Lav Nikolajevič Tolstoj živio je i djelovao u Rusiji tijekom 19. stoljeća, a ostaje zapamćen kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih književnika tog vremena. U njegovom stvaralaštvu propitkuju se teme morala i društvene odgovornosti, ali i pruža pogled u kompleksan svijet 19. stoljeća.
Pisac u carskoj Rusiji
Tolstoj se rodio u bogatoj obitelji u vremenu carske Rusije. Radilo se o zemlji koja je bila izrazito konzervativna, ne samo društveno već i politički. Rusija se u Tolstojevo vrijeme smatrala egzotičnom zemljom na rubu Europe.
Egzotičnost je proizlazila uglavnom iz činjenice da je Rusija kaskala za ostatkom Europe kada je u pitanju tehnološki, društveni, politički i drugi razvoj. Tolstoj je doživio rusko ukidanje kmetstva 1861. godine i u svojim djelima kritizirao rusko društvo koje nije znalo prigrliti promjene koje je donijelo novo vrijeme.
Tolstoj je pisao romane, novele, eseje, drame i filozofske tekstove. Najviše ga pamtimo po djelima Rat i mir te Ana Karenjina koja je napisao tijekom svojih četrdesetih. Rat i mir nije samo epska priča o vremenu Napoleonovih ratova već i komentar na društvo kao cjelinu. Ana Karenjina istražuje teme morala, ljubavi i obiteljskih odnosa.
Oba su romana bila dobro prihvaćena u Tolstojevo vrijeme. Rat i mir pokrenuo je njegovu karijeru, a Ana Karenjina je bila iznimno popularna. Čitali su je po cijeloj Rusiji, a uskoro je prevedena i na europske jezike. Romani su ga etablirali kao jednog od najpoznatijih ruskih pisaca toga vremena.
Kritika religije i društva
Nakon što mu je umro brat, Tolstoj doživljava duhovnu krizu te mijenja svoje poglede. Udaljio se od Crkve i religije koju je ranije podržavao, a fokusirao se na ideje pacifizma, jednostavnosti i morala. Svoje misli zabilježio je u esejskim tekstovima u kojima komentira umjetnost i religiju.
Tolstoj je također bio pobornik prava seljaka. Gledao je kako seljaci žive loše unatoč ukinuću kmetstva te rješenje tog problema vidio u modernizaciji i reformama cijele poljoprivrede. Isticao je važnost obrazovanja među seljacima, a da zaista tako misli, dokazao je kada je otvorio školu za djecu seljaka na svom imanju.
Umro je 1910. godine nakon što je doživio nemiran period u Rusiji početkom 20. stoljeća. Osudio je rusku carsku vlast kada su pucali po prosvjednicima tijekom Prve ruske revolucije. Ipak, pozitivno je ocijenio ruskog ministra Sergeja Wittea - osobu koja je stajala iza reformi koje su gurnule Rusiju u industrijalizaciju.
Ostao je zapamćen kao jedan od najvažnijih ruskih pisaca uz Dostojevskog, Puškina, Čehova, Gogolja i druge.