Foto: Privatan album, Ivo Čagalj/Pixsell
SITUACIJA oko slučaja malog Cesarea je eskalirala nakon što se jučer par tisuća ljudi u Splitu pojavilo ispred stana njegove majke Nine Kuluz kako bi spriječili zakazanu ovrhu nad djetetom, odnosno kako bi zaustavili da se dječak preda ocu Alessandru Avenatiju.
Dječak bi prema odluci suda trebao živjeti s ocem u Italiji. Naime, talijanski sud je nakon rastave roditeljima dodijelio zajedničko skrbništvo, ali je i odredio da dječak treba živjeti u Italiji, na očevoj adresi. Međutim, kad je Cesare imao godinu i pol, majka je pobjegla s njim iz Italije u Split, optuživši oca svog djeteta da je nasilnik, da bi se potom s Cesareom četiri godine skrivala u BiH.
>>ŠTO JE ISTINA? Oglasio se Cesareov otac
>>Hrvatska rulja protiv talijanske rulje, kao da je Cesare nogometna lopta
>>Nina Kuluz: Cesareu je bilo veliko olakšanje kad je shvatio da nitko neće doći po njega
MUP je za njom raspisao tjeralicu, a ona se sama prošle jeseni predala policiji u Splitu. Protiv nje se zbog protupravnog odvođenja djeteta vodi sudski proces.
Nakon što se prestala skrivati u BiH, vratila se u Split gdje živi sa sinom i roditeljima, a Cesare je ondje završio i prvi razred. Splitski Općinski sud u utorak je trebao provesti drugu zakazanu ovrhu nad djetetom, koja je na kraju odgođena i trebala bi se provesti u srpnju ili kolovozu.
Poruka dječakova oca
Dječakov otac Alessandro Avenati potom je na Facebooku napisao da se vratio u Rim i da je iscrpljen.
"Danas nam, kao i obično, nisu vratili Cesarea. U Rimu sam i iscrpljen sam. Ismijavali su me i morao sam stati pred 3500 bijesnih Hrvata koji su bili protiv mene, nisam ni sina vidio. Ali ne predajem se, Nina ima 30.000 pratitelja, iako je krvnica ljudi i djece.
Sad je na nama red da pokažemo da smo borbeniji od 4.000.000 (četiri milijuna) stanovnika Hrvatske, nas je šezdeset milijuna, nećemo podviti rep. Dovest ćemo Cesarea kući. Provjerite što se danas dogodilo u Splitu s Ninom Kuluz na internetu i shvatit ćete kakvu su mi nepravdu nanijeli", napisao je na svom Facebook profilu.
Koliko je sve otišlo predaleko i koliko se u cijeloj priči uopće ne gleda dobrobit djeteta, za Index su prokomentirali stručnjaci koji se bave pravima djeteta, a koja su u ovom slučaju, slažu se svi, teško narušena.
Pravobraniteljica: Postoje samo dvije opcije
Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić u razgovoru za Index je rekla da su cijelo vrijeme pratili ovaj slučaj, za kojeg kaže da se pod hitno mora maknuti s ulice.
"Najtragičnije u ovom slučaju je da se sve skupa odvija na ulici. To je nedopustivo, to je pritisak na institucije. Za razliku od nekih drugih slučajeva, ovdje su institucije radile svoj posao.
Majka je jako pogriješila kad je otela dijete. Ovdje, kao i u svakom slučaju rastave roditelja koji imaju djecu, postoje samo dvije opcije. Prvo bi se roditelji trebali pokušati dogovoriti oko skrbništva nad djetetom bez institucija. Ako to nije moguće, onda umjesto njih moraju odlučiti institucije. Nije alternativa da ljudi na cesti sprečavaju izvršenje sudske odluke te pozivaju na pravni nered. Ulica ne može odlučivati o dobrobiti djeteta.
Sve je ovo vrlo šokantno za dijete koje gleda demonstracije ispred kuće i sluša kako okupljena masa uzvikuje njegovo ime. Ono što mogu poručiti za dobrobit djeteta je "Ljudi maknite se s ceste jer svojim ponašanjem ne činite dječaku dobro", rekla je u razgovoru za Index Ivana Milas Klarić.
Napomenula je i kako se sve češće događa da roditelji manipuliraju djecom. Tvrdi kako niti jedan ne gleda na interes djeteta, već na svoj vlastiti, dok se istovremeno pokušava pritiskati institucije da donesu odluke koje njima odgovaraju.
Osvrnula se pritom na kritiku Mire Bulja, koji ju je prozvao da ništa ne čini, naglasivši kako ni on niti itko drugi ne može neovisnim institucijama govoriti kako i što trebaju raditi. Navodi kako ona u ovom slučaju nema nikakve ovlasti, već se dobro zna da se trebaju poštivati odluke suda.
Gordana Buljan Flander: Emocionalno dizanje tenzija šteti djetetu
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih, Gordana Buljan Flander, za Index je rekla kako svi trebaju razlikovati prava djece od prava roditelja, te da su prava djece uvijek iznad prava roditelja.
"Ne ulazeći u konkretan slučaj, mogu reći da bilo kakvo podizanje emocionalnih tenzija ne pomaže nikome, a djeci direktno šteti. Za svako dijete struka zajedno s pravosuđem treba procijeniti što je njegov najbolji interes, ako se već roditelji sami međusobno ne mogu dogovoriti", smatra prof. Buljan Flander.
Razgovarali smo i s profesoricom Brankom Rešetar, predstojnicom Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku, koja nam je objasnila što zapravo znači ovrha nad djetetom, termin kojeg se svi užasavaju. Ujedno je naglasila i kako se u svakom uređenom pravnom sustavu sudske odluke moraju poštivati.
"Ovršni postupci, pojednostavljeno kazano, su postupci u kojima se prisilno ostvaruje nečije pravo koje je zajamčeno sudskom odlukom. Tako Obiteljski zakon uređuje posebni postupak ovrhe radi predaje djeteta i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Takvi postupci su specifični s obzirom na to da se radi o pravima djeteta na život s roditeljima ili pravu djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa, susrete i druženje s roditeljem s kojim ne živi.
Konkretno, ako sud odluči da dijete nakon razvoda braka živi s jednim roditeljem, a drugi roditelj se tome protivi, pobjegne ili se skriva s djetetom, tada slijedi ovrha sudske odluke temeljem koje je jedan roditelj dužan predati dijete drugom roditelju.
Isto tako je u jednom drugom kontekstu moguća sudska odluka temeljem koje se dijete izdvaja iz obitelji i oduzima roditeljima koji su prijetnja za djetetov život i zdravlje. Ako roditelji odbijaju predati dijete službi socijalne skrbi, tada slijedi ovrha, to jest prisilno oduzimanje djeteta", kaže prof. Rešetar.
Profesorica Rešetar: Vrijeme je ključan faktor
Navela je kako ne može komentirati konkretan slučaj jer joj se znanje o njemu temelji isključivo na medijskim izvorima, no navodi kako, općenito, dijete koje je nezakonito odvedeno iz jedne države od roditelja s kojim je živjelo, po hitnom postupku mora biti vraćeno u državu iz koje je nezakonito odvedeno.
"Ovaj postupak mora biti žuran i mora se provesti u vrlo kratkom roku. Ako se ne provede u roku od 6 tjedana, tada nadležni sud ili centar za socijalnu skrb moraju opravdati kašnjenje u povratku djeteta nadležnom ministarstvu.
Ako dijete ne bude vraćeno u roku godine dana od otmice, tada je povratak moguć jedino ako se ne dokaže da se dijete prilagodilo i stabiliziralo u novoj sredini.
Ako bi povratak djeteta utjecao na njegovu psihičku i fizičku sigurnost i stabilnost te ako djetetu nije zajamčena stabilnost u zemlji u koju treba biti vraćeno, tada je moguće odbiti njegov povratak.
Zaključno, interes djeteta da ne bude izloženo fizičkoj i psihičkoj opasnosti povratku u državu iz koje je oteto, ima prednost pred pravom i interesom bilo koje odrasle osobe", kazala je prof. Rešetar.
Ipak, kako kaže, ako se dijete prisilno predaje u kratkom vremenskom periodu od njegove otmice, tada kratkotrajna trauma djeteta ne smije biti razlog da se dijete ne vrati u državu iz koje je nezakonito odvedeno.
"U svakoj ovakvoj nesretnoj priči vrijeme je ključan faktor. Protekom vremena, jedna nezakonita otmica djeteta ne može se ispravljati preko leđa djeteta, premda država mora aktivno sudjelovati u daljnjem ostvarivanju prava djeteta na drugog roditelja u obliku druženja, kontaktiranja i odlazaka u zemlju svoga porijekla. Nesuradnja roditelja s kojim dijete živi u tom smislu se mora strogo sankcionirati", zaključila je prof. Rešetar.
Sutkinja Peto Kujundžić: Ružno je da kao zemlja dopustimo da nam sudske odluke donosi ulica
Da odluke o obiteljskim stvarima moraju biti brze i efikasne smatra Lena Peto Kujundžić, sutkinja zagrebačkog Županijskog suda i predsjednica Odjela za mladež.
Ona je u razgovoru za Index istaknula da Hrvatska mora poštivati sudske odluke koje je donio sud u Italiji, budući da se tu govori o europskom pravu.
"Ako je jedna država članica EU-a donijela odluku o razvodu braka i odluku kako će se održavati skrb s djetetom, onda tu odluku mora poštivati druga članica EU-a. Ako je odluka podijeljeno ili zajedničko roditeljstvo, onda oba roditelja imaju pravo skrbiti o djetetu.
No ako jedan roditelj to dijete odvede u drugu državu članicu, tada taj prvi ima pravo tražiti da bilo kojim načinom hitno vrati dijete. Odluka u Italiji znači isto kao da je donesena kod nas. Imamo dužnost izvršiti je.
Kad se radi od djetetu, ovrha je specifično područje. Postoji mogućnost da se novčano kazni onog roditelja koji onemogućava drugog u roditeljstvu, a moguća je čak i zatvorska kazna za tog roditelja. Treća varijanta je da policija oduzme dijete roditelju koji ne dopušta onom drugom roditeljsku skrb. Trebalo se pitati dijete kad se odlučuje o roditeljskoj skrbi, no ako dijete s jednim roditeljem živi 4,5 godina, što je za očekivati da će dijete reći. Zato s djetetom mora razgovarati psiholog. Ne da ga pita s kim bi htio živjeti, već da ga pita kako se osjeća, bi li htio znati svoj nativni jezik. Tako se djetetu može pomoći. Uvijek se zalažem za to da dijete mora imati oba roditelja, osim kad je utvrđeno da je jedan roditelj počinio kazneno djelo prema djetetu.
Nemojmo raditi crno-bijeli fil od ovoga, dosta je manipulacije s djetetom. Njemu treba napraviti sigurnu bazu i pokušati sve varijante kako bi imalo oba roditelja. No, kako vrijeme prolazi, to će biti sve više odbijanja da vidi oca. Ne kažem pritom da se djetetu sad treba oduzeti majka, već da se smiri cijela situacija i djetetu omogući da ima oba roditelja. Ružno je da kao zemlja dopustimo da nam sudske odluke donosi ulica, ipak smo se izdigli iz Divljeg zapada. Moramo poštovati odluke EU-a i nemojmo dizati histeriju jednog slučaja koji je otišao u sasvim krivom smjeru, to nije dobro za dijete", zaključila je sutkinja Peto Kujundžić.