukrajine", mnogi vojni analitičari i politički akteri, svjesni težine situacije, zasad ne vide mogućnost da Ukrajina uspostavi kontrolu nad Krimom.
Uz to, Ukrajina dobiva znatnu zapadnu pomoć u obliku vojne opreme, no to i dalje nije dovoljno da može ozbiljno planirati oslobođenje utvrđenih dijelova pod kontrolom Rusije, kao što su Krim ili Luhanska odnosno Donjecka oblast. Čak i da Zapad odluči poslati veću količinu oružja, obučavanje kadra moglo bi potrajati. Osim toga, da bi se došlo do Krima, prvo je potrebno stvoriti preduvjete.
Preduvjeti podrazumijevaju oslobođenje Hersonske oblasti preko rijeke Dnjepar te oslobođenje Zaporiške oblasti, prvenstveno grada Melitopolja, koji je prometno i logističko čvorište od iznimne važnosti za rusku vojsku. Kad bi Ukrajina došla do Melitopolja, teritorij pod kontrolom Rusije bio bi podijeljen na dvije nepovezane cjeline, a opskrba Krima bi u potpunosti ovisila o Krimskom mostu. Iako su postojale neke naznake partizanskog djelovanja u Melitopolju te su nedavno raketirane vojne baze u tom gradu, zasad se ne očekuje neka veća ofenziva na ovom području.
Ukrajinsko izviđanje
Nakon uspostave kontrole nad Hersonom ukrajinske snage počele su koristiti tehnike izviđanja i procjenjivanja ruske obrane na Krimu. Gotovo svakodnevno zadnjih mjesec dana koriste dronove, koji odlaze u smjeru Krima preko Odese. Uz to, koriste i balone s kamerama za praćenje aktivnosti ruskih snaga na poluotoku. Prednost dronova i balona je niska cijena, no jako ovise o vremenskim uvjetima. Osim toga, ukrajinska vojska od zapadnih komercijalnih satelitskih sustava dobiva koordinate pozicija ruske vojske za izviđanje Krima.
Cilj korištenja dronova i balona je ispitivanje ruske protuzračne obrane. Drugi val dronova opremljen je improviziranim projektilima koji se koriste za udare na vojne i industrijske objekte, a koordinate objekata dobivaju unaprijed određenim izviđanjima. U bliskoj budućnosti Oružane snage Ukrajine nastavit će s pokušajima napada na Krim ovakvim načinom.
Iako napadi zasad nemaju realnu snagu da ozbiljno ugroze rusku kontrolu na Krimu, imaju određeni psihološki efekt. Nakon udara na Krimski most cilj ovakvih napada je da stanovništvu na Krimu pokažu nesposobnost ruske vojske da obrani teritorij koji kontrolira. Taj psihološki efekt pojačan je i ukrajinskim udarima u dubinu ruskog teritorija, kao što je napad na zračnu bazu Engels u Saratovskoj oblasti. Koliko je ruska strana ozbiljno shvatila ovakve napade, govore i satelitske snimke iskopanih rovova na jugu krimskog poluotoka.
Ruska protuzračna obrana
Ruski vojni analitičari ističu da je krivac za ukrajinske udare problematična protuzračna obrana. Naime, od početka rata u Ukrajini ruska vojska se uvelike oslanjala na sustave PZO. Ukrajina je tada od dalekometnog oružja imala tek projektile Točka-U, koje su ruski sustavi PZO uglavnom rušili. Također je uništen velik broj turskih bespilotnih letjelica Bayraktar, a preostale Ukrajina koristi uglavnom za izviđanje.
Kad je Ukrajina počela koristiti rakete HIMARS, ruska vojska doživjela je određene poteškoće. Ipak, s vremenom se djelomično uspjela prilagoditi i umanjiti efekt HIMARS-a. No uz sve te uspjehe sustava PZO, ruska strana suočena je s novim izazovima i problemima.
Pojava HIMARS-a na ukrajinskoj strani dovela je do toga da su ruski sustavi PZO jednostavno morali koristiti veći broj raketa te se događalo da ostanu bez streljiva u trenutku napada HIMARS-om. To je djelomično riješeno tako što je ruska vojska postavila sustav Pancir, koji koristi dvostruko više projektila. No ne uspijeva pokriti cijelo područje zbog ograničenog broja sustava i disperziranih strateških vojnih objekata.
Jednokratno masovno lansiranje velikog broja dronova preopterećuje ruski sustav PZO pa ne može srušiti sve projektile. To se nedavno dogodilo i u Saratovskoj oblasti. Stoga nije čudno što se među stanovništvom javila sumnja u ruske sustave PZO, pogotovo na Krimu, gdje je realnost takvih udara veća nego negdje u dubini Rusije.
Ukrajina još ne može vratiti Krim
Ukrajinske vlasti ne skrivaju svoje namjere da vrate anektirani Krim pod svoju upravu. Međutim, Ukrajina trenutno nema realnu mogućnost za tako veliki pothvat. Premda koristi dronove za napade na Krim, to zasad ima samo psihološki efekt.
Iako se u izjavama predsjednika Ukrajine i nekih drugih dužnosnika često čuje da je sljedeći cilj oslobođenje Krima, zasad je ukrajinska vojska fokusirana na druge zadatke. Prvenstveno su to linija fronta Svatove – Kremenaja, zadržavanje ruske vojske kod Bahmuta i pokušaj probijanja linije fronta u Zaporiškoj oblasti.