Na današnji dan 1929. godine srpski kralj Aleksandar I. proglasio je promjenu naziva države kojom je vladao. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca postala je Kraljevina Jugoslavija. Ovom odlukom Aleksandar je nastojao smiriti tenzije u svojoj zemlji, koje su krajem 1920-ih izmicale kontroli.
Jugoslavenska ideja početkom 20. stoljeća
Ime Jugoslavija koristilo se kolokvijalno među balkanskim stanovništvom još od 1918. godine. Jugoslavenska ideja u to vrijeme bila je vrlo prevalentna, a u zadnjim danima Austro-Ugarske postala je goruća želja i Hrvata i Srba.
Srbi su htjeli okupiti sve južnoslavenske narode u jednu državu te napokon pripojiti teritorije na zapadu, što je do kraja Prvog svjetskog rata branila Austrija. Njih se tada zvalo jugoslavenskim Pijemontom, pokretačem ujedinjenja Slavena na Balkanu.
Srpski nacionalizam stasao je kroz 19. stoljeće kao odgovor na osmansko ugnjetavanje. Nakon što su dobili samostalnost, smatrali su da im je sljedeći zadatak okupiti sve srpske zemlje u jednu, no na zapadnim granicama paralelno se događala drukčija priča.
Hrvatski nacionalizam započeo je u više-manje isto vrijeme kad i srpski, no on je bio odgovor na mađarsko ugnjetavanje. Hrvati su u narednom periodu okupili brojne povijesne dokaze i izvore koji govore o njihovom srednjovjekovnom kraljevstvu te mahali tim istim dokazima Mađarima da ih podsjete da su zasebna regija u Monarhiji.
Sukob dvaju nacionalizama
Kada su se dva naroda ujedinila u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbi su nastojali centralizirati zemlju i fokusirati sve u Beogradu. Hrvatima se to nije svidjelo, ponajprije zato što su od starta zagovarali federativno uređenje nove države. Takav oprezan stav imali su najviše radi iskustava s Mađarima i Austrijancima.
Simbol hrvatskog otpora srpskom vodstvu bila je Hrvatska seljačka stranka i njezin karizmatični vođa Stjepan Radić. Kako je Radić opetovano pobjeđivao na izborima u Hrvatskoj, među Srbima su se počele javljati radikalne ideje kako bi napokon utišali Hrvate.
U ljeto 1928. godine Puniša Račić pucao je po hrvatskim predstavnicima u beogradskom parlamentu. Bila je to kulminacija tenzija između Hrvata i Srba, koja je alarmirala i samog kralja.
Promjena imena kao pokušaj smirivanja tenzija
On je već iduće godine uveo Šestosiječanjsku diktaturu i raspustio Vidovdanski ustav i parlament. Onda je 3. listopada donio još jednu odluku te zemlji ime promijenio u Kraljevina Jugoslavija.
Promjena imena nije mu pomogla da postigne svoje ciljeve i da smiri napetosti u zemlji. U posjetu u Marseilleu 1934. godine ubijen je u atentatu. Ubili su ga pripadnici radikalnih političkih skupina, koji su pojačali svoje aktivnosti nakon proglašenja diktature. Kraljevina Jugoslavija živjela je tek desetak godina prije nego što su ju okupirali nacisti. Iduća generacija ponovo će je sastaviti, no po nekim posve drukčijim načelima.