TAKO TO izgleda kad se govori o pravdi, a poziva na pravo. Tako to izgleda kad profesor prava govori o pravednoj državi, a onda se poziva na nepravedne zakone. Krasno su zvučale parole u predizbornoj kampanji, ali u stvarnom svijetu njihova primjena malo šteka.
Ivo Josipović kaže da je Jadranka Kosor stekla stan u skladu sa zakonom, bez obzira na to što je gotovo sve u vezi s tim slučajem povezano s nepravdom: od samog pravilnika, preko prakse dodjeljivanja stanova, do sudbine ljudi koji su iz tog stana izbačeni.
Ivo Josipović poziva na objavu registra branitelja, jer je "pravedno da se napravi distinkcija" između pravih branitelja i onih koji koriste njihove povlastice. Nažalost, pravdi su se sada ispriječili Ustav i gomila zakona koji osiguravaju zaštitu osobnih podataka.
A tu je i "Latinica". Ivo Josipović poručuje kako bi pravedno bilo tu emisiju vratiti na program Hrvatske televizije, ali zaboravlja da zakon jasno propisuje tko je zadužen za kreiranje programa na javnoj televiziji. Šef države se u njemu ne spominje.
Čega se drži k'o pijan plota: prava ili pravde?
Dakle, u pravednoj državi ljudi se ne bi smjeli izbacivati iz stanova, niti bi se ti stanovi trebali po nepravednim pravilnicima dodjeljivati politički podobnim ljudima. U pravednoj državi trebalo bi se znati tko je sve dobio status branitelja. U pravednoj državi emisije poput "Latinice" ne bi smjele biti politički cenzurirane. Ali eto, postoje i zakoni: neki od njih nepravedni, nepošteni, rupičasti, tendenciozni, politizirani... Kojih se šef države - pa još i pravnik - mora - i želi - držati k'o pijan plota.
Nenad Stazić: "Josipović je pravnik, ali..."
Konflikt prava i pravde kod predsjednika Josipovića uočio je i Nenad Stazić, SDP-ovac koji je bio aktivan u njegovoj predsjedničkoj kampanji. Naglasio je da zakon po kojem je Kosor stekla stan "s pravdom nema veze". "
I što sad? Hoće li Nova pravednost ignorirati nepravedne zakone i zauzeti se za pravedno rješenje? I ako to odbije učiniti, što namjerava napraviti s famoznim registrom branitelja?
Kakva je to pravda u medijima?
Josipović je obećao u predizbornoj kampanji da će objaviti taj famozni registar od pola milijuna branitelja. I sad kad je došlo vrijeme da se to pravedno obećanje ispuni, odjednom su se ispriječili nekakvi zakoni. Koji služe za zaštitu svih građana, pa usput i zaštitu privatnosti branitelja u registru. I ako je šef države stavio pravo ispred pravde u slučaju Kosoričina stana, hoće li sada staviti pravdu ispred prava u slučaju objave registra branitelja? To će se tek vidjeti.
Međutim, ono što je Josipović učinio u vezi s "Latinicom" nema previše veze sa zakonima, pa čak ni s pravdom. Ako je pravedno založiti se za kvalitetnije i poštenije medije, je li pravedno s pozicije predsjednika republike lobirati za jednu televizijsku emisiju?
Ivo Josipović blagoslovio je "Latinicu" jer mu se sviđa. Ali što ako se sutra okomi na neku emisiju koja mu se ne sviđa? I ako je danas primio grupu novinara koji lobiraju za svog kolegu, hoće li sutra primiti grupu novinara koji lobiraju za nekog drugog - ili možda protiv nekog drugog? Nije li Josipovićevo izjašnjavanje u korist Denisa Latina ujedno i pritisak na urednika koji je "Latinicu" skinuo s programa?
Toga smo se nagledali kod Mesića
Toga smo se nagledali tijekom Mesićevih deset godina. Favoriziranje jednih medija, demoniziranje drugih. Amenovanje Vanje Sutlića i Hloverke Novak Srzić. Spašavanje Ferala u okrilju Europapress holdinga. Paktiranje s Ivom Pukanićem oko intervjua s Antom Gotovinom. Korištenje medija za obračun s političkim protivnicima. Ako je danas "Latinica" žrtva političke cenzure, je li pravedno da druga politika u liku Ive Josipovića ustaje u njezinu zaštitu, naročito ako se ima na umu da već sutra situacija može biti obrnuta?
Pravnici znaju koliko su daleko do pravde
I tako, stječe se dojam da Nova pravednost Ive Josipovića nema baš neku prođu u stvarnom životu. U zakonima koji su nepravedni, u zakonima koji su pravedni, u zakonima koje treba mijenjati, kao i u onima koje treba sačuvati. Kao što reče Nenad Stazić, "Josipović je pravnik, ali..." I to je poanta cijele priče. Pravnici najbolje znaju koliko su daleko do pravde. Stoga je neobično da se jedan profesor prava odlučio upravo za parolu o pravednosti.
Možda je u tome tajna Nove pravednosti: pomiriti pravo i pravdu
A opet, možda je upravo u tome tajna Nove pravednosti. Možda ona, za razliku od stare pravednosti, uspijeva pomiriti pravo s pravdom. Možda će se u Novoj pravednosti zanemarivati loši, kriminalni, nepravedni zakoni u korist pravednih rješenja. Ili će se pravedna rješenja stavljati ispred korektnih zakona koji služe (i) za skrivanje nepravednih pojava. Ili će se pravednost koristiti sporadično i arbitrarno, od slučaja do slučaja: od Kosorice i Dropca, do Latina i HTV-a. Kako god, bit će zanimljivo pratiti razvoj suživota prava i pravde.