RAT u Ukrajini, klimatske promjene i oporavak gospodarstava od covida-19 ključni su čimbenici koji utječu i mogli bi nastaviti utjecati na rast cijena hrane i drugih proizvoda u 2022. godini. Neki stručnjaci upozoravaju da bi takva situacija mogla uzrokovati manjak hrane, pa i glad u nekim zemljama.
Posljednjih dana ljudi u Turskoj stvaraju zalihe jestivog ulja u iščekivanju daljnjih poskupljenja, Tajland se suočava s rastom cijena gnojiva i stočne hrane, Argentina je zaustavila izvoz sojinog ulja i sačme, Egipat, najveći uvoznik ruske pšenice, zabranio je izvoz domaćih žitarica, a Indonezija je zaustavila izvoz palminog ulja, koje može biti zamjena za druga biljna ulja.
Cijene hrane rasle su i prije početka rata
Kada je ruska vojska 24. veljače započela napad na Ukrajinu, cijene hrane u svijetu već su bile rekordno visoke, a za očekivati je da će ih rat još dodatno povećati.
Euronews je prošli tjedan upozorio da su globalne cijene hrane u veljači dosegnule rekordne razine, porastavši 24% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, nakon što su iz mjeseca u mjesec rasle oko 4%.
Eurozona nije bila pošteđena rasta cijena hrane, alkohola i duhana koje su u veljači skočile 4.1%, nakon povećanja od 3.5% u siječnju.
Ovi nagli porasti pripisuju se raznim čimbenicima, prvenstveno porastu cijena energije i prometa. Troškovi za oba sektora povećali su se tijekom prošle godine s potražnjom za prirodnim plinom i dostavom koji su daleko nadmašili ponudu dok su se gospodarstva diljem svijeta budila iz stagnacije izazvane covidom-19.
Nameće se pitanje: Trebamo li se bojati nestašice hrane i trebamo li je stoga skladištiti?
Rusija i Ukrajina su važni proizvođači hrane
Ukrajina i Rusija zajedno se obično nazivaju svjetskom žitnicom jer proizvode oko 30% prehrambenih proizvoda kao što su pšenica i kukuruz. Samo Ukrajina proizvodi oko 16% svjetske pšenice odnosno 12% kukuruza. Ona je također glavni dobavljač suncokretovog ulja. Zajedno dvije zemlje proizvode oko 12% kalorija hrane koja se konzumira u svijetu.
Dva tjedna nakon početka sukoba Kijev je donio odluku o zabrani izvoza osnovnih prehrambenih proizvoda, dajući prednost prehrani svog stanovništva. Rusija je slijedila taj primjer sličnom zabranom izvoza pšenice u neke susjedne regije do kraja lipnja.
Kako će se rat u Ukrajini odraziti na opskrbu žitaricama i jestivim uljem te na njihove cijene, teško je precizno procijeniti. Prije svega, to će ovisiti o trajanju rata. Za sada je teško pretpostaviti hoće li u Ukrajini zbog rata biti preskočena jedna ili više sjetvi.
Također je teško predvidjeti kako će na ruski izvoz žitarica djelovati rat i sankcije. Hoće li zemlje koje su Rusiji uvele sankcije blokirati uvoz žitarica iz Rusije ili će to Moskva sama učiniti? Ovdje treba uzeti u obzir da si ruske vlasti ne mogu dopustiti da cijene hrane previše porastu za njihov narod koji je prilično siromašan.
Kako god bilo, svi stručnjaci slažu se da će cijene hrane rasti.
Klimatske promjene već sada smanjuju proizvodnju hrane
Efekt rata u Ukrajini treba zbrojiti s učinkom koji na proizvodnju hrane imaju klimatske promjene.
Prema analizi iz 2020. koja se može naći na stranicama UN-a, prinosi pšenice, kukuruza i drugih usjeva posljednjih su godina u mnogim zemljama u padu zbog ekstremnih vrućina, jakih nevremena i suše. U nedostatku učinkovite prilagodbe, globalni bi prinosi do 2050. mogli pasti i do 30 posto. Zemlje koje se već bore s ratnim sukobima, zagađenjem, krčenjem šuma i drugim izazovima vjerojatno će pretrpjeti najveći teret ovih utjecaja. Najteže će biti pogođene dvije milijarde ljudi koji već sada nemaju pristup dovoljnoj količini hrane, uključujući male poljoprivrednike i druge ljude koji žive u siromaštvu.
Prema izvješću o stanju prehrambene sigurnosti i prehrane u svijetu, gotovo 750 milijuna ljudi iskusilo je ozbiljnu nesigurnost u opskrbi hranom u 2019., a broj pothranjenih i onih koji nemaju sigurnost u opskrbi hranom raste, pri čemu su glavni čimbenici koji na to utječu klimatski šokovi. Ako se ne poduzmu hitne mjere, klimatske promjene povećat će cijene hrane, smanjiti njezinu dostupnost te pogoršati nestabilnost i sukobe zbog natjecanja oko vode i plodne zemlje, upozorava UN.
Za ilustraciju, studije su pokazale da su suše uzrokovane klimatskim promjenama pridonijele izbijanju rata u Siriji, u kojoj je oko 1.5 milijuna poljoprivrednika i njihovih obitelji ostalo bez uroda pa su napustili svoja imanja i preselili u gradove, što je, pak, uzrokovalo društvene napetosti. Slično bi se moglo dogoditi u brojnim drugim siromašnim zemljama, posebno u Africi.
U kombinaciji s ratom, klimatske promjene mogle bi uzrokovati globalni manjak hrane.
"Klimatske promjene mogle bi pogoršati situaciju s ratom ako ekstremni vremenski događaji ove godine poremete poljoprivrednu proizvodnju u drugim svjetskim žitnicama", rekao je za Scientific American Jonas Jägermeyr, klimatski znanstvenik i stručnjak za modeliranje prinosa hrane s NASA-inog Instituta za svemirske znanosti Goddard.
"Klimatske promjene povećavaju varijabilnost vremena i prinosa, a ako ove sezone bude teških vremenskih događaja kao što su suše, toplinski valovi ili poplave, doći će do složenih učinaka koji će dodatno destabilizirati prehrambeni sustav. Kina je već naznačila da su njihovi izgledi za pšenicu vrlo loši, a ni druge regije svijeta ne izgledaju sjajno", poručio je Jägermeyr.
Udruga Save the Children upozorila je početkom ožujka da bi vrtoglavi rast cijena pšenice zbog ruske vojne operacije u Ukrajini mogao ugroziti milijune djece te uzrokovati opasnost od bolesti ili čak smrti zbog gladi u najnesigurnijim zemljama poput Jemena, Libanona i Sirije.
Kako će se rat odraziti na cijene hrane u EU?
Stručnjaci smatraju da bi rat u Ukrajini i klimatske promjene u Europi mogli uzrokovati rast cijena hrane, ali ne i velike nestašice.
"Mislim da u Europi nećemo vidjeti prazne police ni za kakve prehrambene proizvode, a razlog je, prije svega, to što ne uvozimo pšenicu iz Ukrajine ili Rusije, ili barem ne u velikim količinama", izjavio je za Euronews dr. Matin Qaim, profesor poljoprivredne ekonomije i direktor Centra za istraživanje razvoja na Sveučilištu u Bonnu.
>U Hrvatskoj ne bi trebalo biti nestašice hrane
Qaim tumači da Europa iz Ukrajine ponajviše uvozi kukuruz, koji se prvenstveno koristi kao stočna hrana, što bi se moglo osjetiti u proizvodnji mesa. No ističe da je proizvodnja hrane u Europi jako mehanizirana tako da cijena sirovina igra manju ulogu u cijeni gotovog proizvoda.
Napominje da postoje mnoge druge komponente koje utječu na cijenu hrane, kao što su troškovi energije i rada, strojeva, transporta, brendiranja, pakiranja proizvoda itd.
"A to znači da kada se cijena pšenice udvostruči, a sada je dvostruko viša nego prije dvije godine, to ne znači da će se u našem kontekstu cijena kruha udvostručiti", naglasio je.
"Udio pšenice u konačnoj cijeni industrijski pečene štruce kruha koja se može kupiti u supermarketima može biti manji od 10%", objasnio je dr. Qaim.
Prof. dr. sc. Ivo Grgić
Prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu kaže da će situacija u velikoj mjeri ovisiti o trajanju rata.
"Ovisit će tome koliko će rat trajati. Jedna izgubljena godina u sjetvi u Ukrajini i Rusiji neće dovesti do katastrofičnih promjena. Ona može uzrokovati rast cijena, no čak i to nije nužno. Mislim da u trenutnom porastu cijena značajan udio imaju špekulanti. Hrane ima za par godina. Žitarice, soja, suncokret i sl. su jednogodišnje biljke čija se proizvodnja može brzo pokrenuti. Naravno, pitanje je koliko će poljoprivredni prostor u Ukrajini biti razoren i posut minama. No čak i to se može prilično brzo riješiti", kaže Grgić.
Najugroženije će biti zemlje koje se oslanjaju na Rusiju i Ukrajinu
Grgić upozorava da bi najpogođenije nestašicama i rastom cijena hrane mogle biti one zemlje koje se dominantno oslanjaju na Rusiju i Ukrajinu za uvoz žitarica i uljarica.
"Afričke zemlje već su od ranije pogođene klimatskim promjenama", kaže Grgić.
"Osim toga, Ukrajina i manjim dijelom i Rusija upravo su u te zemlje izvozile žitarice koje su služile za prehranu stanovništva, a ne za stočnu hranu. Kombinacija klimatskih promjena i rata uzrokovat će u tim zemljama manjak hrane", kaže naš stručnjak za agrarnu ekonomiku.
Postoje rješenja za problem
Grgić upozorava da bi sukob, ako bi potrajao, mogao dovesti do velike krize. No smatra da se ona može izbjeći.
"Naime, za očekivati je da će u slučaju manjka druge zemlje i kontinenti povećati proizvodnju. To se može učiniti na dva načina. Jedan je intenzifikacija, odnosno povećanje prinosa po jedinici površine. To bi se moglo dogoditi čak i u Europskoj uniji koja bi u tom slučaju morala malo zaustaviti svoju zajedničku politiku otklona od industrijske proizvodnje prema ekološkoj i održivoj. Drugo rješenje je povećanje površina pod usjevima. Pritom ne treba zaboraviti da EU ide za njihovim smanjenjem. Konačno, moguće je da se kombinira i jedno i drugo", tumači naš sugovornik.
Neki stručnjaci smatraju da bi se u rješavanju problema utjecaja klimatskih promjena na proizvodnju hrane mogli iskoristiti i genetski modificirani sojevi koji bi bili otporniji na ekstreme – suše i poplave.
"U razvijenim zemljama o GMO-ima se vodi akademska rasprava o tome što želimo, a što ne. Međutim, u zemljama u kojima ima mnogo ljudi koji su pothranjeni, gdje dnevno od nedostatka hrane umiru stotine ili tisuće ljudi, većina ljudi vjerojatno bi prihvatila GMO-e. Ja ne zagovaram da se tim zemljama plasira GMO hrana, no ako je u pitanju glad, ne bježim od toga kao rješenja. U jednom časopisu najavio sam da ćemo također sve više jesti hranu proizvedenu u zatvorenom kao i da ćemo proširiti repertoar prehrane. Naime, mi danas jedemo samo tri do četiri posto hrane koja je jestiva. Primjerice, kukci, larve i gliste mogu postati važni izvori bjelančevina, a također se meso poput junetine, svinjetine i teletine sve više može proizvoditi industrijski od uzgojenih stanica i tkiva. To nas može malo plašiti, no ljudi su se kroz povijest uvijek u početku bojali novih tehnologija. Ako ne želimo doživjeti sljedeću veliku seobu naroda koja neće biti uvjetovana bombardiranjem velikih sila, već potrebom za tlom i vodom koji nam sve više nedostaju, tada moramo imati na umu da bodljikave žice neće biti od koristi. Te migracije će se dogoditi. Promijenit će se i civilizacije, kao što su se ranije mijenjale", kaže Grgić.
Tri čimbenika koji mogu utjecati na rast cijena
Prema Grgiću na rast cijena hrane značajno mogu utjecati tri čimbenika – klimatske promjene, porast ulaznih cijena kao što su cijene energenata te špekulacije na tržištu.
Kada je riječ o klimatskim promjenama, kao najveće probleme vidi vremenske ekstreme i njihovu učestalost.
"Vi na istom prostoru u jednoj godini možete imati višak vlage, a u drugoj godini manjak. Taj problem može se riješiti na dva načina. Jedan je čuvanje vlage navodnjavanjem uz pomoć kanala. No to također možete postići promjenom genetskog materijala – tako da se sade usjevi koji su otporniji na ekstremnu sušu ili vlagu, odnosno na njihove izmjene. Tu rješenje mogu biti i neke starije sorte koje su zanemarene zato što se išlo na povećanje proizvodnje hibridima. Takve stare sorte daju manje prinose, ali mogu biti otpornije na bolesti i vremenske ekstreme. Primjerice, jabuke možete proizvoditi tako da ih u jednoj sezoni štitite 16 puta i više zaštitnim sredstvima. Rezultat će biti jednolike, lijepe i velike jabuke. S druge strane, možete imati nešto manje prinose malo ružnijih jabuka uz veću otpornost i manju zaštitu pesticidima", kaže Grgić.
Ističe da Hrvatsku, kada je riječ o hrani, nema smisla izdvajati iz konteksta drugih zemalja EU.
"Hrvatska je sastavni dio Europske unije, ona ne može biti izdvojena. Trpjet će iste poremećaje kao i ostatak EU. Drugo je pitanje strateških rezervi. One služe kada dođe do velikih poremećaja na tržištu. Mi ne možemo imati rezerve za pet godina, no trebali bismo moći imati za nekoliko mjeseci. Tu je važno ozbiljno pristupiti problemu da nam se ne bi dogodila afera kao ona s praznim silosima od prije nekoliko godina. Ja ću vjerovati državi da se tako nešto neće dogoditi", kaže Grgić.
Apelira da o problemu nestašice hrane govore ljudi koji poznaju problematiku kako se ne bi stvarala neutemeljena panika.
"Kada o ovom problemu govore neznalice, oni mogu stvoriti atmosferu straha. Situacija nije bajna, međutim, nije ni katastrofična. Puno je bolja nego 90-ih godina na ovim prostorima. Ne treba stvarati zalihe jer imamo dovoljno hrane. Panika može samo ići u korist nekih trgovačkih lanaca. Ako neki lanac ima višak neke robe, vrlo lako će ga se riješiti jeftinim trikom. Primjerice, može ograničiti kupovinu ulja na tri litre dnevno ili/i velikim povećanjem cijena. To će uzrokovati paniku u javnosti i još veći rast cijena ulja. Slično se nedavno dogodilo s toalet-papirom. Ljudima je najlakše manipulirati kada se stvori atmosfera straha. Tu je odgovornost medija i svih koji nastupaju u njima da budu ozbiljni. Nema razloga za paniku, a još manje za strah", poručio je Grgić.