Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jučer je dao ekskluzivni intervju desnici sklonoj televiziji Channel 14 Television. To je prvi intervju Netanyahua od 7. listopada prošle godine i terorističkog napada Hamasa. Za prvo pojavljivanje imao je itekako dobar razlog - objaviti kako je rat u Gazi pri samom kraju te da će izraelska vojska (IDF) ubrzo pokrenuti veliku vojnu operaciju protiv Hezbolaha.
Nakon više od 260 dana intenzivnih uličnih borbi i 315 poginulih izraelskih vojnika, Netanyahu se suočio s realnošću koju je izraelskoj javnosti objavio glasnogovornik IDF-a kontraadmiral Daniel Hagari. "Hamas je ideja. Svatko tko misli da možemo eliminirati Hamas, u krivu je", rekao je.
Kontraadmiral Hagari potvrdio je ono što su svi analitičari tvrdili i prije nego je IDF krenuo na Pojas Gaze. Hamas je jedina opcija stanovnika Gaze, barem onih koji se ne mogu pomiriti s postojanjem Izraela. Da bi Hamas opstao, ne treba mu ni oružje ni novac, već samo nada koju pruža da se ipak nešto može promijeniti. Zbog toga ne čudi razina oduševljenja koja se širila ulicama Gaze nakon terorističkog napada 7. listopada. Jedini način da ideja Hamasa nestane je ili da nestanu stanovnici Pojasa Gaze ili da nestane Izrael.
Izraelska operacija se pretvara u katastrofu
Iako premijer Netanyahu i dalje tvrdi da će se borbene operacije u Pojasu Gaze nastaviti do potpune eliminacije Hamasa, ni sam više u to ne vjeruje (ako je ikad vjerovao). S obzirom na to da IDF nije uspio osloboditi ni sve otete, "Operacija željezni mačevi" sve se više pretvara u vojnu, političku i ekonomsku katastrofu (izraelska ekonomija jako pati zbog nedostatka radne snage jer je mobilizirana, ali i mnogobrojnih Palestinaca koji su radili u Izraelu, i zbog nedolaska turista).
I ovako ne baš omiljen premijer Netanyahu nema drugu opciju nego nastaviti ratovati. Izbori Netanyahu ne bi donijeli samo gubitak vlasti već i kraj političke karijere, a potencijalno i preseljenje u neki od izraelskih zatvora. Stoga ne čudi da ne želi ni čuti za mir jer ga samo rat drži na vlasti.
Nakanu da IDF krene u krajnje neizvjesni sukob s Hamasom Netanyahu je obrazložio potrebom da se tisuće Izraelaca vrate u domove na sjeveru Izraela, gdje bi se mogli vratiti da se IDF povuče iz Pojasa Gaze, a Netanyahu ozbiljno posveti pregovorima s Hamasom. To bi na kraju rezultiralo puštanjem talaca, ali i odlaskom Netanyahua pa se neće tako skoro dogoditi.
Ministar obrane Yoav Gallant u posjetu je Washingtonu gdje lobira za američku potporu napadu na Hezbolah. Za sada mu baš ne ide odveć dobro jer iz Pentagona jasno poručuju da Jeruzalem njihovu potporu nema niti će je dobiti. Načelnik združenog stožera general Charles Brown upozorava da Izrael neće dobiti istu razinu pomoći u ratu protiv Hezbolaha kakvu je dobio tijekom iranskog napada u travnju.
Iako se američki visoki vojni dužnosnici u pravilu klone političkih tema, general Brown je upozorio Jeruzalem da će napad na Hezbolah sasvim sigurno natjerati Teheran da se uključi u obranu najvažnijeg saveznika. Tim prije jer se ni Teheran ni Hezbolah baš nisu "proslavili" u pružanju pomoći Hamasu. General Brown vjeruje da će napad velikih razmjera na jug Libanona izazvati širi rat, a koji će ugroziti sigurnost američkih snaga raspoređenih u Siriji, Iraku i Jordanu.
IDF je već pokušao. I nije uspio
Ovo neće biti prvi pokušaj IDF-a da uništi Hezbolah. Prvi put je to pokušao 2006. godine u "Operaciji promjena smjera" koja je totalno podbacila te se smatra najvećim porazom IDF-a od njegovog osnutka 1948. godine. Povod za operaciju bila je otmica dva izraelska vojnika, a razlog eliminacija Hezbolaha iz južnog Libanona.
Operacija je propala jer je izraelski politički vrh, predvođen premijerom Ehudom Olmertom, postavio previše političkih ograničenja. "Borili smo se kao boksač kojem je jedna ruka bila zavezana na leđima", navodno je izjavio jedan od visokih časnika na saslušanju pred Winograd komisijom (nazvana po sucu Eliyahu Winogradu koji joj je predsjedao) koja je trebala pronaći krivce za neuspjeh.
Premijer Olmert nevoljko je odobrio napad na Hezbolah više se brinući kakve će negativne posljedice imati na Izrael nego kakva će biti dobit. U samo početku izraelskim časnicima je zabranjeno napadati položaje sirijske vojske u Libanonu. Isto tako bilo im je zabranjeno napadati položaje Hezbolaha koji su bili preblizu civilima. Povrh toga tadašnji načelnik glavnog stožera, zrakoplovni general Dan Halutz, uvjerio je tadašnjeg ministra obrane Amira Peretza, pa posredno i premijera Olmerta, da će zračni udari biti više nego dovoljni da se uništi Hezbolah.
Kako to nije uspio, general Halutz je naposljetku poslao prvo 10, a potom još 30 tisuća vojnika na jug Libanona gdje su naišli na dobro ukopane pripadnike Hezbolaha koji se nisu imali namjere ni povući ni predati. S obzirom na to da izraelsko ratno zrakoplovstvo nije smjelo gađati civile, a Hezbolah je većinu bunkera i rovova napravio unutar ili vrlo blizu naselja, izraelska vojska se mučila u bezbrojnim malim bitkama koje na kraju nisu rezultirale ničim osim gubicima (IDF je izgubio 121 vojnika, 20 tenkova i jedan helikopter) i gorkim iskustvom poraza.
Hezbolah je danas znatno veći i puno bolje naoružan
Sedamnaest godina poslije Hezbolah je znatno veći i puno bolje naoružan. U govoru održanom 18. listopada 2021. vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah tvrdio je da imaju 100 tisuća vojnika koje financira i naoružava Iran. Većinom su razmješteni na području od izraelsko-libanonske granice do Bejruta, iako ih je znatan broj u Siriji gdje se bore na strani režima.
Glavno ofenzivno oružje Hezbolaha su balistički projektili i rakete. World Factbook koji uređuje američka Central Intelligence Agency procjenjuje da bi Hezbolah mogao imati i do 150 tisuća balističkih projektila malog i srednjeg dometa i raketa koje se lansiraju iz višecijevnih lansera.
Najopasniji balistički projektil u njihovom arsenalu je iranski Fateh-110 koji bojnu glavu mase 450 kilograma može prenijeti na udaljenost od 300 kilometara. CIA tvrdi da je Hezbolah, zbog zasluga u sirijskom građanskom ratu, od Damaska dobio i manji broj balističkih projektila R-27 Eljbrus (Scud-B), a možda i neke naprednije. S bojnom glavom mase 600 kilograma domet im je 550 kilometara.
Izrael se od njih može obraniti na dva načina. Masovnim zračnim udarima potpomognutim gustom paljbom artiljerije kako bi se projektili uništili prije lansiranja ili će se morati pouzdati u proturaketne sustave Iron Dome i David's Sling koji bi morali zaustaviti raketni tsunami koji će doći iz Libanona.