Na današnji dan 1943. godine započeo je sukob partizana i kombiniranih snaga okupatora, poznat kao bitka na Neretvi. Bitka koja je označila jednu od glavnih prekretnica u ratu trajala je gotovo tri mjeseca, a u njoj su partizani uspjeli spasiti svoje ljudstvo i izbjeći opkoljenje.
Partizanski pokret u Jugoslaviji jedan je od najvažnijih pokreta u okupiranoj Europi početkom 1940-ih. Nastao je u lipnju 1941. godine, svega dva mjeseca nakon proglašenja NDH. Do kraja rata partizani su postali masovan pokret, posebno nakon bitke kod Neretve, a to su shvatili i saveznici koji su uskoro stali iza njih.
Nacisti traže konačni slom partizana, okupljena je vojska
Tijekom 1942. godine ustaške vlasti dobile su vijesti kako su se partizanske akcije intenzivirale, a ustaše više ne kontroliraju gotovo cijelu zapadnu Bosnu. Zato je organizirana sila od 90.000 ljudi u kojoj su sudjelovale njemačke i talijanske divizije, kao i ustaška i četnička vojska.
Partizanske snage brojile su oko 40.000 boraca, a do ožujka su napadi postali sve intenzivniji te je postojala mogućnost da partizani budu kompletno opkoljeni.
Povlačeći se prema jugoistoku, uništili su most kako bi izbjegli neprijatelja, samo da bi kasnije izgradili umjetnu konstrukciju na mjesto starog mosta i prebacili većinu svojih boraca i tako izbjegli potpunu propast.
Od buntovnog otpora do legitimiteta
Nakon Neretve partizani su nastavili djelovati kao glavna antifašistička snaga u regiji. Nakon što je kapitulirala Italija u jesen iste godine ulaze u kontakt sa savezničkom vojskom. Do kraja 1943. godine svjetske su ih sile prepoznale kao legitimni pokret protiv okupatora, a od četnika odustale.
Bitka na Neretvi postala je legendarna, a u Jugoslaviji, koju je bitka omogućila, snimljen je 1969. godine istoimeni film. Imao je ogroman budžet i bio vrlo popularan doma, kao i u svijetu. Nominiran je za Oscara za najbolju stranu produkciju, a u njemu su glumili poznati glumci, poput Orsona Wellsa ili Yuija Brynnera.
Partizanski pokret u Jugoslaviji doista je bio poseban fenomen među pokretima otpora u okupiranoj Europi. Rezultirao je oslobođenom zemljom u kojoj je već bila uspostavljena struktura i hijerarhija nove vlasti. Ta je vlast onda mogla voditi zemlju po vlastitim idealima, a ne po receptu iz Washingtona ili Moskve. Takva pozadina postavila je Jugoslaviju u unikatan položaj tijekom Hladnog rata, što su komunisti onda dobro iskoristili.