Najpotresnije zrakoplovne nesreće u hrvatskoj povijesti

BLIŽI se obljetnica najveće zrakoplovne nesreće u Hrvatskoj i jedne od većih na svijetu, na koju je neizbježno podsjetio pad Spanairovog aviona u Madridu prije nekoliko dana. Toga su se dana, 10. rujna 1976. godine na deset tisuća metara visine iznad Vrbovca nedaleko od Zagreba u 11.14 sati, sudarili zrakoplov British Airwaysa Hawker Siddeley Trident 3B, koji je poletio s londonskog Heathrowa prema Istanbulu i Douglas DC-9 Inex-Adria Avioprometa na letu 550 iz splitske zračne luke prema zračnoj luci Köln-Bonn.

Točnije britanski je avion udario u krilo DC-9 koje je od udarca otpalo. Prizor je bio apokaliptičan. Dijelovi zrakoplova više su nalikovali spaljenoj plastici nego željezu, prtljaga i tijela bili su razbacani na čak deset četvornih kilometara u širinu i 62 u dužinu. Razasuli su se po poljima kukuruza, šumi, ali i dva sela - Gaj, na čije su područje padali leševi i prtljaga s Tridenta, i Dvorišta, gdje je pao Avioprometov DC-9.

Fatalnom pogreškom kontrolora leta u Zagrebu, 28-godišnjeg Gradimira Tasića te posade obaju zrakoplova, živote je kod Vrbovca izgubilo 176 ljudi. Mladi kontrolor leta jedini je na sudu proglašen odgovornim za nesreću i osuđen na sedam godina zatvora što mu je kasnije prepolovljeno. No, nije izdržao kaznu do kraja, nego je ranije pušten na slobodu zbog masovne peticije njegovih kolega tad prezaposlene kontrole leta u Zagrebu. Mladiću je taj dan, naime, bio treći za redom koji je radio smjene od 12 sati. Stručnjaci su naknadno utvrdili da se tragedija mogla izbjeći da su se drukčije odigrale samo tri stotinke sekunde.

Pupačić sa suprugom i kćerkom poginuo u drugoj najvećoj nesreći

Druga katastrofa po smrtnim posljedicama u povijesti hrvatskog zračnog prostora dogodila se 23. svibnja 1971. godine na aerodromu u Omišlju na otoku Krku. U Tupolevu TU-134A, koji je iz Londona letio prema jadranskom otoku, poginulo je 78 ljudi. Među njima su bili i hrvatski pjesnik Josip Pupačić te njegova supruga Benka i kći Rašeljka. Zrakoplov je eksplodirao i izgorio nakon slijetanja u krčku zračnu luku.

Nekoliko mjeseci uoči tragične nesreće Josip Pupačić je napisao pjesmu "Moj križ svejedno gori", za što njegovi štovatelji tvrde da je vizija njegovog gorućeg aviona gledanog iz zraka. U pjesmi se oprašta od svijeta i kao da predviđa vlstitu smrt. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posthumno 1971. godine.

Shelly Kelly - jedina preživjela pad Boeinga kod Dubrovnika, ubrzo umrla sumnjivom smrću

Treća nesreća po broju poginulih u hrvatskom zračnom prostoru dogodila se kada je američki zrakoplov Boeing 737, 3. travnja 1996. udario u brdo Velji Do. Poginulo je 34 ljudi, od kojih dvoje hrvatskih državljana. Jedan od njih bio je fotoreporter Slobodne Dalmacije Nikša Antonini. Avion je, naime, nakon posjeta bazi SFOR-a u Tuzli, prevozio američko izaslanstvo u Dubrovnik, koje je predvodio ministar Ron Brown, a u njemu su bili njegovi najbliži suradnici. Pokušavajući prići aerodromu Čilipi zabio se u brdo, a nakon nesreće utvrđena je krivnja pilota i lošeg navođenja na tlu. No, tu nije kraj.

Tragični je događaj iznjedrio nekoliko misterija. Naime, u zrakoplovu je bilo 35 osoba, a jedina preživjela je bila stjuardesa Shelley Kelley. Letjela je u repu aviona, i čudom je prošla s modricama, ogrebotinama i krvavim nosom, te je sama mogla hodati i ući u helikopter Hitne pomoći pa su liječnici smatrali njene ozljede lakšima. No, kad je sletjela, bila je mrtva. Umrla je od reza na bedrenoj arteriji za koju je mrtvozornik utvrdio da je nastala tri sata nakon drugih ozljeda.

Nestanak dokaza

Misteriozna rana od oko osam centimetara zbog koje je preminula Kelly, pokrenula je čak i priče, teorije zavjere, da je tadašnji predsjednik Bill Clinton naručio Brownovo ubojstvo te da je on naredio da se tijelo mrtve stjuardese, ministra kao i ostalih stradalih Amerikanaca kremiraju.

Nestali su audio zapisi iz kontrolnog tornja, crna kutija, rengenska snimka Brownove glave na kojoj je navodno vidljiva rupa od metka, a jedini koji je mogao znati što se dogodilo, šef navigacije aerodroma Čilipi Niko Jerkuić, pronađen je tri dana nakon nesreće s prostrjelnom ranom na prsima, za što je policija utvrdila da je samoubojstvo. Prema ovim teorijama Clinton se htio riješiti Browna, a u avionu je ubijen iz pištolja, nakon čega on pada iz još i danas nerazjašnjenih razloga - okretanjem od Čilipa, prema brdu.

Na forumu na kojemu su objavljene fotografije rendgenskih snimaka glave Rona Browna zaziva se pobjeda ne republikanca, nego demokrata Baracka Obame, kojega smatraju jedinim koji ima snage i motiva razriješiti ovu tajnu nakon 12 godina.

Nesretna 2005. godina

U novije vrijeme, od 2000. godine naovamo, nije bilo zrakoplovnih nesreća s većim brojem poginulih, ali se kao nesretna godina može zabilježiti 2005., kada je u šest avionskih nesreća poginulo 13 osoba. Posljednja i najfatalnija od njih dogodila se 30. listopada 2005. kad je u Italiji kod Bergama poginulo troje hrvatskih državljana - pilot aviona tvrtke TradeAir registrirane u Hrvatskoj, njegova supruga i kopilotkinja. Nakon toga dvije godine nije bilo zrakoplovnih nesreća s poginulim osobama.

A onda se u Slovačkoj, 13. listopada 2007. godine prilikom slijetanja u Zračnu luku Bratislava srušio avion Cessna T.303 s tri Hrvata i svi su poginuli. Na mjestu su preminuli pilot Stjepan Željko Fekonja (53) iz Krapine, mehaničar Dragutin Šanjek (35) te 19-godišnji Stjepan Sokser, brat Šanjekove djevojke, obojica iz Hraščine u Hrvatskom zagorju.

Posljednja nesreća na hrvatskom tlu, točnije, moru, zbila se 1. kolovoza ove godine. U padu Lufthansinog školskog zrakoplova kod Dugog otoka poginuo je 36-godišnji hrvatski instruktor letenja Danijel Oleksa i talijanski polaznik pilotske škole, 20-godišnji Alessandro D' Agatta.

Od 1950. godine do danas u 170 zrakoplovnih nesreća na hrvatskom tlu ili s hrvatskim avionima poginulo je oko 450 ljudi.

A.B.