NAKON deset godina života i rada u New Yorku splitska kardiologinja Petra Zubin Maslov vratila se u rodni grad i splitsku bolnicu. Zavidnu karijeru ostvarila je u američkoj bolnici Mount Sinai Morningside na Manhattanu. Prošla je zahtjevan put kako bi postala dio njihovog medicinskog sustava, a iz bolnice je otišla kao zamjenica ravnatelja Kardiovaskularnog instituta.
U Ameriku se odselila zbog ljubavi, a zašto se vratila te kakav je američki zdravstveni sustav, kao i život u New Yorku, ispričala je za Index.
Izabrana među 5 tisuća kandidata. "Bilo je zahtjevno"
Zbog suprugove karijere odlučila se na život na drugom kraju svijeta. Nakon završetka medicinskog studija udala se za Hrvata rodom iz Južne Afrike, koji je živio u New Yorku. Iako nikad nije imala želju napustiti rodni grad, u tome je vidjela priliku i za osobni napredak. Ipak, nije sve teklo glatko.
"Bilo je izazovno i zahtjevno uopće postati dio njihovog medicinskog sustava. Morala sam, kao i svi studenti i internacionalni liječnici, položiti tri USMEL ispita kako bih se uopće mogla prijaviti za specijalizaciju.
Da bi me netko u američkim bolnicama uopće primijetio kao stranog liječnika, morala sam ostvariti iznadprosječne bodove na tim ispitima, što sam i uspjela. Onda sam se prijavila u velik broj bolnica i čekala da me netko prepozna.
Bila sam jedna od 50 liječnika koje su izabrali od ukupno 5 tisuća prijava. Pomogao mi je doktorat iz Hrvatske i dobri bodovi na ispitima. Nakon toga sam godinu i pol dana volontirala bez ijednog dolara. Bila sam jednaka njihovim studentima iako sam već bila liječnica.
Tri godine radila sam na odjelu interne medicine kao specijalistica, pa sam završila internu i položila specijalistički ispit. I nakon toga sam se prijavila na natječaj za kardiologiju, gdje sam opet bila na specijalizaciji tri godine. Zatim sam radila dvije godine kao kardiologinja u bolnici Mount Sinai", ispričala nam je liječnica Petra Zubin Maslov.
"Šest tjedana nakon porođaja radila sam smjenu od 12 sati"
Karijeru je gradila u jednoj od najboljih američkih bolnica, gdje je stekla iskustvo i dobila mnoga prestižna priznanja, no priča nam da je na svojoj koži osjetila i negativne aspekte američkog zdravstvenog sustava. Danas je majka dvojice sinova, a upravo joj je najteže bilo tijekom trudnoće s mlađim sinom.
"Prvog sina rodila sam dok sam polagala ispite kako bih se mogla prijaviti na specijalizaciju. S drugom trudnoćom sam već bila u njihovom sustavu i bilo je jako teško sve izgurati. Kod njih nema nikakvog dopusta jer se tada smatralo da sam ja u treningu.
Cijelu trudnoću sam radila, jedino sam mogla otvoriti bolovanje u slučaju bolesti, no ja sam cijelo vrijeme radila. U 39. tjednu trudnoće radila sam noćnu na intenzivnoj njezi s gestacijskim dijabetesom, a za vikend sam bila doma. U ponedjeljak sam otišla roditi.
Tamo nema ni porodiljinog dopusta, nego su mi godišnji odmor spojili sa slobodnim danima i bila sam doma s djetetom prvih šest tjedana, nakon čega sam se vratila raditi smjene od 12 sati. Mama mi je došla pomoći prvih par mjeseci, a nakon toga je veliku ulogu preuzeo suprug, bez kojeg to sve ne bih uspjela. Uz to smo morali zaposliti i dadilju", ispričala nam je.
Smatra da je upravo taj aspekt izostanka socijalnog zdravstvenog osiguranja prva i najlošija stvar s kojom se susrela u njihovom sustavu. Zbog toga se mnoge žene, ali i njezine kolegice, nisu ostvarile na tom polju.
"Njihov zdravstveni sustav je brutalan što se tiče nekakvog socijalnog i obiteljskog života. Mlade žene odgađaju majčinstvo upravo zbog toga. Moje kolegice nisu imale djecu tijekom specijalizacije i subspecijalizacije zbog obima posla. Ako bi uzele 3 mjeseca neplaćenog porodiljnog, ne bi mogle nastaviti sa subspecijalizacijom jer bi morale nadoknaditi to propušteno vrijeme u bolnici", objašnjava.
"Nema lista čekanja, ali im je zdravstvo skupo"
Drugo je, kaže, plaćanje zdravstvenih usluga koje su dosezale i po nekoliko stotina tisuća dolara ovisno o osiguranju.
"Oko tisuću dolara plaćaju samo pregled kardiologa, a onda plus laboratoriji i ostali nalazi. UZV srca je bio 5 tisuća, a stres UZV oko 10 tisuća dolara. Tu su i operacijski zahvati, hospitalizacija. Dosta je taj sustav kompliciran. Većinom ljudi imaju privatna osiguranja koja pokriju dobar dio iznosa, ali i dalje im je zdravstvena skrb skupa. Tamo su plaće veće nego ovdje, ali i dalje je to velika svota novca za većinu ljudi", priča nam.
U Hrvatsku se vratila upravo zbog socijalnog, obiteljskog i društvenog života, koji je, kaže, teško održavati na Manhattanu jer je idealan za mlađe ljude bez djece. Svugdje se, dodaje, dugo putuje, a radno vrijeme je puno dulje, pa im nije ostajalo vremena za obiteljska druženja.
Ono što je izdvojila kao prednosti američkog nad hrvatskim zdravstvenim sustavom su bolnice bez lista čekanja, adekvatni uređaji i opremljenost bolnica te individualni pristup pacijentima.
"Nema lista čekanja. Pacijenta kad vidim u ambulanti, obrada je s UZV isti tjedan, eventualno sljedeći tjedan kad je naručen na UZV. I onda se vraća meni za dva tjedna s nalazima. Ako se radi o CT-u ili magnetu, može se čekati malo dulje. Što se tiče kardioloških pregleda, neke pacijente viđamo često, ovisno o njihovom stanju i hitnoći.
U Americi su liječnici i medicinske sestre puno dostupniji pacijentima i njihovim obiteljima. Ako radite na odjelu, pravilo je da se morate javiti na telefon njihovoj obitelji i pružiti sve informacije o stanju pacijenta. Čak i ako radite noćnu i ne vodite tog pacijenta, morate pružiti tražene informacije koje su vam dostupne i obitelj dalje uputiti kad će moći kontaktirati liječnika koji vodi tog pacijenta", naglašava.
Tamo je, priča nam, posao podijeljen na liječnike koji rade na odjelu i one koji rade u ambulantama. Smatra da je u takvom sustavu ključan i dovoljan broj zaposlenih liječnika i medicinskih djelatnika.
U splitsku bolnicu došla je na poziv pročelnika Zavoda kardiokirurgije Mate Petričevića, koji joj je ispričao svoju viziju o poboljšanju sustava u koji bi mogla implementirati iskustvo koje je stekla u Americi.
"Sada sam trenutačno na kardiokirurgiji, gdje sudjelujem u određenim postupcima tijekom operacijskog zahvata te pratim stanje pacijenata i oporavak nakon operacija. Ono što me najviše veseli i što je relativno slično američkom modelu je to što ću pratiti svoje pacijente. Radit ćemo na tome da pacijenti imaju svog liječnika nakon operacije, a nadam se da ćemo s vremenom to moći napraviti i u ambulantama", rekla je.
Rad u američkoj bolnici obogatio je njezino radno iskustvo. Tamo je imala priliku raditi s uređajima koje hrvatske bolnice nemaju, pa se nada da će jednog dana svojim iskustvom moći pridonijeti i splitskoj bolnici i pacijentima. Smatra da bi i njeni mlađi kolege trebali iskoristiti priliku za rad u američkim bolnicama, uz napomenu da se vrate kako bi pomogli poboljšati zdravstveni sustav.