Richard Milhous Nixon, rođen 9. siječnja 1913. u Yorba Lindi, u Kaliforniji, bio je 37. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, služeći od 1969. do 1974. godine. Njegova politička karijera obuhvaćala je pozicije kongresmena, senatora i potpredsjednika pod Dwightom D. Eisenhowerom. Iako je imao značajna dostignuća, poput smanjenja američkog angažmana u Vijetnamskom ratu i uspostavljanja diplomatskih odnosa s Kinom, Nixonov mandat završio je njegovom ostavkom uslijed afere Watergate.
Rani život i politički uspon
Nixon je odrastao u skromnoj obitelji kvekera. Diplomirao je na Whittier Collegeu 1934., a zatim stekao diplomu pravnika na Sveučilištu Duke 1937. godine. Nakon službe u mornarici tijekom Drugog svjetskog rata, započeo je političku karijeru kao član Zastupničkog doma 1947., a potom je izabran u Senat 1950. godine. Kao potpredsjednik od 1953. do 1961. stekao je reputaciju snažnog antikomunista i vještog političara.
Prvi put se na izborima kandidirao početkom 1960. godine kao republikanski kandidat. Tada je bio poražen od mlade demokratske zvijezde Johna F. Kennedyja. Zanimljivo, bili su to izbori kad je prvi put održana televizijska debata.
Predsjedništvo i vanjska politika
Nixon je inauguriran 20. siječnja 1969. godine. Njegov mandat obilježili su značajni vanjskopolitički potezi, uključujući povlačenje američkih trupa iz Vijetnama i povijesni posjet Kini 1972., što je dovelo do poboljšanja odnosa između dviju zemalja. Također je potpisao Sporazum o antibalističkim projektilima sa Sovjetskim Savezom, smanjujući napetosti Hladnog rata.
Afera Watergate
Afera Watergate započela je 17. lipnja 1972. kada su petorica muškaraca uhvaćena u provali u sjedište Demokratske stranke u kompleksu Watergate u Washingtonu. Istrage su otkrile da su provalnici bili povezani s Nixonovom kampanjom za reizbor, a Bijela kuća je pokušala prikriti svoju umiješanost.
Novinari Bob Woodward i Carl Bernstein iz Washington Posta igrali su ključnu ulogu u razotkrivanju skandala, oslanjajući se na anonimni izvor poznat kao "Duboko grlo", koji je kasnije identificiran kao Mark Felt, zamjenik direktora FBI-a.
Tijekom 1973. i 1974. otkriveno je postojanje tajnih snimki Nixonovih razgovora u Ovalnom uredu. Nixon je odbijao predati snimke, pozivajući se na izvršnu privilegiju, što je dovelo do pravne bitke. Nakon što je Vrhovni sud naložio predaju snimki, jedna od njih, poznata kao "Smoking Gun Tape", otkrila je da je Nixon sudjelovao u pokušaju zataškavanja provale ubrzo nakon što se dogodila.
Suočen s gotovo sigurnim opozivom, Nixon je 8. kolovoza 1974. najavio svoju ostavku, koja je stupila na snagu sljedećeg dana. Njegov nasljednik Gerald Ford kasnije mu je dodijelio kontroverzno pomilovanje za sve zločine koje je mogao počiniti tijekom predsjedništva.
Nakon ostavke Nixon se povukao iz javnog života, ali je s vremenom rehabilitirao svoj imidž, pišući knjige i djelujući kao savjetnik u vanjskopolitičkim pitanjima. Preminuo je 22. travnja 1994. godine. Njegovo predsjedništvo ostaje jedno od najkontroverznijih u američkoj povijesti, s postignućima zasjenjenima skandalom koji je doveo do njegove ostavke.