Foto: Index, 123rf
LANI se iz Hrvatske samo u Njemačku iselilo 56.000 ljudi. Istovremeno, u Hrvatskoj postoji ured koji bi trebao pomagati povratku iseljenika u domovinu, kojim rukovodi inženjer prometa i HDZ-ovac Zvonko Milas. Prema izvješću revizije početkom 2015., u Državnom uredu za Hrvate izvan RH bilo je 29 zaposlenih, krajem iste godine već 37 i ubrzano se približavaju brojci od 59 zaposlenika, koliko je planirano "uredbom za upravljanje poslova Ureda."
Oko 13 milijuna kuna za radijske emisije i zakup satelita
U državi u kojoj broj ljudi koji se iseljavaju drastično nadmašuje broj onih koji se vraća, jasno je da je pravi smisao Ureda za Hrvate izvan domovine da potroši 50 milijuna kuna godišnje, koje dobiju iz proračuna i igara na sreću.
I u tome su prilično uspješni. Evo kako su trošili 2015. godine: 18,1 milijun kuna otišlo je na poticaje za obrazovanje, kulturu, znanost i zdravstvo u BiH. Čak 10 milijuna kuna Ured je plaćao HRT-u za proizvodnju međunarodnog programa Hrvatskog radija „Glas Hrvatske“, još 3,3 milijuna kuna također daju kao subvenciju HRT-u, a u vremenu interneta plaća se zakup satelita za Sjevernu Ameriku.
Jedna sjednica Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH košta 300.000 kuna
Ured potroši 9,1 milijun kuna na administraciju i upravljanje, 4,8 milijuna kuna za međunarodnu razvojnu suradnju, dok 3,5 milijuna kuna odlazi za stipendije studentima i tečaj učenja hrvatskog jezika. Za plaće izdvajaju oko 5 milijuna kuna. Samo za putne troškove članovima Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, koji nisu njihovi zaposlenici, potrošeno je 200.000 kuna. Taj trošak veći je 885,9 % nego godinu ranije, i to samo zato što su održali sjednicu Savjeta. Troškovi reprezentacije u istu svrhu iznose oko 90.000 kuna, pa ispada da jedna sjednica Savjeta Vlade RH za Hrvate iznad RH košta Hrvate koji su ostali u domovini oko 300.000 kuna.
Kao da se radi o muzeju, a ne o državnom uredu, u izvanbilančnim zapisima naveli su 31 sliku Moderne galerije koje su knjigovodstveno procijenili na 921.000 kuna. Revizija im je dala bezuvjetno mišljenje sa sitnijim prigovorima, jer pravilnike za stipendije nisu objavljivali u Narodnim novinama i nisu pravilno evidentirali zatečenu imovinu u uredima.