ZAGREBDOX, naš najveći festival dokumentarnog filma, ove godine imao je vrlo zanimljiv program. Jedan od filmova koji su gledatelji mogli doći pogledati ovog tjedna, iz kategorije Majstori Doxa, bio je Coronation, po mnogo čemu neobičan dokumentarac čuvenog kineskog disidenta i suvremenog umjetnika i redatelja Aija Weiweija.
Riječ je o filmu koji je izašao još u kolovozu prošle godine, kada je pandemija u Kini već odavno bila pod kontrolom, dok se u ostatku svijeta tek spremao razorni drugi val.
No film je naišao na niz prepreka u distribuciji, za što razlog, po Aiju, leži u njegovoj temi i načinu na koji je snimljen. Naime, film prikazuje prve tjedne i mjesece pandemije covida-19 u kineskom gradu Wuhanu, gdje je ova smrtonosna zarazna bolest prvotno izbila i nakon toga poharala svijet i potvrđeno odnijela 3.8 milijuna života - a, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, i dva do tri puta više od toga.
Zataškavanje na početku pandemije
Kineski komunistički režim je od prvog prijavljenog slučaja zaraženog koronavirusom SARS-CoV-2 strogo kontrolirao informacije i slike koje će iz Wuhana izaći u svijet. U tim prvim tjednima, od kraja prosinca 2019. do 23. siječnja, kad je konačno uvela lockdown u tom milijunskom gradu (i naknadno i drugim gradovima s ukupno 60 milijuna stanovnika), lokalne i državne vlasti odugovlačile su s mjerama koje bi zaustavile širenje zaraze unutar Kine i izvan nje, kažnjavale liječnike koji su upozoravali na novu epidemiju i zataškavale ključne informacije, uključujući onu o potvrđenom prijenosu virusa s čovjeka na čovjeka.
Tih su dana iz Wuhana, podsjetimo, dolazile jezive, ali nikad potvrđene snimke na kojima se ljudi, navodno oboljeli od covida-19, ruše ili leže na ulicama, a službenici u zaštitnim bijelim odijelima dolaze po njih. Na drugima smo mogli vidjeti kako zatvaraju ulazna vrata stambenih zgrada kako stanari u izolaciji ne bi mogli izaći.
A sve više stručnjaka upozorava da je Kina možda zataškala i pravi uzrok pandemije, odnosno da bi njen pravi izvor mogao biti biolaboratorij u vuhanskom institutu za virologiju u kojem su se posljednjih godina naveliko istraživali koronavirusi sa šišmiša, uključujući njihovu genetsku manipulaciju.
>>Korona je možda ipak došla iz kineskog laboratorija
Iako je potpisan kao redatelj i producent filma, Ai nije uopće sudjelovao u snimanju, iz očiglednih razloga. Ai je, naime, od 2015. u svojevrsnom egzilu u Europi, nakon što je 2011. uhićen i zatvoren na nekoliko mjeseci pod upitnom optužbom za utaju poreza, nakon što se zamjerio Kineskoj komunističkoj partiji zbog svog politički angažiranog umjetničkog rada i razotkrivanja korupcije.
Ai Weiwei angažirao suradnike da potajno snimaju u Wuhanu
Umjesto toga, ovaj kineski disident dao je upute desecima suradnika i aktivista u samoj Kini kako da snime materijal za film o Wuhanu i životu u njemu na početku pandemije. Neki od njih su, kaže, i sami završili u bolnici zbog zaraze covidom-19.
"Publika mora shvatiti da se ovdje radi o Kini. Da, riječ je o lockdownu zbog korone, ali (film) pokušava reflektirati kroz što su prošli obični Kinezi", rekao je Ai u razgovoru za New York Times prošle godine iz Portugala, gdje trenutno živi nakon što se preselio tamo iz Njemačke.
Film, u kojem se izmjenjuju vinjete s različitim osobama i različitim aspektima pandemije i odgovora kineskih vlasti na nju, počinje s povratkom mladog para u predgrađe Wuhana nakon praznika Kineske nove godine, uz rigorozne policijske kontrole. Dok drugi bježe iz grada, njih dvoje vraćaju se, navodno zbog posla, pustom cestom koja vodi prema gradu. Kada dođu u svoj stan, zateknu mrtve ribe u akvariju jer su mislili otići na nekoliko dana, a zaglavili su 20.
Liječnik u korona-bolnici, radnik koji ju je gradio i kojeg ne puštaju iz grada
U drugim scenama vidimo korona-bolnicu koja je sagrađena u deset dana snimljenu iz zraka te liječnika koji radi u toj velikoj bolnici, pa zajedno s njime vježbamo strpljenje dok ga pratimo kroz beskrajno duge bolničke hodnike i mnoštvo osoblja i pacijenata do njegovog odjela. Ili dok navlači na sebe višeslojno zaštitno odijelo prije posla, odnosno dok ga skida i dekontaminira se nakon posla pod budnim okom nadzornice koja ga gleda kroz kameru, u scenama koje podsjećaju na one sa svemirskih brodova u SF-filmovima. Snimke ultramodernog kineskog velegrada iz zraka u isto vrijeme su impresivne i pomalo jezive.
Film nas dalje vodi kroz sve potresnija svjedočanstva ljudi koji su se našli zahvaćeni mrežom režimske kontrole, represije i cenzure kao odgovora na pandemiju. Radnik koji je došao iz druge kineske provincije raditi na izgradnji korona-bolnice zaglavio je u Wuhanu nakon uvođenja lockdowna jer nema propusnicu za izlazak iz grada, pa mora spavati u automobilu u podzemnoj garaži. Poput lika iz Kafkinog Procesa, on Aijevoj snimateljici nabraja sve službe kojima se obratio za dozvolu da se vrati kući, koje ga šalju jedna drugoj.
Radnici iz krematorija žale se da ih bole ruke od gomile posla koji imaju paleći tijela preminulih od koronavirusa. Sin jednog od preminulih snimljen je kako telefonski razgovara s nekim od nadležnih partijskih aparatčika i objašnjava mu da ne želi partijsku pratnju kada uzme kremirane ostatke svog oca i pokopa ih. Pratnja je tu, očito, kako bi i pogreb bio strogo kontroliran i kako se ne bi pretvorio u javni bijes i revolt zbog presporog odgovora na epidemiju.
Službenici trpaju pepeo preminulih u škrinje, prate obitelji na pogrebu
S mučnim scenama isprepleću se i neke gotovo komične, poput mladih Kineza koji prisežu prilikom učlanjivanja u Partiju i izvikuju domoljubne parole ili drugih, koje instruktor kroz ples uči kako trebaju prati ruke. Čistači dezinficiraju svaku javnu površinu, što se iz današnje perspektive čini kao apsurdno pretjerivanje. Posebno se ističe vinjeta s razgovorom stare majke, koja je bila u komunističkoj mladeži i koja i dalje vjeruje Partiji, i njenog vidno ciničnog sina koji se sprema na odlazak iz grada nakon što je lockdown završio.
Na kraju vidimo obitelji preminulih koji čekaju da im pogrebne službe zapakiraju kremirane ostatke u drvene škrinje i predaju im ih, zamotane u crvene rupce. Ostaci jednog preminulog su preveliki za škrinju, pa ih pogrebnik drobi i nagurava u škrinju. Žena odlazi cestom noseći škrinju i neutješno ridajući, u pratnji aparatčika koji joj naređuju što treba napraviti s ostacima.
"Imao sam tim koji je mogao brzo započeti. Nisu morali pitati što želim", objasnio je Ai za NY Times. Dobro mu je došlo i to što njegova partnerica Wang Fen ima rodbinu u Wuhanu. Dobio je, kaže, ukupno 500 sati snimki, koje je onda sa svojim timom editirao u dvosatni dokumentarac.
>>U Kinu, odakle je sve krenulo, drugi val korone nikad nije došao. Kako je to moguće?
Festivali i Netflix odbili uzeti film da ne naljute Kinu?
Film je, kaže, ponudio prestižnim filmskim festivalima u New Yorku, Torontu i Veneciji, ali nakon što su prvo pokazali interes, svi su ga redom odbili. Dodao je da su ga velike platforme za gledanje filmova i serija preko interneta, Netflix i Amazon Prime, također odbile. Ipak, Coronation je u međuvremenu postao dostupan na Amazon Primeu, a može se - po cijeni od 5 dolara - pogledati i na Vimeu.
Iako je New York Film Festival to demantirao, a Netflix odgovorio da snima vlastiti dokumentarac o pandemiji, Ai smatra da su razlozi za odbijanje upravo međunarodni pritisak kineskog režima na čelu sa Xi Jinpingom i strah tvrtki i organizacija da mu se ne zamjere i tako ugroze unosne poslovne prilike. To ne bi bio prvi put - izložba koju je imao u Meksičkom nacionalnom umjetničkom muzeju otkazana mu je na zahtjev kineskog konzulata, što mu se često događa, ispričao je za Bloomberg.
Najviše ga je pogodila, ističe, upravo priča o migrantskom radniku kojem nisu dali da ode iz Wuhana zbog lockdowna. Bio je prisiljen živjeti kao beskućnik u garaži više od dva mjeseca.
"Iskoristio je lažnu osobnu iskaznicu kako bi prošao kroz graničnu kontrolu (između provincija) i vratio se kući. Izgubio je sve što je zaradio u Wuhanu. Jednog dana je očistio svoj automobil i napunio rezervoar i odvezao se. Bio je švorc, ostalo mu je manje od 100 juana (15 dolara). Obitelj ga je našla mrtvog, obješenog na stablu u šumi. To nije bio samo intervju, to je tragedija koja se dogodila jednom od četvero likova u filmu", ispričao je AI.
Tamna strana efikasne kineske tehnokracije
Ovaj kineski disident pokazao nam je, kroz ovaj mučni dokumentarac, ono drugo lice Kine, koje Partija opsesivno krije od svijeta, ali i od vlastitih građana. Možemo se samo nadati da ljudi koji su ga snimali - neke od njih vidimo i pred kamerom - neće biti uhvaćeni i kažnjeni zbog toga. Osim našeg ZagrebDoxa, film je u ožujku prikazan i na Međunarodnom filmskom festivalu i Forumu za ljudska prava u Ženevi, koji nije podlegao kineskom pritisku.
No sam Ai kaže da je kineski odgovor na pandemiju, prikazan u filmu, odraz njene tehnokracije koja je donijela impresivan ekonomski rast i izvukla stotine milijuna stanovnika iz siromaštva, ali kojoj je u ovakvoj krizi važnije od svega održati kontrolu nad stanovništvom.
"Ali nije važno samo koliko učinkovito donosite odluke već i ono što isporučujete ljudskom društvu. Tu Kina nema odgovora", upozorava Ai.