NOBELOVAC Paul Krugman, ugledni ekonomisti lijeve orijentacije i kolumnist New York Timesa u najnovijem tekstu otkriva što misli o, kako ih naziva, pseudotehnokratima koji forsiraju svoj san o eurozoni nauštrb radnika i njihovih obitelji kojima, u cilju ostvarenja svoga sna, nameću okrutne mjere štednje misleći da će to potaknuti razvoj gospodarstva.
"Postoji riječ koju često čujem u zadnje vrijeme: 'tehnokrat'. Ponekad se koristi kao pejorativni termin - tvorci eura, kako su nam kazali, bili su tehnokrati koji nisu uzeli u obzir ljudske i kulturalne faktore. Ponekad je to pohvalni termin: novopostavljeni premijeri Grčke i Italije opisani su kao tehnokrati koji će se uzdignuti iznad politike i napraviti ono što treba napraviti", ističe Krugman na početku svoga teksta.
Okrutni romantičari
No, nobelovac kaže: "Poznajem tehnokrate: ponekad sam i sam u toj ulozi. I ti ljudi koji su gradili Europu usvajanjem zajedničke valute, ljudi koji zlostavljaju Europu i Sjedinjene Države mjerama štednje - nisu tehnokrati. Oni su, umjesto toga, duboko nepraktični romantičari".
"Oni su, budimo sigurni, izrazito dosadna vrsta romantičara, koji radije govore u prozi nego u stihovima. A ono što zahtijevaju u ime svoje romantične vizije uglavnom su okrutne i velike žrtve od običnih radnika i obitelji. Ali činjenica je da te vizije pokreću snovi o tome kako bi stvari trebale izgledati, umjesto da procijene kakve su one zaista", ocijenio je Krugman.
Prema njegovom mišljenju, da bismo spasili svjetsko gospodarstvo, "moramo srušiti ove opasne romantike s njihovih pijedestala".
"Eurozona od početka je bila sumnjiv projekt"
"Počnimo sa stvaranjem eura. Ako mislite da je ovo projekt koji je vođen pažljivim izračunom troškova i koristi, varate se. Istina je ta da se Europa upustila u zajedničku valutu, što je od početka za bilo koju objektivnu ekonomsku analizu sumnjiv projekt. Gospodarstva su bila previše različita da bi funkcionirala glatko na jednoj monetarnoj politici, s previše vjerojatnosti 'asimetričnog šoka' u kojem bi neke zemlje posrnule, a druge doživjele 'boom'. I, za razliku od Sjedinjenih Država, europske zemlje nisu dio jedne nacije s jedinstvenim proračunom i tržištem rada povezanim zajedničkim jezikom", ocjenjuje Krugman.
Zašto su onda ti tehnokrati tako jako upirali za euro, bez obzira na mnoga upozorenja ekonomista, pita se ovaj ekonomist. "Djelomično, to je bio san o ujedinjenju Europe, koji je tako primamljiv za elitu da su njegovi zagovornici pobjegli od problema u praktičnoj primjeni. A djelomično je to bila vjera u to da će sve funkcionirati dok nacija prakticira viktorijanske vrline stabilnosti cijena i fiskalne razboritosti", odgovara.
Vjerski proglasi, a ne tehnokratske procjene
"Nažalost, stvari nisu išle onako kako je obećano. No, umjesto prilagodbe stvarnosti, ti su tehnokrati samo pogoršali stanje - inzistirajući, primjerice, na tome da Grčka može izbjeći bankrot kroz mjere štednje, kada svaki matematičar zna da to ne može biti tako. Dopustite mi izdvojiti posebno Europsku središnju banku, koja bi trebala biti krajnja tehnokratska ustanova, a koja ima posebno značajnu ulogu u toj fantaziji kada stvari krenu krivo. Prošle godine, primjerice, banka je potvrdila svoje mjesto u toj bajci tvrdnjom da će smanjenje proračuna u tonućem gospodarstvu zapravo pokrenuti širenje poticanjem poslovnog i potrošačkog povjerenja. Čudo, ali to se nije dogodilo nigdje", ističe.
I sada, nastavlja Krugman, s Europom u krizi - krizom koja se ne može zaustaviti osim ako Europska središnja banka zaustavi taj začarani krug financijskog kolapsa - njezini se čelnici i dalje drže ideje da stabilnost cijena liječi sve bolesti. "Prošli je tjedan novi predsjednik Europske središnje banke izjavio da je zaustavljanje očekivanja o inflaciji najveći doprinos koji možemo učiniti da bismo poduprli održivi razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i financijsku stabilnost", kaže Krugman ocjenjujući kako se radi o "fantastičnoj tvrdnji" koja više podsjeća na vjerski proglas nego na tehnokratsku procjenu.
Fokus prebacuju s radnih mjesta na - deficit
Krugman dalje ističe kako ovo nije antieuropski proglas te da i sam svjedoči sličnome u SAD-u gdje su navodne nestranačke grupe "stručnjaka" - Odbor za federalne rezerve, Concord koalicija itd. - "sve uspješnije u preuzimanju ekonomske političke rasprave, prebacujući fokus s radnih mjesta na deficit".
"Pravi bi se tehnokrat zapitao koji je smisao ovoga u vrijeme kada je nezaposlenost devet posto, a kamatna stopa na američki dug samo dva posto. Ali kao Europska središnja banka, naši fiskalni svadljivci imaju svoju priču o tome što je važno, i drže ju se bez obzira na to što podaci govore", smatra Krugman.
"Jesam li protiv tehnokrata? Uopće ne - oni su moji prijatelji. I trebamo tehničku stručnost kako bismo se nosili s našim ekonomskim poteškoćama. No, naš je diskurz vrlo iskrivljen ideologijom i misliocima s lijepim željama - dosadnim, okrutnim romanticima - koji se prave da su tehnokrati. Vrijeme je da razbijemo njihove pretenzije", zaključuje nobelovac.