Što je vama značio Index?
Poruke nam možete slati na desk@index.hr.
***
PRIJE točno 20 godina, dok su svijetom hodali dinosauri, dok je predsjednik bio Stipe Mesić, dok smo vjerovali da HDZ više nikad neće doći na vlast i da slijede bolja vremena, u stanu od 35 kvadrata na Trešnjevci unajmljenom preko kompenzacijske cesije (ako se to tako zove, naime: nismo plaćali, nego pružali usluge reklamiranja firmi koja je za nas onda kompenzirala pružanje fiksnog interneta firmi koja je posjedovala stan), malo prije ponoći pokrenut je Index.hr.
Kompjutere smo donijeli od doma, stolove kupili na kredit u Emmezeti i nas par likova od dvadesetak godina počelo je glumiti news redakciju.
U narednih 20 godina Index je postao najčitaniji i najutjecajniji hrvatski medij te jedini hrvatski website među 1000 najposjećenijih na svijetu.
Ako vas ta priča ne zanima, sve ok. No ako vas zanima, krenimo još malo unazad, s prapoviješću.
Pretpovijest Indexa
Nakon što mi je umro otac, njegovi kolege skladištari iz Dalekovoda skupili su novac da pomognu mojoj obitelji. Moja mama je odlučila tih sedam tisuća kuna potrošiti na moj prvi PC. S tog PC-a par mjeseci potom, u travnju 1999., kao 21-godišnjak motiviran Feralom i borbom protiv HDZ-a i tuđmanovske Hrvatske pokrenuo sam par političkih sajtova: VlastNet, IzboriNet i VijestiNet.
Odmah potom sam kreirao i vodio portal Online.hr za prvi hrvatski internet provider Globalnet, no kako nas Globalnet uskoro više nije želio plaćati (u pitanju je bilo oko 20 tisuća kuna mjesečno), odlučio sam pokrenuti svoj news portal.
Negdje u ovo doba te 2001. počeo sam smišljati pakleni plan o Indexu, a nitko nam nije davao šanse da dočekamo kraj godine. U pizzeriji Nocturno odlučio sam se za ime Index. Ljudi su komentirali da ime ne valja jer zvuči studentski. Znali smo da nas Globalnet neće pustiti tek tako. Mjesecima smo pripremali Index, a na dan odlaska iz Globalneta gotovo svi su na Online.hr sajtu vidjeli samo reklamu za novi portal Index.
Gotovo svi! Ako ste imali IP adresu Globalneta, onda ste vidjeli najnormalniji Online.hr portal. Tako da je ekipi iz providera trebalo čitavih pola dana da shvate da smo otišli i da sad svi znaju da idemo na nešto što se zove Index.hr.
Globalnet nam je odbio vratiti naš server, koji smo sami kupili, zatočen u njihovim prostorijama, no to smo riješili fizičkom silom, kako se već nekad u životu nažalost moraju riješiti stvari.
Idućih par mjeseci još smo radili na Indexu, na karticu moje mame kupili smo stolove u Emmezeti i donijeli kompove od doma i 2. prosinca krenuli.
Andreja Hudika (redakcija), Gordan Novoselec (programiranje), Neven Barković (glazba), Vlado Bulić (kolumna Pušiona), Aleksandar Mlinarić (sales), Miljenko Nikolić (auto i autor izraza PRIJELOMNA VIJEST) i ja (dizajn, manager, urednik, redakcija, komentator). 200.000 kn potrebnih za troškove pokretanja i par minimalaca za godinu dana u Index je investirao tragično preminuli Ivan Matić (pokretač Globalneta, i njega su prevarili). Globalnet je brzo potom propao. Pozdrav Tomislavu Mileisu, prvom čovjeku kojeg pamtim da nas je kao par entuzijastičnih klinaca pokušao pokrasti i uništiti. I taj je propao, danas gradi karijeru navijača plaćenika, trenutno u Kataru.
Panirani oslići i krumpir salata
Marko Rakar je tada imao tiskaru i pristao je "kompenzirati" tisak raznih promo proizvoda u zamjenu za reklamu na (još) nepostojećem portalu.
Radili smo 24/7, najviše smo se veselili petku i gozbi, paniranom osliću s krumpir salatom na Trešnjevačkom placu. Koliko smo malo novca imali, pamtim iz situacije kad sam htio raditi carbonaru, ali nisam imao dovoljno novca za prešanu šunku, pa sam radio "carbonaru" samo sa sirom. Ne pišem to kao "jadan ja", nego se toga sjećam sa sjetom. Bilo je to divno i nevino vrijeme, svi smo bili mladi i novac nam je bio zadnja briga na pameti, sve dok imamo dovoljno da izguramo Index.
Stan na Trešnjevci koji je glumio redakciju srećom je imao i spavaću sobu, u kojoj sam uglavnom spavao idućih godinu dana, pa je Index imao vijesti i noću.
Da bismo s dvoje ljudi glumili redakciju, izmislio sam skriptu koja povlači vijesti s agencije u real timeu i automatski po odnosu vremena objave i čitanosti raspodjeljuje i rangira vijesti na naslovnici i po rubrikama. Ljudi su mislili da nas ima barem deset. Da bismo opstali financijski bez suradnje s politikom, mafijom i tajkunima, plaćali smo ljude na crno, preko studentskih ugovora. Neka od naših najvećih otkrića korupcije napisali su novinari drugih medija koji to kod sebe nisu smjeli objaviti. I njih sam plaćao na crno i na to sam ponosan.
Bilo je to vrijeme kad su svi sve plaćali na crno, no kako već to u brutalno korumpiranim državama jest: kreiraj zakone koje nitko ne može poštovati i pritom opstati, pa za prijatelje što treba, za neprijatelje zakon.
Stalno sam izvodio stuntove i smišljao eksplozivne priče i projekte kako bismo bez kune za reklamu konstantno bili po novinama, a ja gost svih živih emisija. Prije 10 godina odustao sam od TV nastupa jer mi je glumljenje bahatog samodopadnog tetoviranog karaktera izazivalo previše stresa. A i sve manje je bilo glumljenje, sve više sam postajao lik koji sam u svojoj drugoj sezoni izmislio za TV.
Ti i još puno drugih legalnih i manje legalnih trikova razlozi su što ovakav, nikom dužan Index, danas postoji.
Više puta su nas pokušali ugasiti i uništiti (i oni su, počevši od Linića i Šegona i njihovih minionsa - pogađate - završili osramoćeni i zaboravljeni od svijeta, ali ne i od mene, vidimo se još), više puta su nas svi prekrižili, više puta su me napustili i najbliži suradnici misleći da ćemo propasti, čovjek se u jednom trenu više ni ne razočara, no Index je danas i financijski najuspješniji portal u Hrvatskoj.
Hvala što ste bili s nama
Ove godine bilježimo 20 godina od tog pothvata, kojim smo iz nemoguće situacije, ne od nule, nego manje od nule, postali najjači hrvatski medij, s više od milijun čitatelja dnevno.
Svima koji su nam nanijeli štetu ili nas pokušali uništiti vratio sam ili planiram vratiti barem trostruko. Svima osim Severini, njoj sam oprostio jer ju smatram sjajnom osobom. Nadam se da i ona napokon razumije da Index nije bio kriv za ništa.
Postoji mit da je Index slavu stekao objavom Severininog pornića. Razumijem da ljudi često pamte samo ono na što su masturbirali i da im je svoje neuspjehe lakše podnositi omalovažavajući tuđe uspjehe, no istina je da Index nikad nije objavio ni sekundu spomenutog filma, samo vijest da takvo što postoji i da je počelo kolati internetom. Istina je i da je Index prvi put u centar pažnje došao puno prije tog događaja, primjerice kad smo otkrili i objavili snimku na kojoj Thompson pjeva "Jasenovac i Gradišku staru" i tada ga razotkrili kao simpatizera fašizma.
Index je 20 godina otkrivao afere i kritički pisao o Ivi Sanaderu, Ivici Todoriću, Slavku Liniću, Ivi Josipoviću i Milanu Bandiću dok su bili na vrhuncu slave i popularnosti, dok im je gotovo cijeli narod pljeskao. Kad su ih drugi krenuli šutirati jer su na podu, nama više nisu bili zanimljivi i mi smo našli nove snažne mete. Jer to je ideja novinarstva: propitivati moćne. Baš jednom od palih i osramoćenih bivših moćnika na kraju dugujem najveće hvala.
Nakon što smo razotkrili Slavka Linića, pokrenuo je kompletan sustav s ciljem da ugasi Index. Sve do tada zanimalo me samo novinarstvo, novcem se uopće nisam bavio i mislio sam da on naprosto prirodno dođe s uspjehom. Kada sam shvatio da smo zbog takvog mog pristupa na rubu propasti i da nam baš nitko neće pomoći, počeo sam se baviti biznisom, kako nas ubuduće nitko ne bi mogao uništiti. Da nije bilo Slavka Linića, Index bi i danas poslovao na rubu profitabilnosti, trošeći i zadnju kunu na novinarstvo, makar i preko studentskih ugovora.
Suprotstavljajući se korupciji i svetinjama koje to ne bi trebale biti, Index je uvijek bio na udaru vlasti koja nije birala sredstva u pokušajima da nas ugasi, zaobilažen od nekih oglašivača, ali često i suočen s mržnjom dijela javnosti i prijetnjama smrću.
Index je često bio u pravu, Index je često bio i u krivu, ali nikad ništa nismo objavili ako nismo vjerovali da je to što objavljujemo istina. Razumijem i da su neki ljudi odgojeni da smatraju da je sve u životu na prodaju i da im je objašnjeno da sve ima svoju cijenu, pa često za to optužuju i Index, no nikad ne treba projicirati svoje osobine na ljude veće od sebe.
Još je jedan od mitova o Indexu, a čim ga čujete, odmah možete identificirati ljudski talog koji se dezinformacijama hrani kod raznih bujaneca i miletića, da smo Index ili ja osobno dužni porez. Provjerite bilo koji registar: ni ja ni Index nismo dužni ni kunu poreza. Iznenađenje, ha? Ha jebiga, sorry.
Još jedan mit je da sam "pobjegao u Tajland". Ljudi koji nos nisu promolili iz svoje vukojebine vjerojatno misle da je putovati svijetom kazna. Uopće ih ne želim razuvjeriti, ima ljudi kojima je zaista mjesto samo u njihovoj štali, no kako sam u Vijetnam svojevoljno otputovao, svojevoljno sam se iz Vijetnama vratio u Europu prije godinu i pol dana, gdje od tada dobar dio godine provodim u Zagrebu. I da, Vijetnam i Tajland nisu ista zemlja. Iznenađeni? Ha jebiga.
Hvala što ste bili s nama ovih 20 godina. Svima koji su nam pritom naudili vratio sam ili ću vratiti trostruko, svima koji su nam pomogli vratio sam ili ću vratiti peterostruko.
Matija Babić
Osnivač Indexa
matija.babic@gmail.com
***
Što je vama značio Index?
Poruke nam možete slati na desk@index.hr