U NJEMAČKOJ već nedostaje oko dva milijuna stručnjaka. Vlada je zato predstavila nacrt zakona o doseljavanju stručne radne snage koji bi joj trebao olakšati dolazak, piše Deutsche Welle.
Njemačkoj nedostaje stručna radna snaga u području skrbi, u informatičkoj tehnologiji, ali nedostaju joj i dobri majstori i logističari. Prema njemačkom zavodu za zapošljavanje, u ovu bi zemlju trebalo svake godine za stalno dolaziti 400.000 stručnjaka kako bi se stabiliziralo tržište rada. A godine 2021. ih je došlo samo 40.000. Kad naraštaj rođenih šezdesetih godina ode u mirovinu, problem će biti još gori.
Njemačka vlada si je dala zadaću stvoriti "najmoderniji doseljenički sustav u Europi", kako je još prošlog studenog izjavio ministar rada Hubertus Heil. "Mnoge zemlje su nam konkurencija za pametne glave i vrijedne ruke. Njemačko blagostanje se osigurava tako da dobijemo pravu radnu snagu", dodao je.
Vlada je sad prihvatila nacrt novog zakona o doseljavanju radne snage. On zapravo spada u reforme koje je prije tri godine pokrenula još prethodna koalicijska vlada kršćanskih demokrata i socijaldemokrata. Ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser je zadovoljna: "Danas je dobar dan za gospodarsku lokaciju Njemačke i u stvaranju suvremene i raznolike zemlje." I ona je već više puta naglašavala otvorenost prema svijetu i kulturu dobrodošlice u Njemačkoj kako bi se i stručnjaci i njihove obitelji osjećali dobro u Njemačkoj.
Najprije se tu radi o stručnoj radnoj snazi za zemlje koje nisu članice EU - za građane Unije ionako nema nikakvih prepreka. Treba biti olakšan postupak u sva tri kriterija: u priznavanju kvalifikacija i diploma, u dolasku stručne radne snage s radnim iskustvom, ali i za one koji još nemaju ugovor o zapošljavanju s nekom tvrtkom u Njemačkoj. Bit će izdano i više takozvanih "plavih karti" Europske unije - dozvola rada i boravka u trajanju od 10 godina.
No tu je smanjena granica očekivanog godišnjeg bruto prihoda sa 58.400 eura na 45.552. Za osobe sa završenom visokom školom je dolazak moguć i bez znanja jezika i uobičajene provjere ima li za raspisano radno mjesto nekoga iz Njemačke ili EU. Štoviše, informatičari će dobiti "plavu kartu" čak i prije završenog fakulteta ako već imaju radnog iskustva u svojoj struci.
Osim toga, po novom zakonu će biti moguće doseljenicima promijeniti struku: na primjer automehaničar će moći prijeći u logistiku.
Kod šest država zapadnog Balkana je udvostručen kontingent tako da ih od ove godine može dolaziti 50.000 svake godine.
Kod priznavanja diploma i kvalifikacija - koje je obično trajalo veoma dugo nakon podnošenja zahtjeva, zapravo će to biti potpuno ukinuto za osobe koje imaju najmanje dvije godine radnog iskustva i ako je njihova kvalifikacija priznata u zemlji porijekla. "Ta promjena će značiti manje birokracije i kraću proceduru", rekla je ministrica Faeser. Ipak, ovo se odnosi samo za stručnu radnu snagu koja ima dohodak iznad određene granice. Ali i oni koji su ispod te granice, moći će u Njemačkoj početi raditi još dok se provjerava njihova kvalificiranost.
Prema nacrtu zakona se uvodi i takozvana "karta šansi" u kojoj se sakupljaju određeni bodovi. Njome osobe sa završenom visokom školom mogu doći u Njemačku na godinu dana tražiti posao: kriterij je poznavanje njemačkog, ali to mogu biti i engleski jezik, starosna dob, radno iskustvo, povezanost s Njemačkom, a lakše će biti i onima koji dolaze i sa životnim partnerom ili partnericom za koje ima radne perspektive u ovoj zemlji. Dapače, bit će im u tom razdoblju dozvoljeno raditi pola radnog vremena - do 20 sati tjedno i potpuno izvan struke kako bi mogli plaćati boravak u ovoj zemlji dok traže pravi posao. I probni rad je dozvoljen.
"Stvorit ćemo Njemačku atraktivnijom za pametne glave iz čitavog svijeta. Posvuda ćemo aktivno predstavljati Njemačku kao useljeničku zemlju", poručila je ministrica Faeser.
O ovom prijedlogu zakona će se još raspravljati u Bundestagu, ali njemačka oporba ipak ima i zamjerki. Susanne Ferschl iz stranke Ljevice osobito prigovara kako se "treba prekinuti, a ne proširiti" doseljavanje radne snage u problematične i izrabljivačke radne odnose. Hermann Gröhe iz kršćanskih demokrata smatra kako u svemu tome "nema ničeg doista djelotvornog" da bi se privuklo više dobro obrazovane radne snage, a osobito ukazuje i na problem osoblja u diplomatskim predstavništvima Njemačke koji trebaju odlučivati o vizama.
"Ako tisuće osoba mjesecima čekaju vizu ili priznavanje kvalifikacija, trebamo konačno dovoljno osoblja, a ne nekakva nova pravila o bodovima."
Isto upozorava i Gerd Landsberg iz udruge njemačkih gradova i općina: ako netko mora čekati mjesecima uopće na termin u konzulatu, onda će na koncu otići nekamo drugdje. On u listu Rheinischen Post zagovara brzo i digitalno izdavanje viza. I predsjednik Udruge obrtnika Njemačke upozorava kako i najbolji zakon ništa ne pomaže bez dobre primjene. Čitav postupak dolaska se zato treba "radikalno pojednostaviti".
I Vanessa Ahuja iz njemačkog Zavoda za zapošljavanje se žali što čitav postupak nije digitaliziran: u korespondenciji s diplomatskim predstavništvima još uvijek "u gotovo polovici slučajeva dobivamo faksove i pisma". Zavod se zato zalaže za "100% digitalni put", a upravo je to i što zamjeraju strani stručnjaci kad krenu u postupak dolaska u Njemačku.