Ako poslušate Sahru Wagenknecht, ikonu njemačke krajnje ljevice, mogli biste pomisliti da su "lifestyle ljevičari", koji kupuju organski kelj na berlinskoj tržnici, najveća prijetnja demokraciji. Naime, Wagenknecht kaže kako takvi dobrostojeći, ekološki nastrojeni urbani boemi smatraju da imaju moralno besprijekorno stajalište o svemu, od Ukrajine do klimatskih promjena, te nameću ta uvjerenja običnim ljudima.
Njena nedavno osnovana stranka Bündnis Sahra Wagenknecht (BSW) ima dvoznamenkaste rezultate uoči važnih državnih izbora u istočnoj Njemačkoj, dakle, snažno joj raste popularnost. No Wagenknecht se svojim stavovima odmiče od klasične ljevice. Primjerice, smatra da u Njemačku dolazi previše tražitelja azila i da više nema, kako kaže, za njih mjesta.
Želi bolje odnose s Putinom
Nije nimalo naklonjena Zelenima i smatra da oni svojim stremljenjima za čistom energijom uzrokuju deindustrijalizaciju zemlje. Također se zalaže za bolje odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Wagenknecht se počela baviti politikom kao članica Komunističke partije Istočne Njemačke i dugo je bila zaštitno lice njemačke krajnje ljevice. Međutim, u zadnje vrijeme zvuči kao da propagira krajnje desni politički narativ. Tako je zbog napada na mainstream ljevicu pridobila brojne obožavatelje unutar krajnje desnice.
Björn Höcke, jedan od najekstremnijih političara u krajnje desnoj Alternativi za Njemačku, bio je toliko impresioniran s Wagenknecht - osobito njezinim stavom o Putinu - da ju je jednom prilikom pozvao da se pridruži AfD-u. "Preklinjem te, dođi i pridruži nam se!" rekao je prošle godine tijekom govora u Dresdenu.
Koketiranje s dva politička smjera
Dok etablirane stranke gube utjecaj diljem Europe, podijeljeni politički krajolik olakšava političkim poduzetnicima poput Wagenknecht zauzimanje novih teritorija. Takva situacija je i u Njemačkoj, gdje je politika dugo bila relativno staložena i predvidljiva. Prošla su vremena kada je par velikih stranaka moglo određivati njemački politički kurs.
Nedavne novopridošlice na političkoj sceni, poput AfD-a i BSW-a, potiču pobunu protiv političkog mainstreama. To se posebno osjeti u regiji bivše Istočne Njemačke. AfD je u vodstvu u tri savezne države (Saska, Tiringija i Brandenburg). Wagenknechtina nova stranka ima između 13 i 18 posto glasova, što je zapanjujući rezultat za stranku koja je tek osnovana prije nekoliko mjeseci.
Wagenknecht nije jedina koja u svojim stajalištima zamagljuje granice između tradicionalnog lijevog i desnog spektra. Tako je bivši američki predsjednik Donald Trump prihvatio neke tradicionalno lijeve ekonomske politike o trgovini i carinama. Čelnica francuske krajnje desnice Marine Le Pen kooptirala je ekonomsku i socijalnu politiku od tradicionalne ljevice, privlačeći u tom procesu mnoge bivše birače Francuske komunističke partije.
"Taj je teritorij ljevica greškom ustupila desnici"
Kada je Politico upitao Wagenknecht vidi li ikakve sličnosti između sebe i Le Pen ili drugih krajnje desničarskih stranaka, čelnica BSW-a je bila šokirana. "Takve stranke zapravo ne predstavljaju male ljude", kazala je.
"Moja politika je ona ljevice u smislu borbe protiv ekonomske nejednakosti, dok prihvaćam i socijalne politike koje njeguju tradiciju, stabilnost i sigurnost. Taj je teritorij ljevica greškom ustupila desnici", dodala je.
Wagenknecht je postajala sve kontroverznija figura unutar ljevice kada je, usred izbjegličke krize 2015., kritizirala odluku tadašnje kancelarke Angele Merkel koja je dopustila ulazak stotinama tisuća tražitelja azila. Članovi njezine tadašnje stranke Die Linke oštro su je kritizirali, tvrdeći da nijedan pravi ljevičar ne bi trebao napadati Merkel po pitanju migracija.
Wagenknecht je također kritizirala stroge mjere i zatvaranja tijekom pandemije covida-19, a nakon ruske invazije na Ukrajinu je pozivala na prekid njemačke vojne pomoći Ukrajini i pregovore s Putinom. Prošle je godine najavila da će napustiti Die Linke i osnovati vlastitu stranku.
"Istočni Nijemci ne vole kada im netko želi ograničiti slobodu"
Postoji više razloga zašto je toliko birača na istoku Njemačke sklono populističkim i radikalnima strankama. Jedan je razlika u plaćama između istočne i zapadne Njemačke: zaposlenici na istoku u prosjeku zarađuju oko 15 posto manje po satu. Drugi je manja lojalnost glavnim strankama i slabije povjerenje u institucije jer su istočne države ponovno ujedinjene s Njemačkom tek prije 34 godine.
Wagenknecht je za Politico kazala da je popularnost njene stranke povezana s naslijeđem otpora autoritarizmu. Ljudi na istoku, rekla je, ne vole kada im se govori kako trebaju misliti. Drugim riječima, manje su podložni indoktrinaciji koju nameću lifestyle ljevičari. "Istočni Nijemci ne vole kada im netko drži predavanja, kada im želi ograničiti slobodu", navodi Wagenknecht.