NJEMAČKI javni radio Deutschlandfunk ovih dana objavio je seriju od pet priloga koji se bave specifičnostima života na hrvatskom Jadranu. Prilozi pokrivaju teme kao što su granični spor Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu, antifašističko naslijeđe, izazove osnovnog školstva na otocima i kako je turizam postao jedini gospodarski sektor u kojem se može naći posao.
"Svaki dan se pitam zašto ostajem živjeti u Hrvatskoj, politika je ovdje do kraja usrana"
Deutschlandfunk donosi i izjavu jednog mladog Puležana koji kaže da se "svaki dan pita zašto ostaje živjeti u Hrvatskoj jer kod nas je politika do kraja usrana. Ako želiš posao, moraš imati veze. Ako želiš pokrenuti posao, moraš imati veze". On se žali na činjenicu da mnogi mladi u Hrvatskoj završe fakultet i onda ne mogu dobiti posao u struci ili koji je dobro plaćen, nego im preostaje raditi u turizmu kao konobar ili sobarica. Tako spomenuti Puležan, koji je završio marketing, već pet godina radi kao iznajmljivač tuđih apartmana i stanova tijekom ljeta.
Navodi se i kako je Hrvatska pogođena masovnim egzodusom građana, zasad najviše iz Slavonije, ali da polako odlaze i mladi s mjesta na moru.
Škola na Susku u koju ide četvero učenika
Jedan od priloga opisuje i funkcioniranje škole na otoku Susku koju pohađa samo četvero učenika. Oni idu u školu sagrađenu prije 150 godina, kada je na otoku živjelo više od tisuću ljudi, dok ih je danas oko osamdeset. Na cijelom otoku u ovom trenutku živi šestero djece. Inače, nastava engleskog jezika izvodi se preko Skypea, a jedina učiteljica odnosno nastavnica je 52-godišnjakinja koja je pored toga i vlasnica jednog restorana.
U prilozima se ističe da je loša povezanost s kopnom zbog otkazivanja trajektnih i katamaranskih linija jedan od važnijih razloga zašto ljudi odustaju od življenja na hrvatskim otocima te da se većina njih preko zime pretvara u pusta mjesta.
Prosjek stanovnika Žirja je iznad 70 godina
Najdirljiviji je prilog onaj o 94-godišnjoj Ivanici s otoka Žirje koja se u Drugom svjetskom ratu kao partizanka borila protiv okupatora i fašista. Napominje se da na otocima žive većinom stariji ljudi koji pritom često nemaju odgovarajuću njegu. Primjerice, prosjek godina onih koji cijelu godinu žive na Žirju je iznad 70.
Ivanica se prisjeća kako su je u devedesetima neki otočani ispravljali kad je govorila jer po njihovu mišljenju nije govorila čistim hrvatskim jezikom. I danas u svojoj kući drži Titovu sliku.