SINIŠA GAŠPAREVIĆ novi je direktor splitske komunalne tvrtke Parkovi i nasadi. Veći dio radnog vijeka bio je vezan za tvrtke splitskog poduzetnika Juroslava Buljubašića, no njegov život obilježila je obiteljska tragedija, takozvani splitski slučaj Zec.
U veljači 1992. godine, kad je imao samo deset godina, nepoznati počinitelji odveli su mu roditelje iz kuće u Žrnovnici, pored Splita, i ubili ih. Premda ubojice nikad nisu pronađeni, više je nego vjerojatno da su bili povezani s vojskom i policijom, jer to su bile jedine naoružane formacije u Žrnovnici, mjestašcu pored Splita s velikom vojnom bazom, a i istraga je neobjašnjivo zastajkivala, kao da se štitilo nekog. Unatoč mjesnim nagađanjima o ubojici - ili ubojicama - njegov ili njihov identitet vjerojatno će zauvijek ostati nepoznat široj javnosti.
Roditelje mu izveli iz kuće i ubili pored ceste
O likvidaciji roditelja Gašparević je govorio prije nekoliko godina u serijalu videorazgovora Osobna sjećanja nevladine udruge Documenta:
"Bila je večer kao i većina drugih. Brat je otišao ranije spavat, mene su onda potirali da idem i ja spavat, negdje oko 10 sati navečer. Ja sam tada imao deset godina, skoro 11. Onda, ja sam otiša spavat, mi smo spavali i kad smo se probudili, ja sam se spustio u dnevni boravak i gledam, rupa je bila na zidu, a to je bila rupa od metka. Ja se nisam uopće pitao odakle ta rupa, a dolje je sve bilo, znači, ono od zida, bijelo.
I onda sam ja to, u stvari, usisa sve, da počistim nered, šta je, u stvari, loše, jer sam oštetio malo mjesto zločina, ali to su bili moji nagoni, ako je neki nered da ga počistim, jer ja sam uvijek pomagao oko kuće, stavljao sušit robu, usisavat, ako treba nešto za ručak pomoć i takve neke stvari. Nije ništa bilo sumnjivo, jer otac i majka bi negdje otišli, nisam ja tu sad imao nikakvih misli da se tu nešto moglo dogoditi, ne mogu se sjetit je li bila nedjelja, ali bili su zaposleni... Uglavnom, ja nisam imao nikakvih misli da bi se nešto loše moglo dogodit.
Bio je dječak, isprva nije ni shvatio da su mu roditelji odvedeni
Došao mi je onda dida i on kad je vidio šta je, njega je odmah panika uhvatila i onda se to lagano počelo odmotavat. Onda je došla bila i policija, našla se bila i čahura u kući, to kako je bila ispaljena, pa je otišla pod stol. U kući je bilo znakova borbe, vrata moje kuće su bila slaba, nebitna, moji su ih pustili unutra, nisi se ti tu moga sakriti iza vrata. Moji su ih pustili i tu je izbila ta svađa, borba u kojoj je bilo malo krvi..."
Gašparević je pričao kako pretpostavlja da su mu se roditelji primirili nakon što su ubojice zaprijetili da će ubiti njega i brata. Zločinci su, kako je utvrđeno, žrtve odveli u sobu, pretražili sef i, na koncu, odvezli ih njihovim automobilom.
"Vodili su ih izvan mjesta. U jednoj zabiti uz cestu su ih upucali. Oca su mi upucali u glavu, a majku su u tijelo, u jetru. Bacili su ih sa strane ceste, samo su ih gurnuli. Majka nije odmah umrla, nego se patila tu satima, a otac je odmah bio mrtav", govorio je Gašparević.
"Nitko nije procesuiran premda je bilo dokaza"
Prema njegovim riječima, nitko nije procesuiran, iako je bilo dosta dokaza.
"Motiva može biti na stotine... Možda se moj otac nekome zamjerio, pa onda kad je ovaj došao do oružja, iskoristio je priliku", nagađao je Gašparević.
Otac Đorđe bio je diplomirani pravnik, od 1989. godine počeo se baviti uvozom i izvozom, a majka Vesna bila je učiteljica. Nisu se bavili politikom, no njihova imena, porijeklo, imovina, ili tko zna što, nekom su toliko smetali da su ih podmuklo i okrutno smaknuli. Nakon tragedije Sinišu i brata odgajali su baka i djed u Splitu.
Od osoba s kojima je surađivao o radnim navikama i sposobnostima Siniše Gašparevića čuju se samo hvalospjevi.