"NEW YORK Times je to nazvao ‘misterijem’, ali Sjedinjene Države izvršile su tajnu operaciju na moru koja se držala u tajnosti - sve do sada", glasi uvod u članak čuvenog američkog novinara Seymoura Hersha.
On u tom članku od 5 tisuća riječi, naslovljenom "Kako je Amerika uništila Sjeverni tok", objavljenom na platformi za blogere Substack, tvrdi da je razriješio misterij sabotaže rusko-njemačkih plinovoda Sjeverni tok 1 i 2 koja je izvedena 23. rujna prošle godine.
U njemu navodi neke, bar na prvi pogled, uvjerljive argumente u korist tvrdnje da je SAD izveo ovu sabotažu, koju su neki već opisali kao čin rata - bilo protiv Rusije, koja je iz Sjevernog toka izvozila svoj plin, ili protiv Njemačke, koja ga je uvozila.
Jedan anonimni izvor koji je bio "upoznat s operativnim planiranjem"
No što se dokaza tiče, Hersh se isključivo oslanja na svjedočenje i objašnjenje jednog neimenovanog izvora za kojeg je naveo samo da je "izravno upoznat s operativnim planiranjem". Trebalo bi se, dakle, raditi o nekome iz američke administracije Joea Bidena ili iz oružanih snaga ili obavještajne zajednice te zemlje.
"Ronioci američke mornarice su prošlog lipnja, djelujući pod okriljem naširoko oglašene NATO vježbe sredinom ljeta poznate kao BALTOPS 22, postavili eksploziv na daljinsko aktiviranje koji je tri mjeseca kasnije uništio tri od četiri plinovoda Sjevernog toka", glasi, ukratko, verzija događaja ovog izvora.
U članku, međutim, nema neovisne provjere njegovih eksplozivnih tvrdnji. To, naravno, nije bila prepreka da ga Moskva i razni apologeti njene agresije na Ukrajinu iskoriste kao potvrdu nevinosti Rusije i zločinačke politike Amerike, kao i propagande i cenzure zapadnih medija.
"Ovdje ima više nego dovoljno činjenica: eksplozija plinovoda, postojanje motiva, posredni dokazi do kojih su došli novinari. Dakle, kada će se sastati hitni summit NATO-a da se razmotri situacija?" poručila je ruska glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.
Bijela kuća odbacila je pak Hershov članak kao "potpuno lažan i potpunu izmišljotinu". Vlada Norveške, koju je Hershov izvor predstavio kao glavnu američku suradnicu u operaciji, također je odgovorila da su "optužbe besmislica".
>> Nagrađivani novinar: Biden je naredio uništenje Sjevernog toka. SAD: To je laž
Da je Amerika kriva, tvrde svi od Noama Chomskog do Tuckera Carlsona
Nekoliko je razloga zbog kojih je ovaj članak, unatoč svojim prilično tankim dokazima, dobio masovni odjek i pozitivne reakcije. Prvi je taj što su, i prije njegove objave, mnogi bili uvjereni da je SAD pravi krivac.
Javne ličnosti od voditelja Fox Newsa Tuckera Carlsona na krajnje desnom do autora Noama Chomskog na krajnje lijevom dijelu političkog spektra tvrdili su da je sama ideja da bi Rusija uništila "svoju" energetsku infrastrukturu apsurdna.
"Svatko tko ima jednu funkcionalnu sivu ćeliju zna da postoji samo jedna zemlja s motivom i sposobnošću da digne u zrak plinovod. A to nije Rusija. Nema apsolutno nikakvog razloga zašto bi Rusija uništila jednu od vlastitih kapitalnih investicija. Ako žele zatvoriti plin Europi, samo moraju zavrnuti ventil", konstatirao je Chomsky za Brussels Times.
No kako smo već pisali, Rusija je također mogla imati motiv - od zastrašivanja Europe do pritiska da joj se ukinu sankcije ili da se aktivira Sjeverni tok 2, na što je Putin i pozvao, budući da je jedan cjevovod prigodno ostao čitav.
>> Tko je imao koristi od misteriozne eksplozije Sjevernog toka?
"Ako ste Vladimir Putin, morali biste biti samoubojica moron da dignete u zrak vlastiti energetski cjevovod", sročio je to pak Carlson i podsjetio da je "početkom veljače, manje od tri tjedna prije početka rata u Ukrajini, Joe Biden pred kamerom sugerirao da bi mogao ukloniti ove plinovode."
I zaista, Biden je na press-konferenciji rekao nešto što se može protumačiti kao prijetnja uništenjem kontroverznog plinovoda, čijoj se izgradnji Washington oštro protivio zbog ruske aneksije Krima i "hibridnog" rata na istoku Ukrajine.
Bidenova prijetnja iz veljače
"Ako Rusija izvrši invaziju, onda više neće biti Sjevernog toka 2. Mi ćemo tome stati na kraj", rekao je Biden tada.
Ova je prijetnja dvosmislena i može se shvatiti kao najava fizičkog uništenja, ali i sprečavanja rada plinovoda sankcijama uključenim tvrtkama, čime je Washington prethodno već zaprijetio.
Međutim, Hershov tajanstveni izvor tvrdi da je Biden 2021. formirao posebnu radnu skupinu koju je vodio njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, a koja je imala za cilj "osmisliti plan za uništenje dva plinovoda Sjevernog toka", i to na nalog samog Bidena. Izvor je otišao još dalje i predstavio Bidenovu prijetnju kao nekakav opskurni pravni manevar jer su "neki od viših dužnosnika CIA-e utvrdili da se dizanje plinovoda u zrak ‘više ne može smatrati tajnom opcijom" jer ju je predsjednik javno najavio.
"Prema zakonu, objasnio je izvor, više nije postojao zakonski zahtjev da se operacija prijavi Kongresu. Sve što su sada trebali učiniti je jednostavno to učiniti - ali je i dalje morala biti tajna (operacija)", napisao je Hersh.
Hersh: "Stoltenberg je surađivao s američkim špijunima od Vijetnamskog rata." Imao je 16 godina
Posebno je čudno njegovo objašnjenje zašto je Norveška pomogla SAD-u u ovoj operaciji. Hersh je opisuje kao jednu od prvih potpisnica NATO-ove povelje 1949., punu "mrzitelja Rusije", a aktualnog glavnog tajnika i bivšeg norveškog premijera Jensa Stoltenberga kao "predanog antikomunista" i "tvrdolinijaša po pitanju Putina i Rusije koji je surađivao s američkom obavještajnom zajednicom još od Vijetnamskog rata".
Stoltenberg je, vrijedi napomenuti, na samom kraju Vijetnamskog rata 1975. imao 16 godina.
Kako u svojoj analizi ističe portal za provjeru činjenica Snopes, "jedini drugi izvor koji se spominje u Hershovom izvještaju je umirovljeni profesor bez povezanosti ili mogućnosti da potvrdi postojanje bilo kakve potencijalne tajne operacije na Baltiku", čiji su "podaci o detonatoru koji se (daljinski) aktivira sonarom" čista spekulacija, a ne dokaz američke operacije.
Drugi razlog za uvjerljivost ovog bombastičnog članka su druge činjenice koje Hersh navodi, a koje izgledaju kao potvrda američke krivnje. Washington je zaista bio zabrinut da će Berlin biti nesklon pomoći Ukrajini u obrani od ruske agresije zbog Sjevernog toka, a američki mornarički specijalci su zaista sedamdesetih godina izveli tajnu podvodnu operaciju Ivy Bell u sovjetskim teritorijalnim vodama.
Službena istraga i dalje nije utvrdila počinitelja
Treći razlog je taj što gotovo pet mjeseci nikakva službena istraga nije dala odgovor na pitanje tko stoji iza dramatične detonacije koja je izazvala, po nekim procjenama, najveće jednokratno ispuštanje metana u atmosferu u povijesti.
Nijedan od četiri cjevovoda u tom trenutku nije bio aktivan - Sjeverni tok 2 zbog sankcija, a Sjeverni tok 1 jer ga je Rusija prethodno zatvorila, pravdajući se kvarovima koje ne može popraviti zbog sankcija - ali su svejedno bili puni plina.
Istražitelji Švedske i Danske, zemalja u čijim su se isključivim gospodarskim zonama eksplozije dogodile, potvrdili su samo da su eksplozije na oba cjevovoda Sjevernog toka 1 i jednog od dva cjevovoda Sjevernog toka 2, rezultat sabotaže, no nisu rekli koga smatraju odgovornim za to.
Rusija je od početka optuživala SAD, a kasnije i Veliku Britaniju za ovaj "čin međunarodnog terorizma bez presedana", kako ga je nazvao predsjednik Vladimir Putin. Neki američki i europski dužnosnici i analitičari, uključujući ukrajinske, sumnjičili su pak Rusiju za sabotažu vlastitog plinovoda.
I zapadni dužnosnici priznali da nema dokaza za rusku krivnju
Uvjetno rečeno vlastitog, doduše, jer iako ruski Gazprom ima 51% vlasničkog udjela u koncernu Nord Stream AG, 49% drže razne europske energetske tvrtke, od njemačkog Wintershall Dea do nizozemskog Gasunie i francuskog Engieja.
"Kad Rusija kaže 'to nismo bili mi', to je kao da kaže 'ja nisam lopov'", rekao je njemački ministar gospodarstva Robert Habeck, dok je američka ministrica energetike Jennifer Granholm sugerirala da se "čini da je Rusija krivac".
Ipak, kako je i Washington Post otkrio u članku krajem prosinca, pozivajući se na 23 neimenovana, ali upućena dužnosnika iz SAD-a i Europe, nikakvi konkretni dokazi ruske krivnje nisu pronađeni.
"U ovom trenutku nema dokaza da Rusija stoji iza sabotaže", rekao je jedan od njih. Neki su čak ustvrdili kako ne vjeruju da je Rusija odgovorna, pa i da to objašnjenje "nikad nije imalo smisla".
Oni koji još uvijek smatraju Rusiju glavnim osumnjičenim priznali su da će možda biti nemoguće ikad dokazati tko je krivac. I njemački državni odvjetnik Peter Frank rekao je ranije ovog mjeseca za list Die Welt da njihovi istražitelji trenutno nemaju dokaza da Rusija stoji iza eksplozija.
Hersh se proslavio otkrivanjem američkih ratnih zločina...
Četvrti razlog zašto mnogi vjeruju u Hershovu teoriju je, svakako, reputacija ovog 85-godišnjeg novinarskog veterana. On je svoju slavu još davnih dana stekao razotkrivanjem američkog pokolja nad stotinama vijetnamskih civila u selu My Lai i službenom zataškavanju tog zločina, za što je dobio i Nobelovu nagradu 1970.
Sedamdesetih je razotkrio i tajno američko bombardiranje Kambodže, nazvano operacija Menu. Pisao je i o skandalu Watergate zbog kojeg je opozvan predsjednik Richard Nixon i izraelskom tajnom nuklearnom programu.
A 2004. je razotkrio još jednu veliku sramotu američke vojske koju mnogi smatraju ratnim zločinom - masovno mučenje ratnih zatvorenika u iračkom zatvoru Abu Graib, u sklopu okupacije Iraka. Dvije godine kasnije pisao je i o navodnim planovima Georgea Busha za napad na Iran, do kojeg nikad nije došlo.
...a onda negirao sirijske ratne zločine kemijskim oružjem
Pomalo je ironično je što se Hersh u svojoj idućoj velikoj priči ustvari bavio negiranjem ratnog zločina jedne druge države, Sirije.
Teza članka koji je 2013. objavio, pomalo bizarno, za London Review of Books (jer su ga New Yorker i Washington Post odbili), bila je da sirijski režim nije izveo veliki napad bojnim otrovom sarinom u kojem je ubijeno više od tisuću civila u Guti, na teritoriju pod kontrolom pobunjenika, već da su ga ustvari izvršili sami pobunjenici uz pomoć Turske.
Sličnu teoriju zavjere iznio je nakon još jednog napada sirijske vojske kemijskim oružjem - konkretno, klorom - na selo Han Šejkun 2017. Ovog puta ga je objavio za Die Welt, nakon što ga je i LRB odbio. U međuvremenu je kritiziran i zbog članka iz 2015. u kojem je tvrdio da je administracija Baracka Obame lagala o likvidaciji Osame bin Ladena u Pakistanu 2011.
O rigoroznosti Hershove analize i upućenosti u tematiku kemijskih napada dosta govori i njegov nevjerojatni komentar u intervjuu za BBC: "Ne postoji bomba od klora… Klor je samo plin. To nije kemijsko oružje."
Klor je daleko manje opasan od nervnog otrova sarina, ali korišten je kao kemijsko oružje u Prvom svjetskom ratu i može biti smrtonosan. Nije posebno iznenađenje ni to da je Hersh negirao rusku krivnju za trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja i njegove kćeri u engleskom gradu Salisburyju 2018.
"Hersh je svoj slučaj temeljio na malom broju anonimnih izvora, nije iznio nikakve druge dokaze koji bi poduprli njegov slučaj i ignorirao je ili odbacio dokaze koji su se suprotstavljali alternativnom narativu koji je pokušavao izgraditi", kritizirao ga je tada Eliot Higgins s istraživačko-novinarske stranice Bellingcat, koji je i 2014. demantirao njegovu teoriju u suradnji s ekspertom za kemijsko oružje Danom Kaszetom.
Očito se ista kritika može uputiti i za njegov novi članak o sabotaži Sjevernog toka. To, naravno, ne znači da SAD nije mogući krivac, ali slučaj je i dalje daleko od riješenog. A Hersh je sam dao prilično ilustrativan komentar o pouzdanosti svog izvora u odgovoru na upit ruske novinske agencije TASS: "To je osoba koja, čini se, zna puno o tome što se događa."