Saborski klub Možemo upozorio je da osobnih asistenata u Hrvatskoj nedostaje zbog rada na pola radnog vremena i plaće od 2000 kuna, zbog toga je potrebno da se minimalna cijena rada veže uz plaću i radna mjesta u sustavu socijalne skrbi, kako bi imali veća primanja.
Uoči saborske rasprave o Zakonu o osobnoj asistenciji, zastupnica Možemo Jelena Miloš kazala je da osobnih asistenata nedostaje zbog toga što su dosad često radili na pola radnog vremena, za plaću od samo 2000 kuna. Kako bi privukla nove asistente, država im morati osigurati dostojanstvenu plaću i punu satnicu.
"Osobni asistent temeljno ljudsko pravo"
"Mi tražimo da se minimalna cijena rada veže uz plaću i radna mjesta u sustavu socijalne skrbi, kako bi bila usporediva i kako bi te plaće onda mogle i rasti", rekla je na konferenciji za medije.
Osim plaća i uvjeta rada, problem je i premali broj sati koliko će asistenti biti na raspolaganju korisnicima, posebice kad je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom koje imaju roditelje njegovatelje.
"Broj od 88 sati mjesečno dostupan je samo ograničenom broju korisnika, poput jednoroditeljskih obitelji ili kućanstva s dvije ili više osoba s invaliditetom i mi još jednom želimo naglasiti princip da je osobni asistent temeljno ljudsko pravo svake osobe s invaliditetom", napomenula je Miloš.
"Premalo i za ljude s intelektualnim oštećenjima"
Za osobe s intelektualnim oštećenjem četvrtog stupnja novi Zakon predviđa najviše 4 sata dnevno osobne asistencije, što je za Miloš premalo te tvrdi da se s time složila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
"Veću satnicu također trebaju imati osobe s najtežim tjelesnim oštećenjem. Trenutnim zakonskim prijedlogom maksimalnu satnicu od 16 sati dnevno mogu ostvariti samo osobe s najtežim tjelesnim oštećenjem koje žive same (samci), a takve osobe ni ne mogu živjeti sami", rekla je zastupnica Možemo.
Zastupnica Urša Raukar-Gamulin je pozdravila činjenicu da je vlada prihvatila prijedloge iz redova oporbe poput uvođenja naknade za roditelje njegovatelje nakon smrti djeteta.
"Na primjerima roditelja njegovatelja, kao i onemogućavanja upisa na jedinu nekretninu, gdje je vlada naknadno ipak usvojila naše prijedloge, vidi se da radimo dobar posao, a nama na kraju krajeva nije važno tko preuzima zasluge. Važno nam je da se problemi ranjivih društvenih skupina rješavaju", naglasila je Raukar.