U ČLANKU koji potpisuje Nataša Srdoč s Adriatic Institute for Public Policy, a koji je objavljen u više američkih medija upozorava se kako se iza nabave 30 godina starih izraelskih borbenih zrakoplova krije jedan od većih korupcijskih slučajeva u koje su upletene hrvatske vlasti. Članak prenosimo u cijelosti.
Dva ključna pitanja
Sudeći prema dosad objavljenim izvještajima, SAD blokira prodaju 12 američkih borbenih aviona F-16 koje Izrael namjerava isporučiti Hrvatskoj. Zrakoplove je proizveo Lockheed Martin u SAD-u, a Izraelu su ustupljeni besplatno kroz program Peace Marble. Izrael ih je potom opremio vlastitom elektronikom, no ne mogu biti prodani trećoj strani bez pristanka SAD-a, piše američki news-portal Western Journal.
Ključna pitanja oko hrvatske kupnje 12 borbenih zrakoplova od Izraela su sljedeća:
1. Zašto su Hrvatskoj, članici NATO-a i zemlji od samo četiri milijuna stanovnika, potrebni borbeni avioni? Američki borbeni avioni u NATO-ovoj bazi Avianu u sjeveroistočnoj Italiji (koji su korišteni tijekom 90-ih godina za napade u Srbiji i Bosni i Hercegovini) udaljeni su samo nekoliko minuta od hrvatskog zračnog prostora.
2. Ako Hrvatska zaista treba borbene zrakoplove, kako su 30 godina stari i intenzivno korišteni avioni F-16, koji su pri kraju radnog vijeka, na natječaju mogli pobijediti potpuno nove zrakoplove, ponuđene od proizvođača iz SAD-a i Švedske?
Koruptivna praksa
Prema podacima o globalnom stanju flote, radni vijek zrakoplova F-16 varira od jedne do 30 godina. Najstarijem avionu F-16, koji je i dalje u službenoj uporabi, trenutačno je 30 godina. U vrijeme planirane isporuke zrakoplova Hrvatskoj, od 2020. do 2022. godine, neke od izraelskih F-16-ica bit će stare 35 godina. A ako su ti avioni zaista sasvim iskorišteni i amortizirani, kako onda mogu koštati 500 milijuna dolara?
Hrvatsko Ministarstvo obrane u srpnju 2017. godine zatražilo je ponude za kupoprodaju borbenih aviona od Švedske (Gripen JAS 39), SAD-a (F-16), Južne Koreje (FA-50), Izraela (F1-6) i Grčke (F-16). Kao kriterije u odabiru ponuda ministar obrane Damir Krstičević naveo je sljedeće: 1. ugovor moraju sklopiti nacionalne vlade; 2. ugovorena cijena; 3. ekonomska suradnja, odnosno otvaranje novih radnih mjesta kroz ovu investiciju, kako je objasnio hrvatski ministar.
Čini se da je ministar Krstičević sve unaprijed isplanirao. Kompanija Israel Aerospace Industries, u vlasništvu izraelske vlade, koja je bila pod istragom zbog korupcije i pranja novca, zadovoljila je sva tri kriterija, uključujući i najnižu cijenu od 500 milijuna dolara. Dogovoreno je i da će tvrtka u kojoj je Krstičević nekad bio zaposlen dobiti poslove serviranja, popravljanja i održavanja zrakoplova, što može stajati stotine milijuna dolara i ukupnu kupoprodajnu cijenu u sljedećih deset godina udvostručiti na fantastičnih milijardu dolara.
U međuvremenu se ministar Krstičević može vratiti u svoju bivšu tvrtku i osobno se okoristiti ovom transakcijom, koja će biti vrlo štetna za američke porezne obveznike. Upravo one koji i inače nose najveći teret financiranja NATO-a. Ova koruptivna praksa hrvatske vlade povećava nestabilnost, narušava obrambeni kapacitet svih strana, a ostane li bez adekvatnog odgovora, značila bi opravdavanje rasipništva, prijevare i zloporabe službenog položaja.
MSan i King ICT
Kad je istraživački novinar Gordan Malić u veljači 2018. na Facebooku objavio materijale koji pokazuju da se bivša tvrtka ministra Krstičevića prijavila za drugi vladin projekt u suradnji s Israel Aerospace Industriesom, njegov je post iznenada uklonjen kao neprikladan sadržaj, a njegovi su e-mailovi hakirani.
Iz dostupnih registara tvrtki može se vidjeti da je ministar obrane od 2001. do kraj 2015. godine bio u upravljačkim strukturama kompanija M San Grupa i King ICT. U listopadu 2016. postao je ministar obrane u HDZ-ovoj vladi. Glavni izvor prihoda spomenutih kompanija bili su ugovor s vladom u IT području, a mnogi od njih sklopljeni su bez javnih natječaja. King ICT osnovao je u rujnu 2017. novu tvrtku Planet IX i registrirao je, među ostalim, za proizvodnju, popravak i održavanje zrakoplova i svemirskih brodova.
Neobuzdana korupcija slabi NATO savezništvo na Balkanu
Hrvatska javnost i dalje čeka na pravomoćnu sudsku presudu u poznatom korupcijskom slučaju. Sutkinja Ivana Čalić donijela je u ožujku 2015. osuđujuću presudu protiv Hrvatske demokratske zajednice, nazvavši je kriminalnom organizacijom. U presudi se navodi da su bivši hrvatski premijer Ivo Sanader i četvorica njegovih bliskih suradnika od 2003. do 2009. iz javnih poduzeća i institucija uz pomoć privatne marketinške agencija Fimi medije za sebe i HDZ-ove crne fondove izvukli 14 milijuna dolara. Vrhovni je sud poništio prvo suđenje, a dok je ponovljeno suđenje u tijeku, korupcijom opterećeni HDZ vratio se na vlast. Istodobno, više od 500 milijuna dolara novca američkih poreznih obveznika upućeno je hrvatskoj vladi kroz program potpore USAID.
Temeljni je problem u tome što je Hrvatska 2009. godine postala članica NATO-a, iako je korupcija cvjetala na svim razinama i nije ispunjavala NATO-ove kriterije o vladavini prava. Zato su sloboda govora, odluke hrvatske vlade i javni natječaji prožeti i načeti neobuzdanom korupcijom i manjkavom vladavinom prava, što slabi NATO-ovo savezništvo na Balkanu.
Iz zemlje, korupcijom, izvučeno 35 milijardi dolara
Hrvatska je na obranu 2015. godine trošila 1,4 posto BDP-a, što je manje od 2 posto koliko traži NATO. Korumpirani hrvatski političari i njihovi kriminalni suradnici su, pak, od 2005. do 2014. ilegalnim načinima, zahvaljujući kriminalu, korupciji i izbjegavanju poreza, iz zemlje izvukli 35 milijardi dolara, što je 2015. godine iznosilo 73 posto BDP-a.
Manjkava vladavina prava i narušena neovisnost pravosuđa u Hrvatskoj mamac su za transnacionalne kriminalne organizacije i pranje novca iz inozemstva. Balkanska heroinska ruta, šverc ljudima i oružjem spajaju se s trgovinom kokainom iz Južne Amerike. Izvještaji govore da trgovina heroinom na Balkanu vrijedi godišnje više od 28 milijardi dolara, te da se tim novcem financira Al-Qaida, Hezbollah i Islamska država. Balkanska ruta počinje u Afganistanu, gdje se proizvodi 90 posto svjetskog opijuma, te potom vodi kroz Iran, Tursku, Hrvatsku i ostale balkanske članice NATO-a, sve do zapadne Europe i dalje. Koegzistencija organiziranog kriminala i političke korupcije u Hrvatskoj štetna je za Izrael, SAD, Hrvatsku i zapadnoeuropske članice NATO-a.
Korupcijske afere s izraelske strane
Prema Povelji NATO-a, ova alijansa odgovorna je za obranu svake pojedine zemlje-članice. Isto tako, članice su svojim poreznim obveznicima odgovorne za troškove obrane. Izrael je američki saveznik i ovisi o pomoći američkih poreznih obveznika. Dužnosnici hrvatske vlade upuštaju se u kriminalne aktivnosti još od ranih 90-ih godina i neće dobrovoljno postati transparentni i odgovorni prema NATO-u i hrvatskim poreznim obveznicima.
Hrvatsko je pravosuđe 2018. rangirano na 120. mjesto među 140 zemalja po kriterijima Svjetskog gospodarskog foruma. Za razliku od Izraela, pod političkim utjecajem hrvatsko pravosuđe odugovlači suđenja u važnim koruptivnim slučajevima podmićivanja, prijevara, pronevjera i pranja novca, pa ta suđenja traju desetljećima. Bivši hrvatski premijer Sanader i njegovi suučesnici i dalje su na slobodi, a polako se bliži zastara.
U ožujku 2017. izraelski je dnevni list Jerusalem Post objavio kako je 13 osoba iz Israel Aerospace Industriesa uhićeno zbog korupcije.
Prema policijskim izvještajima, istraga je motivirana sumnjom u ”sustavno kriminalno ponašanje i duboku korupciju u Israel Aerospace Industriesu”.
Hrvatska neuspješna nacija u borbi protiv korupcije
Ako su SAD i NATO već dopustili da neuspješne nacije poput Hrvatske budu primljene u alijansu, morali su uspostaviti i mehanizam koji bi kroz američke kongresne odbore nadzirao transparentnost i zajamčio pravila igre u vojnim natječajima. Simbioza transnacionalnih kriminalnih organizacija i korupcije vlasti u Hrvatskoj mora biti razbijena uz pomoć stranih sudaca i tužitelja iz zemalja visokih pravosudnih standarda koji mogu pomoći u uspostavi vladavine prava i neovisnog pravosuđa, zaključuje Natasha Srdoč u svom tekstu za Western Journal.