RANIH 90-ih godina prošlog stoljeća Jugoslavija je bila sinonim za destrukciju: bombardirani gradovi u srcu Europe, smrskani minareti i porušeni zvonici, čitavo kozmopolitsko društvo slomljeno barbarstvom.
Danas riječ "Jugoslavija" ima prizvuk starine, poput Dahomeja i Mezopotamije. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku želi stvoriti novu poveznicu vezanu uz Jugoslaviju, vežući ime izbrisane nacije uz optimistična sjećanja i strastvenu gradnju. Iznimno ambiciozan i važan projekt pod nazivom Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948,–1980,, portretira idiosinkratično, multietničko i otvoreno poslijeratno društvo koje se s elanom lansiralo u industrijsko doba. Izloživši stotine crteža, modela, planova i fotografija, izvučenih iz brzo nestalih arhiva, Muzej je prikazao Jugoslaviju kao raj za politički angažiranog arhitekta, piše Justin Davidson u svojoj kolumni na portalu Vulture.com.
Nastanak jugoslavenske socrealističke arhitekture
"Jugoslavenski vođa Josip Broz Tito je 1948. godine nakon rezolucije Informbiroa i raskola sa Staljinom, izvukao svoju zemlju iz prostora iza Željezne zavjese. U izložbi su prikazana desetljeća između tog raskola i Titove smrti, razdoblja u kojem je bilo dopušteno izobilje arhitekturnih eksperimenata.
Zajedno s vladom, vojskom i lokalnim zajednicama kao svojim entuzijastičnim klijentima, arhitekti su prenosili socijalističke težnje na elektrane, stambene blokove, muzeje i spomenike. Učili su od najvećih autoriteta na području arhitekture - Le Corbusiera, Paula Rudolpha i Marcela Breuera te gurali beton u ekspresivnu krajnost. Hrvatski nogometni klub Hajduk, inače nesuđeni svjetski prvak, još uvijek igra na stadionu Poljud u Splitu, projekciji Borisa Magaša. Poljud je graciozno plitak stadion izgrađen u zemlji i učvršćen velikim čeličnim rešetkama sa svake strane.
Foto: Marko Prpić/Pixsell
Milan Mihelič proslavio je novu ljubav svoje zemlje prema automobilima, iskoristivši golemo drvo od betona kao potporanj novog krova na Petrolovoj benzinskoj postaji u Ljubljani u Sloveniji. TV toranj Avala pruža se prema nebu na gracioznim betonskim nogama. Nakon što je nacija obnovila bombardirane gradove, iz toga se razvila eklektična mješavina modernističkih zona, s ogromnim trgovima okruženim opresivnim megastrukturama i novim verzijama starih gradova. Jugoslavija se jedva uklapa u zapadnu euro-američku povijest moderne arhitekture.
Zbog toga je jedna od glavnih zadaća kustosa srušiti moderni kanon, čijoj je modifikaciji doprinijela MoMA. Tako da oni zbilja imaju puno posla. 1963. godine međunarodna plejada arhitekata pristigla je u Skopje kako bi obnovila grad razrušen u potresu. U njihove se zasluge ubraja zgrada Makedonske opere i baleta, izgrađena 1968. godine. Nju možemo smatrati prvom skicom zgrade opere u Oslu koja je izgrađena desetljećima kasnije. Svi ti arhitekturni projekti u sebi su sadržavali skrivenu poruku poziva zapadnjacima na posjet Jugoslaviji. Bistre vode i niske cijene u Hrvatskoj stvorile su od nje popularnu destinaciju za odmor za Britance, Nijemce i Skandinavce.
Kustosi ističu pop senzibilitet 60-ih, čak i kod crvenog vatrogasnog modela K67, nekoć sveprisutnog montažnog kioska koji je služio raznim namjenama: kao štand na žičari, ulični štand s hranom te postolarska radnja. Prošao sam kroz izložbu prebacujući se iz oduševljenja u očaj. Nemoguće je uživati u ovoj riznici dizajna višeg reda i ozbiljnih arhitekturnih eksperimenata bez pomisli na to kako je ta priča završila. MoMA aludira na tragediju iz devedesetih, no ne želi utonuti u nju.
Haludovo Palace Hotel otvoren je ranih 70-ih godina na otoku Krku u Hrvatskoj, sjajnom i gostoljubivom gradiću na brežuljku s bijelom postmodernističkom utvrdom, sobama nanizanim po strmim obroncima i raskošnim predsobljem iz razdoblja jet-agea. Kompleks je, poput ostalih megahotela koji su se prostirali duž oštre dalmatinske obale, simbolizirao jugoslavensku otvorenost prema turistima, opuštenost, krajolik, maštu te slobodno miješanje domaćih i stranih turista.
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Osnivač Penthousea Bob Guccione uložio je u njega 45 milijuna dolara te ga je promovirao kao raj za turiste. Kasnije je Haludovo postalo prihvatilište za izbjeglice, koji su ga uništili. Danas je on ruševina."
Priča o retrospekciji osuđenoj na propast
"Domovinski rat pretvorio je ideju jugoslavenskog jedinstva u retrospekciju osuđenu na propast. Memorijalni centri su uništavani ili ostavljeni da trunu.
Fotograf Jeck je 2016. godine posjetio Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori u Hrvatskoj, valovit ameboidni toranj koji se uzdiže iznad dvije iskrivljene ruke koje su se činile nejasno apokaliptičnima kad je spomenik izgrađen. Sad je on kostur djelomično vidljiv kroz ogoljene šipke od nehrđajućeg čelika, a čitav spomenik izgleda kao da je nastao na setu Blade Runnera.
Na kraju svega ovoga nameće se zaključak da kustosi njujorškog Muzeja moderne umjetnosti vide Jugoslaviju kao nadahnjujuće poglavlje kreacije. No na nju se može gledati i kao na moralizirajuću priču o opasnostima visokoumnih namjera i arhitekturne arogancije. Primjer Jugoslavije jasno oslikava primjere niza drugih propalih nacija, u kojima su simboli jedne ideologije postali metom druge", piše Davidson za portal Vulture.com.