SAMO šest dana nakon terorističkog napada na dvije džamije u novozelandskom gradu Christchurchu, u kojima je ubijeno 50 ljudi, premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern najavila je jučer zabranu jurišnih i poluautomatskih pušaka "vojnog stila".
>> Novi Zeland zabranjuje poluautomatsko oružje
To je, razumljivo, potaknulo mnoge političare i novinare u SAD-u da usporede brzu i odlučnu reakciju novozelandske vlade s pasivnošću i nedjelotvornošću vlasti u SAD-u.
Podsjetimo, SAD je posljednjih godina zadesio čitav niz masovnih ubojstava vatrenim oružjem, ali reforma regulative posjedovanja oružja upadljivo je izostala - punih 20 godina nakon zloglasnog pokolja u srednjoj školi u Columbineu.
Ništa se nije promijenilo ni nakon Columbinea, Sandy Hooka, Las Vegasa ni Parklanda
>> Prije pet godina u školi Sandy Hook masakrirano je 20-ero djece. Što se promijenilo?
Barem na nivou američkih saveznih vlasti, piše BBC, već desetljećima nisu doneseni gotovo nikakvi zakoni o kontroli oružja - unatoč tome što ankete konzistentno pokazuju da dobar dio Amerikanaca podržava jače pozadinske provjere kupaca oružja (zbog mogućeg kriminalnog dosjea, psihičkih bolesti ili statusa ilegalnog imigranta, među ostalim) te zabrane jurišnih pušaka vojnog tipa i spremnika za streljivo visokog kapaciteta.
>> Hoće li djeca s Floride promijeniti bolesni američki odnos prema oružju?
Ipak, iako 61% Amerikanaca prema anketi agencije Gallup iz veljače prošle godine podržava strože zakone o kontroli oružja, samo 40% ih podržava zabranu jurišnih pušaka, piše CNN. Nakon masakra u srednjoj školi u Parklandu javila se nada da će učenici te škole, koji su pokrenuli prosvjede za uvođenje zakona koje će spriječiti takve tragedije, zaista promijeniti patološki odnos Amerike prema oružju. No to se nije dogodilo.
Administracija Donalda Trumpa uvela je, doduše, zabranu dotad legalnih modifikacija za poluautomatske puške uz koje iste mogu simulirati automatsku paljbu. Taj je potez uslijedio nakon što je utvrđeno da je masovni ubojica koji je izvršio pokolj u Las Vegasu u listopadu 2017. koristio upravo ovakve modifikacije, poznate kao "bump-stock". Usto, donesene su određene manje izmjene u bazi podataka za pozadinske provjere, koje se već vrše, ali samo u trgovinama - ne i na sajmovima oružja i u drugim slučajevima u kojima vlasnik oružja preprodaje isto drugoj osobi. U američkoj politici ovo je poznato kao iznimka za privatnu prodaju ili "rupa u zakonu za sajmove oružja".
U Americi je skoro jednako oružja i stanovnika
Novi Zeland, kao i SAD, ima tradiciju posjedovanja oružja - na Novom Zelandu ima više od 1,2 milijuna komada oružja, što je, s obzirom na to da u ovoj zemlji živi 4,8 milijuna ljudi, oko 1 pištolj ili puška na svaka tri stanovnika. To je, doduše, opet prilično daleko od nevjerojatne količine oružja u SAD-u, gdje komada oružja (310 milijuna, prema procjeni Nacionalnog instituta za pravdu) ima gotovo jednako kao i stanovnika.
SAD je prvi na rang-listi zemalja s najvećim brojem komada oružja po glavi stanovnika (89) - gotovo dvostruko više od Jemena (55), koji je drugi na listi, i Švicarske (46), koja je treća na listi. Četvrta na listi je Finska (45), a peta, zanimljivo, Srbija (38). Štoviše, na SAD otpada gotovo polovica svog legalnog oružja u rukama civila u cijelom svijetu. Ipak, postoje znatne razlike u različitim dijelovima SAD-a - prema anketi agencije Pew iz 2017., samo 27% Amerikanaca sa sjeveroistoka zemlje ima oružje u svom kućanstvu, dok je taj postotak na jugu zemlje 45%. Što se političkih podjela tiče, očekivano, daleko više republikanaca nego demokrata posjeduje oružje.
Međutim, postoje fundamentalne razlike između SAD-a i Novog Zelanda koje objašnjavaju zašto je Novi Zeland spreman za reforme, a SAD očito nije. Kao prvo, kako piše CNN, Novi Zeland nema ustavno zajamčeno pravo na posjedovanje vatrenog oružja. U SAD-u to pravo jamči čuveni drugi amandman ustava. Naravno, Novi Zeland nije nastao u revoluciji i ratu za neovisnost kao SAD, pa nije imao ni potrebu ugraditi ovo pravo u ustav.
Clinton je zabranio jurišne puške 1994., ali ta zabrana je istekla 2004.
Međutim, manje je poznato da je SAD već imao na snazi zabranu jurišnog oružja - izglasao ju je Kongres za vrijeme predsjednika Billa Clintona 1994., no nakon 10 godina, kad je vremenski ograničena zabrana istekla, s Georgeom Bushom mlađim i republikancima koji su držali većinu u Kongresu, nije bilo političke volje za njenim produljenjem. Obama je 2009. najavljivao trajnu zabranu jurišnog oružja, ali to se nije dogodilo.
Nadalje, Novi Zeland nema dvodomni parlament kao SAD - drugim riječima, nema Senat kao gornji dom parlamenta. Vlada Jacinde Ardern formirana je, kao i u drugim parlamentarnim sustavima (za razliku od američkog, koji je predsjednički sustav) na temelju parlamentarne većine. A budući da postoji samo jedan dom parlamenta, Ardern može najaviti da će zabraniti poluautomatsko oružje jer je praktički sigurna da će njena Laburistička stranka, koja je s koalicijskim partnerima u većini u parlamentu, takav zakon i izglasati. A čak i da nije tako, zabranu je već podržala i oporbena Nacionalna stranka.
S druge strane, u SAD-u su demokrati, koji žele reformu kontrole oružja, u oporbi, a republikanci koji joj se žestoko protive su na vlasti. Doduše, demokrati su sad u većini u Zastupničkom domu Kongresa i već su prošlog mjeseca izglasali prijedlog zakona o univerzalnim pozadinskim provjerama. No on još mora proći u Senatu, gdje republikanci i dalje drže većinu, a Trump na kraju opet može uložiti veto na njega. Što se zabrane jurišnog oružja tiče, ono još nije ni na vidiku.