Liječnica čakovečkog hitnog prijema počinila je samoubojstvo dan nakon što su na Facebooku objavljene kritike na njezin rad.
Radi se o liječnici Kristini P., koja je radila u Županijskoj bolnici Čakovec, za koju se navodi kako je osim što je radila na hitnom prijemu istovremeno specijalizirala hematologiju. Ne postoji jasna potvrda da je ovaj tragičan čin povezan s kritikama na društvenim mrežama.
Potvrđeno je da se radi o samoubojstvu. Ovo su razlozi zašto pišemo o temi
Kritike koje spominjemo objavljene su u grupi Čakovčanke i Čakovčanci, koju prati preko 30 tisuća korisnika Facebooka. Stajale su tu informacije o navodno grubom postupanju prema pacijentu na hitnom prijemu. Lavina se zakotrljala, što je dovelo do komentara koji propitkuju rad liječnice.
Vidjeli smo samo dio komentara, rasprava je obrisana, tako da ne možemo izričito tvrditi kakvi su oni bili.
Za Index su iz Policijske uprave zagrebačke potvrdili kako se u ovom slučaju radi o samoubojstvu. Skrenuli su pažnju da nije praksa policije da samoinicijativno iznosi u javnost informacije o počinjenim samoubojstvima, s obzirom na činjenicu da izvještavanje javnosti dovodi do porasta broja samoubojstava.
Zašto se Index bavi ovom temom? Zato što smatramo kako možda možemo pomoći nekome drugome tko razmišlja o oduzimanju svog života. Smatramo kako naputci o izvještavanju o samoubojstvima ima svojih rezona, čega se Index i pridržava.
S druge strane, dovodi to i do šutnje o problemu koji je sveprisutan, nečemu što se događa, što je svakodnevno, a o čemu svi šute, odnosno govore tiho, ispod glasa, što sve izjednačava s tračem. To još više pojačava stigmatiziranost i to ne samo prema onima koji su počinili samoubojstvo, odnosno njihovim obiteljima, nego o mentalno oboljelima u cjelini.
Mentalna oboljenja su i dalje stigmatizirana u društvu. Pokazivanje ranjivosti, na primjer priznanje duševne bolesti, smatra se slabošću, što opet može dovesti do toga da se ljudi jednostavno ne obrate za pomoć kad bi to trebali.
Zbog toga smo odlučili pisati o ovom slučaju. Jednostavno postoje višeslojni slučajevi u kojima je bitno jasno spomenuti o čemu se radi, kroz kontekst prozivanja na društvenim mrežama, ali i težine koju osjećaju svi oni kojima je pomoć možda potrebna, a koji se boje reakcije okoline ako je zatraže.
Uvodić Vranić za Index: Tema je rizična, ali treba i o tome govoriti
Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić za Index je rekla kako sama vrlo rijetko, gotovo nikad, ne ulazi u tu temu, svjesna toga da se pričajući o njoj možda mogu zaljuljati oni koji su u dilemi.
"Postoji taj efekt koji utječe na ljude u dilemi kad čuju da je netko nažalost riješio tu dilemu tako što je krenuo putem kojim nema povratka. Tema je rizična, ali treba o tome i govoriti upravo kako bi se pomoglo onima kojima pomoć treba", rekla je ona.
Dodala je da ionako svi znamo da se nešto dogodilo.
"Naša cijela planeta je jedno malo selo, za čas vidimo što je bilo u Americi ili u Australiji, kako ne bismo znali što je bilo u gradu koji nije velik ili u maloj državi. Te priče ionako jako puno i veoma brzo kruže", rekla je ona.
"Htjela bih reći svima onima koji će čitati ove rečenice da se sjete da su postojale i prijašnje situacije u životu kad su bili neraspoloženi pa se to promijenilo. U životu ima nezgodnih stvari, ali to je stvar trenutka. A mi smo jači od trenutka, bitno je stvari podijeliti s onima kojima se vjeruje. Možda s bliskom osobom, možda sa stručnom osobom. Najgora je šutnja.
Imam to iskustvo koje mi govori da čovjek kad biva spašen počne drugačije razmišljati o sebi i tom činu koji mu je padao na pamet. Mi ljudi nismo taj tužni trenutak, nego kombinacija veselja, ljutnje, srdžbe, umora... Tko zna što se dogodilo u tom trenutku i kolik je bio stres. Tuga je čudna emocija, kad je nekome ispričaš, ona se prepolovi. Kao što je veselje još čudnija emocija, kad ga nekome ispričaš, ono se udvostruči", rekla je.
"Mnoge psihičke bolesti su tabuizirane"
Pitali smo je koliko društvo podupire one koji se osjećaju tužno i koji svoju tugu žele nekome iznijeti. Naveli smo kako nam se čini da je tu dosta toga još uvijek tabuizirano.
"Nažalost, mnoge psihičke bolesti su nažalost još uvijek nešto što se tabuizira, odnosno mi lako pokažemo prijatelju slomljenu nogu, a ustručavamo se pokazati slomljeno srce. A ono doista brže zacijeli kad to s nekim podijelimo.
Zato je bitno da društvo bude otvoreno, da ne okreće glavu oko nekih od takvih slučajeva. Tako bi svi skupa lakše procijenili je li netko zamrznuo svoje lice, je li netko doživio traumu, je li netko senzibilniji", rekla je ona.
Dr. Beck: Važna je to tema, kao i tema mentalnog zdravlja
I liječnik Natko Beck, specijalist radiologije, za Index ističe kako se radi o važnoj temi.
"Točno je da je tema na rubu tabua ili se pazi što se priča. Važna je to tema, kao što je i važna tema mentalnog zdravlja. Sve to treba pažljivo i primjereno iskomunicirati. O svemu se može razgovarati s gotovo svakim, ali je potrebno prilagoditi kanal komunikacije.
U mojoj okolini su se zadnjih godina dogodili slični slučajevi i zaista je tužno da nitko nije uspio vidjeti te znakove ranije. Neke stvari se mogu spriječiti, pogotovo kad postoje crvene lampice prije, neke stvari nažalost ne", komentirao je Beck.
Raukar-Gamulin: Mentalne bolesti nose stigmu
O toj reakciji okoline govorila je jučer i glumica Urša Raukar-Gamulin, inače saborska zastupnica stranke Možemo, u emisiji Nedjeljom u 2. Ona je imala iskustvo s psihički bolesnom majkom koja je počinila samoubojstvo. Govorila je kako su ljudi i njihove obitelji stigmatizirani i da se premalo govori o takvim stvarima.
"Ja imam obiteljsko iskustvo s mentalnim bolestima, s depresijom i posljedično sa samoubojstvom. Moja sestra, kojoj je bila dijagnosticirana manična depresija, a koja se poslije pretvorila u shizofreniju, pokušala je samoubojstvo kad sam ja imala 14 godina.
A moja majka, od brige i boli zbog bolesti moje sestre, sama je upala u tešku kliničku depresiju i nakon nekoliko pokušaja izvršila samoubojstvo kad sam bila na prvoj godini Akademije", rekla je.
"Ja sam izašla u javnost s tom pričom sa željom da upozorim društvo prije svega na stigmu koju nose mentalne bolesti, da upozorim društvo da su mentalne bolesti u zapećku, ispod tepiha, da su sramota još dandanas, koliko god se situacija od prije 40 godina, kada sam ja to proživljavala, promijenila na bolje, hvala Bogu, ali još uvijek je to sramota, stigma i o tome se ne govori.
Ono što ja kažem - imaš pravo slomiti nogu, ali nemaš pravo slomiti dušu. Ja se zalažem i želim biti, na neki način, glas obitelji, prijatelja, okoline", dodala je.
Puno objava suicid povezuje s kritikama
Točne razloge suicida ne znamo. Razvidno je tek da postoji puno objava na Facebooku koje povezuju samoubojstvo s kritikom rada mlade doktorice na društvenim mrežama. Izravno je o ovom slučaju pisao portal Medjimurski, koji je napisao da se čini da su ovi događaji povezani, što je lavinu i pokrenulo.
Administrator Daniel Hampamer, administrator navedene grupe, rekao je za Medjimurski kako mu je žao zbog svega.
"Strašno mi je žao ako se to dogodilo zbog pisma i komentara. Izražavam duboku sućut rodbini i prijateljima. Osjećam se grozno", rekao je.
Medjimurski piše i kako je inspekciju najavilo i Ministarstvo zdravstva. Ministarstvo smo pitali je li to istina. Nismo dobili odgovor.
Sastalo se vodstvo bolnice s predstavnicima udruga
Reagirala je bolnica iz Čakovca. Oni su poslali priopćenje lokalnim medijima nakon sastanka na temu kulminacije kontinuiranih napada na zdravstvene radnike.
Napisali su kako oštro osuđuju objavljivanje "neprovjerenih i netočnih informacija na određenim portalima". Istaknuli su da ne mogu niti žele komentirati neprovjerene navode vezano uz prerano preminulu kolegicu i liječnicu.
"Kao i do sada, Županijska bolnica Čakovec ulagat će maksimalne napore u osiguravanju kvalitete zdravstvene zaštite i sigurnosti naših pacijenata, ali i ulagati u sigurne i dostojanstvene uvjete rada za naše zaposlenike. Ogorčeni smo tim napadima temeljenima na neprovjerenim informacijama kojima smo svakodnevno izvrgnuti", objavili su nakon sastanka.
Ovome su se pridružili i predstavnici Hrvatske liječničke komore (HLK), Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ), Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS), Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), Inicijativa mladih liječnika Hrvatske i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), koji su bili na sastanku i u ponedjeljak "najoštrije osudili praksu poimeničnog prozivanja liječnika i liječnica na društvenim mrežama".
Ravnatelj: Ne mogu si dopustiti da tvrdim da su ova dva događaja povezana
Novosti su pitale ravnatelja bolnice Igora Šegovića zašto je bolnica održala hitni sastanak prije nego što se znao uzrok smrti i time usmjerila pažnju javnosti prema tada još neprovjerenoj informaciji o kojoj su spekulirali mediji.
"Ovo je mali grad i sve se zna, pa su mi odmah dojavili da u grupi Čakovčanke i Čakovčani žalba stoji s punim imenom i prezimenom kolegice. Odmah sam pozvao udruge na sastanak u utorak kako bismo dogovorili kako rješavati takve situacije.
Međutim, kolega koji je trebao dežurati s preminulom liječnicom u subotu je javio da nije došla na posao, a onda je stigla i tragična vijest. Stoga sam udruge pozvao da sastanak održimo hitno, no ne mogu si dopustiti da tvrdim da su ova dva događaja povezana", kaže ravnatelj.
Natko Beck: Komentari na društvenim mrežama pogoduju stresu koji se u zdravstvu osjeća svaki dan
O aspektu anonimnih komentara s kojima se liječnici nekad nose više nam je kazao dr. Natko Beck.
"Tužno je kad mladi dožive taj infarkt duše i odu toliko daleko da si oduzmu život. Često je tu mnogo faktora, ali je jasno da sve što je mlada kolegica doživjela prije nije pomoglo, štoviše sigurno je jedan od kotačića, a možda i okidač za taj tužni čin. Klima koja se ponekad stvara u medijima, a kontinuirano na društvenim mrežama ne pogoduje stresu kojeg svi u zdravstvu, socijali i sličnim strukama osjećaju svaki dan.
Uz sve što nosimo sa sobom već ionako, ove stvari samo predstavljaju još veći uteg oko duše, pogotovo ako smo prijemčljivi. Koliko sam pročitao, tu je nekoliko tmurnih faktora i zaista nitko ne zaslužuje da ga se tako postrojava na društvenim mrežama, ali svjedočimo tome svakodnevno.
"I prijetnje su normalne"
"Prijetnje su također normalna stvar, ljudi se skrivaju u anonimnosti i svoje frustracije iskaljuju na drugima. Jako je žalosno da se kolegica osjećala toliko stjerana u kut da je to bio jedini izlaz kojeg je vidjela. Tu smo zakazali kao društvo i nije to prvi put. Također se u našim profesijama ponašamo često pretvrdo, ne uvažavajući uopće psihičke probleme pojedinaca, koji onda često sami proživljavaju sve to u strahu od daljnje osude okoline i društva.
To su stvari gdje jako možemo napredovati. Očekivati da liječnik bude savršen je potpuno nehumano, a upravo takvi bi mi svi kao trebali biti, to je potpuno van razuma. Svi smo ljudi od krvi i mesa, različito podnosimo razna stanja, a posao je dovoljno stresan bez dodatnih opterećenja", govori.
Istaknuo je kako misli da je anonimno komentiranje potpuno krivi način.
"Ili stojiš iza toga što pišeš ili se kao kukavica skrivaš. I naravno da svi odgovaramo za svoje riječi, imamo slobodu govora, ali to ne znači da je sve što izbacimo iz sebe i ok. Naprosto nije, pogotovo kad to znači ugnjetavanje drugih ljudi", objasnio je.
*Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:
Tako u sklopu Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida, u koji se može doći bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefon 01 2376 470 od 0 do 24 sata.
Psihološku pomoć možete dobiti i na Hrabrom telefonu na broju 116 111.
SOS telefon za pomoć suicidalnim i depresivnim osobama ima i udruga Životna linija – 0800 123 123. Stručna pomoć i potpora putem linije dostupna je svakim radnim danom od 10 do 22 sata. Telefonska je linija anonimna i potpuno besplatna za pozivatelje.
Psihološki centar TESA pruža besplatno psihološko telefonsko savjetovanje na broju 01 4828 888 svakog radnog dana od 10 – 22 h.
Hrvatska udruga za prevenciju suicida – HUPS u Virovitici djeluje od 2008. godine te nudi pomoć putem broja 033/721-178