Na današnji dan Narodni odbor u Pragu proglasio je neovisnost. Time je prekinut gotovo 400-godišnji period austrijske vladavine nad Češkom. Nakon što se raspalo staro carstvo Česi i Slovaci odlučili su stvoriti zajedničku slavensku državu te zajedno preživjeti izazove koje donosi iduće vrijeme.
Masaryk postaje prvi predsjednik nove zemlje
Prvim predsjednikom postao je Tomaš Masaryk, vođa emigrantske vlade kojeg su priznale sile Antante kao glavnu političku silu u toj zemlji. Radilo se o vrlo lakom dogovoru između sila Antante i predstavnika buduće Čehoslovačke: granice buduće zemlje bit će određene na temelju onih etničkih, a u Pragu će biti uspostavljena vlada s demokratskim načelima.
Iako su Masarykovi prijatelji iz Praga proglasili neovisnost odmah po završetku Prvog svjetskog rata, još uvijek je trebalo dobiti formalno priznanje na glavnom diplomatskom skupu tog vremena – na Pariškoj mirovnoj konferenciji.
Potvrda neovisnosti u Parizu
Za razliku od mnogih drugih pitanja, ono čehoslovačko bilo je riješeno u vrlo kratkom vremenu i bez nesuglasica. Predstavnici Čeha i Slovaka u Parizu generalno su željeli iste stvari kao i sile Antante. To se posebno svidjelo američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu, čiji je plan u 14 točaka bio lako provediv na zemlju u srcu Europe.
Osim Wilsona, Masaryka i njegovu ekipu obožavali su i Francuzi. Njihova je diplomatska politika toga vremena nalagala da stvore pozitivne odnose s novim državama na prostoru bivše Austro-Ugarske te da im pomogne u poslijeratnoj obnovi. Francuska je vjerovala da, ako pomogne novim zemljama da postanu bogate i stabilne, Njemačka neće u skorijoj budućnosti izazivati nove sukobe.
Činjenica da su Česi i Slovaci nastupali tako ujedinjeno na Pariškoj mirovnoj konferenciji štetilo je samo jednoj drugoj zemlji – Jugoslaviji. Predstavnici sila Antante često su pitali Nikolu Pašića ili Antu Trumbića zašto je s njima tako teško postići dogovore te zašto Hrvati i Srbi ne nastupaju zajedno kao što to rade Česi i Slovaci. Odlučili su podržati stvaranje južnoslavenske države, no više zato što je bilo nužno imati saveznika na europskom jugoistoku nego zato što su vjerovali da će Hrvati i Srbi dobro funkcionirati zajedno.
Problemi sa susjedima
Čehoslovačka se u godinama nakon Prvog svjetskog rata suočavala s istim problemima obnove i gospodarskog oporavka, no novi susjedi u njenoj blizini zadavali su dodatne probleme. Prvi je bila Mađarska, za koju su se vlasti iz Praga bojali da bi prva mogla krenuti u poništavanje ugovora s kraja Prvog svjetskog rata.
Zato su Čehoslovačka i Jugoslavija potpisale vojni sporazum Mala Antanta kako bi se međusobno pomagale ako bi Austrija ili Mađarska htjele povratiti svoje stare posjede. U Malu Antantu se uskoro uključila i Rumunjska.
Drugi problem bila je Poljska. Nakon što je dobila neovisnost Poljska je najavila rat svojim istočnim susjedima, a isto tako vršila je diplomatski pritisak na Čehoslovačku da joj preda Tešin, važno industrijsko područje na granici dviju novih država. Spor je riješen uz britansko posredovanje te je regija podijeljena na češki i poljski dio. Ipak, samo nekoliko mjeseci prije rješavanja spora Poljska je okupirala regiju, što je temeljito zagorčalo odnose Praga i Varšave.
Čehoslovačku nije ništa spasilo od nacističke okupacije od 1936. godine. Zemlja je ponovo zaživjela nakon 1945. godine, no nakon Hladnog rata Česi i Slovaci mirno su se razišli i počeli pisati odvojenu povijest od 1992. godine.