PROVESTI novogodišnju noć na poslu, uz pokoju šarenu kapicu, plastične čaše i sokove većini nije nešto spektakularno, ali ekipa koja će noćas dežurati na Deep Space Networku zasigurno smatra da je time počašćena. Tri velika sustava antena - Goldsone (SAD), Madrid (Španjolska) i Canberra (Australija) - bit će u punom pogonu.
Tamo daleko, iza Plutona
Negdje iz dalekog hladnog svijeta tamo iza Plutona, otprilike u doba kada većina Europe bude gledala Novogodišnji koncert, a u slavenskim zemljama još i vadila francusku salatu iz frižidera, mali 20-vatni odašiljač počet će slati signale prema Zemlji. Nešto preko četiri sata kasnije, velike 70-metarske antene počet će primati beskrajno slab digitalni signal brzine ispod jednog kilobita u sekundi. Bit će to prve ikada snimljene jasne fotografije objekta iza Plutona, fotografije dalekog hladnog svijeta o kojemu ne znamo gotovo ništa. Kako se i Zemlja rotira, tri velika gore spomenuta sustava antena primat će naizmjence podatke koji će curiti digitalnom vezom.
Stoga, ako želite 2019. godinu želite započeti poput Magellana, Kolumba ili Jamesa Cooka - pratite NASA-ine vijesti i ono što budemo prenosili od njih jer ovo je zaista nešto što nikada nitko prije nije vidio.
Pogled koji će svijet - ako sve prođe u redu - dobiti 2. siječnja kada NASA planira tiskovnu konferenciju, bit će jednak otkriću novih zemalja stoljećima prije. Ne zaboravite, niti jedna generacija prije vas taj ledeni svijet nije vidjela.
Ova generacija kojoj pripadamo je uz najviša tehnička dostignuća i ljudsku znatiželju dospjela do tog dalekog nepoznatog svijeta.
Kako je počelo?
Prije skoro 20-tak godina NASA je krenula s projektom Nove granice, u sklopu kojeg je planirana serija ne preskupih letjelica koje bi maksimalno koristile postojeću tehnologiju, a s ciljem istraživanja pojedinih tijela u Sunčevom sustavu. Između ostaloga, odobrena je misija za Pluton, daleki patuljasti planet koji su dosadašnje misije zaobišle. Kongres je odobrio sredstva 2002. i 2003. godine i tada je trebalo požuriti. Naime, ako su Jupiter i Pluton u odgovarajućem položaju, Jupiter se može iskoristiti kao ''gravitacijska praćka'' koja će ubrzati letjelicu i put do Plutona skratiti za nekoliko godina.
Nije bilo vremena za čekanje - letjelica Novi horizonti je brzo sastavljena i posađena na vrh iznimno jake rakete nosača Atlas V te je dana 19. siječnja 2006. lansirana na daleko putovanje. Letjelica je već u startu dobila veliku brzinu. Orbitu Mjeseca je prošla u svega devet sati (misije Apollo su do Mjeseca putovale tri dana).
Pluton s letjelice
Uz nekoliko usputnih istraživanja New Horizons je ubrzala pokraj Saturna i krenula na rub Sunčevog sustava - prema Plutonu. Kako izgleda ovaj patuljasti planet znali smo uglavnom iz mašte crtača koji rade za NASA-u. Čak i uz najveće povećanje Hubbleovog teleskopa Pluton je samo fleka od nekoliko desetaka piksela. Mogu se jedva nazrijeti neki geološki oblici i to je to. Ovaj svijet je predaleko da bi se mogao promatrati iz orbite Zemlje. Pluton je do ove misije bio zagonetka.
Pluton, uz pojačane boje
Prve jasne fotografije Plutona u ljudskoj povijesti
Tamo iza Jupitera nema dovoljno svjetla za sunčeve ćelije pa energiju za rad letjelice daje termoelektrični generator. Nešto ispod 10 kg Plutonija 238 ispušta temperaturu koja se pretvara u električnu energiju. Misija je planirana tako da letjelica proleti pokraj Plutona. Kako bi za ulazak u klasičnu orbitu oko Plutona trebala velika količina goriva, što je značilo bitno skuplju misiju, iskorištene su prednosti digitalne fotografije. Kamera može snimiti veliku količinu fotografija u malo vremena, a onda se podaci mogu mjesecima slati prema Zemlji. Tako je i bilo. U srpnju 2015. godine New Horizons prolijeće pokraj Plutona dajući nam predivne fotografije tog dalekog hladnog svijeta. Pluton je zapanjio i znanstvenike i svjetsku javnost. Nitko nije predviđao da se tako daleko nalazi tako geološki bogat i zanimljiv svijet.
Tajanstveni svijet - Ultima Thule
No nekoliko mjeseci prije, dok se letjelica približavala Plutonu, misija je znala da je u spremnicima ostalo nešto goriva. Dovoljno da se krene prema sekundarnom cilju - nekom od objekata u Kuiperovom pojasu, širokom pojasu iza Neptuna u kojemu se nalaze milijuni raznih malih tijela.
Teleskop Hubble je opet usmjeren blizu Plutona. Ovaj put se traži objekt iza njega, ali objekt do kojeg je moguće stići uz malu korekciju putanje, koliko je moguće preostalim gorivom. I zaista, Hubble pronalazi svjetlu točkicu koja se kreće u odnosu na pozadinske zvijezde - objekt promjera 30-tak kilometara klasificiran kao ''klasično tijelo Kuiperovog pojasa'' dobiva službeni naziv 2014 MU69, a kasnije i nadimak Ultima Thule. To je latinski izraz za mjesto izvan granica poznatog svijeta.
Nadimak je to koji mu sasvim odgovara. Objekt je daleko, u području gdje se Sunce vidi samo kao malo veća žuta točka, a oko Sunca ovaj objekt rotira jednom u 295 godina. Ono što znamo o njemu je da je ili izduženog oblika ili možda čak i dvojni objekt. Uglavnom, znamo vrlo malo. Crteži ovog dalekog svijeta koji i najnovija tehnologija vidi samo kao točkicu među zvijezdama su umjetnički prikaz onoga što znanstvenici misle da bi tamo trebalo biti. Veliki Voyageri su prošli ovo područje, ali nisu se približili niti jednom objektu i njihove kamere su davno bile ugašene (kada su krenuli nije se ni znalo za Kuiperov pojas, otkriven je tek 1992.).
Znanstveni ulazak u Novu godinu
Sutra, 1. siječnja 2019. godine, jedan od simbola ovog stoljeća, simbola koliko mogu čovjek i ljudski rad i ljudska genijalnost, letjelica New Horizons će u 5 sati i 33 minute po univerzalnom vremenu (sat kasnije po srednjoeuropskom zimskom vremenu) proći pokraj objekta Ultima Thule. Kamere i drugi instrumenti će biti uključeni i prikupljati fotografije i druge podatke. Nakon preleta, letjelica će usmjeriti svoju glavnu antenu prema Zemlji i aktivirati odašiljač. Na dug put, preko četiri sata treba brzinom svjetlosti do Zemlje, krenut će slabašan elektromagnetski signal, jačine jedne žarulje. Mreža 70 metarskih antena će ga primiti, a onda će strojevi pojačati i očistiti signal kako bi se na ekranima pojavile prve fotografije ovog svijeta koji nitko nikada prije nije tako vidio, barem nitko iz ljudske civilizacije.
Znanstvena 2019. počet će vjerujemo na najbolji način - u klasičnom stilu istraživanja novih svjetova čovječanstvo će pokazati koliko je sposobno. Uza sve naše lokalne, pa i one globalne probleme, ne zaboravimo koliko smo kao vrsta sposobni i koliko smo postigli. Neka nam u 2019. godini misija New Horizons, letjelice koja uredno šalje podatke novog, dalekog svijeta, bude ideja i vizija koliko kao ljudi možemo i za što smo sposobni. Kako bi rekli u ''Zvjezdanim stazama'': ''Hrabro ići gdje niti jedan čovjek nije išao!''
Poželimo i misiji i onima koji rade oko nje sreće narednih nekoliko sati. A sutra, kada se svijet probudi u 2019. godini, ne zaboravite da prema nama idu signali, prve fotografije ikada jednog dalekog nepoznatog svijeta, kojeg nitko prije nas nije vidio. Zar to nije najljepši početak godine?