MARIBEL Gonzalez je 35-godišnja majka dvoje djece iz Venezuele, iako na fotografijama izgleda znatno starije. Ova vidno ispijena žena mora čekati po sat vremena da bi dobila vodu za piće iz hidranta na ulici u Caracasu, budući da je državni vodovod u glavnom gradu zakazao već treći put u dva tjedna.
>> Potpuna propast Venezuele: Glavni grad ostao bez pitke vode, nema ni lijekova
Gonzalez, koja živi u četvrti San Jose, novinaru britanskog Suna kaže: "Ovo dobijete kad nacionalizirate sve. Previše stvari koje vlada mora plaćati i nadzirati i sve zakaže."
>> Pogledajte kako se hrane Venezuelci, a kako njihov predsjednik socijalist
>> Dok Venezuela kolabira, predsjednik države glumi DJ-a
"U mojoj četvrti nema tekuće vode već mjesec dana. Ne možemo se tuširati, prati suđe ni piti. Da nema vode iz hidranta, umrla bih", dodaje ova Venezuelanka.
Samo 27 % obitelji u Venezueli ima redovito dostupnu vodu
Prema jednom izvještaju, samo 27 % obitelji u Venezueli ima redovito dostupnu vodu koja je sigurna za piće - zbog "institucionalne nekompetentnosti". Zbog nedostatka sredstava, rezervoari s pitkom vodom mahom su prazni, vodovodne cijevi pucaju i poplavljuju ulice, a zaposlenici masovno daju otkaze.
Naravno, ako pitate predsjednika Nicolasa Madura, nasljednika socijalističke i populističke ikone Huga Chaveza koji pred kamerama pleše i jede skupocjena jela dok narod gladuje, za sve je kriva američka zavjera, ne nesposobnost njegove autoritarne vlade koja zatvara oporbu, ubija prosvjednike na ulicama i zbog koje su stotine tisuća ljudi izbjegle u susjednu Kolumbiju i Brazil.
A s druge strane Atlantika, u Velikoj Britaniji, lider britanskih laburista i miljenik ljevice u toj zemlji i šire Jeremy Corbyn strastveno zagovara istu politiku nacionalizacije koja je proizvela toliko katastrofalne rezultate u Venezueli - zemlji s jednim od najvećih prirodnih bogatstava na svijetu.
Corbynovi laburisti također za nacionalizaciju ako dođu na vlast
Štoviše, Corbyn je još prošle godine, kada je ekonomski i politički kolaps Venezuele već odavno bio očit, obećao podršku vladi Venezuele u njenim pokušajima "smanjivanja nejednakosti": A kad je Chavez 2013. umro, Corbyn je na Twitteru napisao: "Hvala Hugu Chavezu što je pokazao da su siromašni bitni i da se bogatstvo može dijeliti."
Danas, ne treba posebno napominjati, Venezuela grca u bijedi - više od 80 % Venezuelaca živi u siromaštvu. Čak 64 % stanovništva gladuje i ljudi su zbog nestašice hrane u prosjeku izgubili 11 kilograma tjelesne težine. Pothranjenost djece je na rekordnoj razini. Police trgovina su prazne, a ljudi kupuju trulo meso i kopaju po smeću kako ne bi umrli od gladi.
Na konferenciji Laburističke stranke u Liverpoolu prošlog tjedna, delegati su glasno pozdravljali planove stranačkog vodstva za nacionalizaciju željeznica, komunalnih tvrtki i pošte, koje su u Velikoj Britaniji privatizirane. A Corbyn i njegov kandidat za ministra financija John McDonnell uključili su u program nacionalizacije i vodovodne tvrtke, što bi prema procjenama stručnjaka državu stajalo čak 90 milijardi funti.
"Računi za vodu porasli su 40 % u realnim iznosima od privatizacije. Vodovodne tvrtke dobivaju više od poreznih olakšica nego što plaćaju poreza. Svaki dan u curenju vodovoda izgubi se dovoljno vode za potrebe 20 milijuna ljudi. S takvim brojkama, ne možemo priuštiti da ih ne preuzmemo natrag", rekao je McDonnell na konferenciji.
Chavez struju nacionalizirao 2006., danas ni bolnice nemaju struje
Međutim, čelnik tvrtke Water UK Michael Roberts odgovorio mu je ozbiljnim upozorenjem: "Zamijeniti menadžere koji imaju desetljeća iskustva u vođenju uspješnih vodovodnih tvrtki i izložiti prijeko potrebne investicije riziku predajući industriju političarima stvara rizik od višegodišnjeg kaosa u esencijalnoj javnoj usluzi."
Praktički isti idealistički projekt pokrenuo je i Chavez 2006., sedam godina nakon što je došao na vlast. Nacionalizirao je, između ostalog, najveću električnu tvrtku Electricidad de Caracas. 11 godina kasnije, nestanci struje su u ovoj južnoameričkoj zemlji redoviti.
Dr. Del Valle, koji se davanjem izjave Sunu izložio opasnosti od uhićenja, rekao je da redukcije stvaraju goleme probleme za njegovu bolnicu Vargas u Caracasu.
"Vidio sam vašeg Jeremyja Corbyna kako govori na televiziji koliko cijeni naše lidere. Trebao bi doći ovamo i vidjeti sam kako je ovdje. Imali smo redukcije prošli tjedan i morali smo cijelu noć koristiti ručne pumpe kako bi pacijenti u intenzivnoj skrbi preživjeli, jer bi ventilatori inače prestali raditi", kaže očajni liječnik.
Mačke i psi lutaju među pacijentima
"Izgubili smo jednu osobu. Sljedeći put mogli bismo izgubiti i više. Bolnica nema lijekova, nema sredstava za čišćenje, nema bolničkih kola koja rade, a voda iz slavine je prljava i smeđa. Moramo tražiti od pacijenata da nose vlastitu vodu za piće sa sobom. Nemamo kante za smeće, a odjeli su prljavi,. Nismo dobili nikakva državna sredstva od listopada. Mislio sam da direktori kradu novac. Sad vidim da nemaju ništa što bi nam mogli dati. Ako Jeremy Corbyn misli da je ovo dobar način za vođenje zemlje, potpuno je lud" zaključuje dr. Del Valle.
Reporter Suna opisuje potresne prizore u ovoj bolnici: mačke i psi lutaju među pacijentima, od kojih su mnogi na samrti - osoblje ih pušta jer tamane štakore. Goli leševi leže na metalnim pločama. Izgladnjela djeca preživljavaju s tanjurom riže na dan i pate od proljeva zbog prljave vode.
"Ljudi su toliko gladni da će učiniti bilo što za hranu. Vidio sam kako ljude pljačkaju na stanici i u vlaku", prepričava Jesus (52) na željezničkoj stanici. U Venezueli se događa čak 60 ubojstava na dan.
>> Jeste li spremni dati 800 kuna iz svog džepa za spašavanje Uljanika?
>> Kasne, spori su i troše vaše milijarde. Hrvatske željeznice su rupa bez dna
Venezuelski scenarij samo je ekstremna verzija onoga na što kritičari nacionalizacije upozoravaju: državni monopolisti zbog nedostatka konkurencije s vremenom postanu korumpirani, s previše zaposlenika i nedostatkom inovacije. Gubici do kojih neminovno dolazi pokrivaju se državnim subvencijama.
U Venezueli te su subvencije, uz raširenu korupciju kojom su se rasipali milijunski prihodi od prodaje nafte, doveli do tolike hiperinflacije da je središnja banka nedavno s novčanica izbrisala pet nula. U tom kontekstu, rast minimalne plaće od pet tisuća posto koje je Maduro proglasio u kolovozu može zvučati jedino kao crni humor. Hrvatska, naravno, nije dosegla nivo Venezuele, ali slučajevi Uljanika, Agrokora, Hrvatskih željeznica, Hrvatskih šuma i mnogih drugih pokazuju što se događa kad država tvrtke financira ili spašava našim novcem.