ŽELJKU KERUMU ipak su sudili, i to za nedopuštenu trgovinu 75 tona šećera, koji je umjesto u BiH, završio u njegovim rukama. Izvukle su ga izmjene Kaznenog zakona iz 1998. godine, nakon čega je Državno odvjetništvo odustalo od postupka.
Prijavio Keruma pa postao direktor razvoja u Keruma
Interesantno da je kaznenu prijavu protiv Željka Keruma i još tri osobe 1995. godine podnio Serđan Guštin, tada inspektor, a za koju godinu, nakon odlaska Ranka Ostojića u Ravnateljstvo policije, šef splitske Policijske uprave. Nakon smjene zaposlio se upravo kod Keruma, i to kao zamjenik direktora Koteksa.
Brzo je napredovao pa mu je Kerum povjerio sektor razvoja u tvrtki Kerum. U proljeće 2006. godine upravo je Guštin najavio brzu realizaciju projekta trgovačkog centra Joker te dolazak brojnih inozemnih tvrtki koje dotada nisu poslovale u Hrvatskoj.
Šećer iz tranzita
Kerum se u priču sa šećerom upleo sredinom 1993. godine, preko bivše kolegice iz Melioracije, koja mu je prodala šećer nabavljen u slobodnoj carinskoj zoni u Splitu. Šećer je kolegica kupila za 46 i pol tisuća DEM, i to od tvrtke Viam Milano. Roba je bila u tranzitu za Adriatik iz Čitluka, Kontakt iz Gruda i Diskont iz Ljubuškog. Špediter je sačinio potrebnu dokumentaciju za provoz, no šećer nikada nije napustio Republiku Hrvatsku, već je završio kod Keruma.
Problem je bio što je kupio šećer, a nije imao odobrenje nadležnih državnih tijela. Pritisnut kvalitetnim dokazima koje je prikupio inspektor Guštin, budući direktor tvrtke Kerum, Kerum tada poduzetnik u usponu, sve je priznao. I da je kupio na crno, i da je preuzeo robu bez papira, i da je platio u gotovini te da ništa nije proveo kroz poslovne knjige.
Mlad i zelen, neiskusan trgovac
Bio sam mlad i zelen, neiskusan trgovac, branio se Kerum na sudu početkom 1997. godine. Teško da je ikoga uvjerio, jer je u tih par godina ostvario značajan napredak. U doba počinjenja djela bio je vlasnik tek pet dućana, a kad se od postupka koju godinu kasnije odustalo, poslovni imperij Kerum već je poprimao današnje grandiozne dimenzije.
Zažalio je, inače, zbog svega. Da je znao da će zbog šećera završiti na sudu, nikad se u to ne bi upustio. Tvrdio je da ga je bivša kolegica iz Melioracije uvjerila da je sa robom sve u redu i da neće biti problema. Vjerojatno ni ona nije bila dorasla situaciji, znao je Kerum i za kolegicu pronaći lijepu riječ. Kerumu je bilo krajnje neugodno, čak je otkrio ni kako mu žena ne zna za postupak.
Kupio mačka u vreći, robu loše kvalitete prodao ispod cijene
I ne samo to. Premda ga je optužnica Državnog odvjetništva, dignuta početkom 1996. godine, teretila za nepripadajuću imovinsku korist od najmanje 28 tisuća kuna, Kerum je ustvrdio kako je posao bio jako loš, s jako puno troškova tako da zapravo nije zaradio ni 1.500 DEM.
Šećer je bio loše kvalitete, nije ga mogao prodati vinarima za berbu i dosta se pomučio dok se riješio robe, kojom zapravo nije ni smio trgovati. Na kraju je šećer, ustvrdio je, prodao ispod cijene samo da ga likvidira.
Optužba ga je, inače, teretila da je šećer kupio po cijeni od 0,8 DEM po kilogramu, a prodao za "marku". Roba bi se pretovarila u Solinu i pred dućanom na Brdima, a kako se Kerumu učinilo da sve ne štima, za svaki slučaj izvagali su šećer u Dalmi.
Keruma izvukla izmjena zakona, ostale - zastara!
Postupak protiv Keruma, kolegice iz Melioracije i još dvije osobe uključene u šverc šećera, doživio je neslavan kraj. Ne samo da se Kerum izvukao, izvuklo se i preostalo troje, koje su teretili za štetu u državnom proračunu od 177 tisuća kuna. Početkom 1999. godine sud je konstatirao zastaru.