"O Bože, ovdje su." Ubrzo nakon izlaska sunca ujutro u subotu 7. listopada, ova se poruka pojavila na 200 mobitela u WhatsApp grupi majki iz kibuca Be'eri. Nekoliko minuta kasnije stiže još jedna poruka: "Imamo terorista pred vratima. Nazovite nekoga." Naoružani pripadnici Hamasa su započeli cjelodnevno divljanje po ovom kibucu u južnom Izraelu, a tijekom sljedećih 20 sati žene su kanalizirale svoj užas, nevjericu i podršku kroz chat - dok su militanti jurili susjedstvom ubijajući stanovnike i paleći kuće, piše BBC.
Skrivajući se u svojim sigurnim sobama, te žene - neke su bile sa svojim obiteljima - opisivale su povike i eksplozije koje su čule vani, govorile jedna drugoj gdje su naoružani napadači, dijelile savjete o tome kako se nositi s dimom koji je ispunio njihove sobe i stalno zvale pomoć. U nekim slučajevima ta pomoć nikada nije stigla.
Kako su sati odmicali, žene su postavljale pitanja. Gdje je bila vojska? Zašto je trebalo tako dugo da se pojavi pomoć? Može li netko, molim vas, potražiti moju majku? Kako da zaključam svoju sigurnu sobu? Trebamo li otvoriti vrata čovjeku koji tvrdi da je vojnik? U nekom trenutku, netko je promijenio ime grupe u "Be'eri Mothers Emergency".
Ovaj grupni chat podijelila je s BBC-jem žena koju je zajednica delegirala za razgovor s medijima nakon napada. Ona je jedna od majki na chatu i podijelila je pojedinosti kako bi javnost stekla uvid u razmjere terora, kao i to kakva su slamka spasa bile te žene u najočajnijim i ponekad posljednjim satima svojih života.
BBC nije mogao tražiti dopuštenje od svih 200 članova, ali troje od njih pristalo je ispričati svoje priče u detalje, a sve ostale poruke su anonimizirane kako bi se zaštitila njihova privatnost. Neki se članovi grupe smatraju se mrtvima ili nestalima. Preživjeli procjenjuju da je oko 100 ljudi ubijeno, a mnogi su odvedeni kao taoci.
Užas, minutu po minutu
Minutu po minutu ovaj chat otkriva dosad neviđene detalje o tome kako je Hamas uhodio, ubijao i spaljivao ljude u njihovim vlastitim domovima, stalno se iznova vraćajući. Ovo je uvid u stanje diljem južnog Izraela dok su naoružani pripadnici Hamasa jurišali preko granice i uništavali desetke zajednica. Prikazuje kako su stanovnici preživjeli i podržavali jedni druge - ali također dokumentira, iz sata u sat, njihov sve veći očaj, jer je postalo jasno da ih izraelska država neće spasiti u skorije vrijeme.
Dafna Gerster (39) bila je u posjetu iz Njemačke i provela je petak navečer s obitelji u kibucu u kojem je odrasla. Okupili su se u kući njezina oca, igrajući društvenu igru Camel U, a zatim su ona i njezin suprug prespavali u stanu njezina brata u blizini znajući da je sljedeći dan subota, židovski dan odmora, kada su obitelji ponovno mogle biti zajedno.
Ova zajednica se nalazi uz granicu Gaze i navikla je na projektile, ali kada se Dafna probudila uz zvuk raketa u 6:30, odmah je znala da je nešto drugačije: "Obično imate alarm i grmljavinu Iron Domea, izraelskog proturaketnog obrambenog sustava. Ovaj put nije bilo alarma, ali se čuo glasan zvuk koji nismo mogli identificirati. Otišla sam u bratovu sobu i pitala ga o čemu se radi."
Kao i drugi u kibucu, požurili su u sigurnu sobu ili mamad - prostoriju napravljenu od armiranog betona s hermetičkim čeličnim vratima i prozorima dizajniranim da izdrže raketne napade. No ubrzo je postalo jasno da rakete nisu jedina prijetnja. WhatsApp grupom proširila se vijest da je netko ustrijeljen i da su naoružani ljudi na ulicama.
Snimka nadzornih kamera pokazuje malu skupinu Hamasovih militanata koji su stigli na ulaz kibuca prije 6:00. Dolazi automobil, otvaraju se vrata i militanti utrčavaju unutra nakon što su ubili putnike u vozilu. Video snimljen nekoliko minuta kasnije prikazuje ista dva militanta Hamasa kako naoružani hodaju trgom.
U 7:10 dijele se prve poruke na WhatsApp grupi. Video prikazuje tri motocikla, od kojih svaki prevozi dva do zuba naoružana militanta Hamasa, kako napuštaju područje kroz ista vrata. Druga snimka prikazuje militante u kibucu u 9:05 - tri sata nakon prvog ulaska. Prikazuje isti automobil na koji je pucano na prvoj snimci s najmanje jednim tijelom kako leži na cesti.
S druge strane kibuca, dok se zajednica kolektivno zabarikadirala u svoje sigurne sobe, rastući osjećaj straha u chatu prethodio je užasnoj spoznaji: mnogi ljudi su se mučili da zaključaju vrata svojih prostorija. "Kako se hitno zaključati? I kako znamo da je stvarno zaključano?" upitala je jedna osoba.
"Bio je to masovni napad"
"Može li se sigurna soba zaključati?" napisala je druga osoba. "Za projektile da, za teroriste ne", glasio je odgovor. Slike podijeljene na WhatsApp grupi nudile su upute o zaključavanju vrata.
U kući Michal Pinyan (44) njezin je suprug istrčao iz sigurne sobe kako bi zaključao prednji dio kuće. Obitelj je vani čula viku na arapskom, nakon čega su uslijedili pucnji. Nakon što je dojurio natrag u sigurnu sobu, Michalin suprug uspio je zaključati vrata improvizirajući s užadi i bejzbol palicom. Tako su proveli sljedećih 19 sati.
U užasnoj tišini tih sigurnih soba ljudi su mahnito tipkali. Michal je gledala kako poruke pristižu. Nisu mogli čuti što se događa vani osim putem prigušenih zvukova kroz debele zidove. Iz ono malo zvukova što su mogli razabrati, zajednički su pokušali shvatiti što se događa. Dijelili su poruke o "bjesomučnom kucanju" na njihova vrata dok su naoružani napadači išli od kuće do kuće. "To nije kucanje, nego pucnjava", glasila je jedna poruka.
Tijekom prvog sata napada članovi grupe su pisali da mogu čuti pucnjavu u svom susjedstvu ili ispred određene kuće. Odgovori su uvijek bili isti: "I mi."
"Shvatili smo da to nije bio samo jedan terorist, bio je to masovni napad. U svakoj četvrti kibuca čuli smo 'oni su ovdje', znači da su bili u svakoj četvrti u isto vrijeme", kaže Michal.
Kad su razmjeri napada postali jasni, frustrirani postovi puni straha preplavili su grupu s pitanjem kada vojska stiže - i zašto već nije došla. "Čuje se pucnjava u blizini. Nadam se da je to postrojba za brzi odgovor", napisala je jedna žena, misleći na malu jedinicu u kibucu koja reagira na dojave o uljezima prije nego što se pojavi vojska.
Dafnin brat Eitan Hadad bio je dio te jedinice i požurio je pomoći, ostavivši par u sigurnoj sobi. To će biti posljednji put da ga je vidjela. "On je izašao, a mi smo ostali u sigurnoj sobi i to je bio pravi užas. Nismo znali što se događa, samo se cijelo vrijeme čula pucnjava, bombe, borbe. I ne prestaje ni minute", rekla je Dafna.
"Sam sam kod kuće i stvarno se bojim"
Jedinica za odgovor od otprilike 10 ljudi očito nije bila dorasla militantima Hamasa. Na WhatsAppu su ljudi prijavljivali sve više pucnjeva i sve više muškaraca koji vani govore arapski. Očajničke molbe za pomoć postajale su sve češće. "Sam sam kod kuće i stvarno se bojim", napisao je jedan mještanin.
Na drugom mjestu u kibucu, Shir Gutentag je pokušavala tiho utješiti svoje kćeri u dobi od osam i pet godina, dok je u nevjerici pratila WhatsApp chat. "Prvo sam se šokirala kad sam shvatila da imamo teroriste u kibucu. Ali vrlo brzo sam pomislila da moram ostati mirna, jer me djeca gledaju, vide moje reakcije i počinju paničariti. Rekla sam im da će sve biti u redu", kaže Shir.
Prošli su sati od početka napada, a kriza se samo pogoršavala. Hamas je provaljivao u domove ljudi i prijetio sigurnim sobama dok su članovi chata molili za pomoć. Michal je čitala te molbe za pomoć dok je slala poruke svojoj obitelji u zasebnoj WhatsApp grupi. Podijelila je sadržaj ove grupe s BBC-jem, omogućujući zastrašujući uvid u očaj jedne obitelji dok detaljno opisuje napad Hamasa u realnom vremenu.
Oko 9:30 Michalina mama napisala je na obiteljskom chatu da čuje glasove na arapskom ispred njihove kuće. U roku od 15 minuta stigla je još jedna poruka da je Michalin otac ozlijeđen.
"Ovdje su, upucali su tatu"
Michal, koja je do ovog trenutka pokušavala šutjeti u svojoj sigurnoj sobi, jednostavno više nije mogla šutjeti i nazvala je majku. Njezina je mama podigla slušalicu i šapnula: "Ovdje su, upucali su tatu, nije mu dobro." "A onda je prekinula vezu", kaže Michal. Njezina majka nastavila je pisati na obiteljskom chatu: "Upomoć. Upomoć."
Naoružani pripadnici Hamasa upotrijebili su oružje kako bi probili vrata sigurne sobe i ustrijelili Michalina oca dok je pokušavao uzvratiti. Zatim su bacili granate. Njezina je mama u 10:15 napisala posljednju molbu za pomoć. Nakon toga, poruke njezine djece ostale su bez odgovora. I ona je bila ubijena.
Dok su njezini roditelji bili napadnuti, Michal je očajnički razmjenjivala poruke u chatu majki, pozivajući nekoga da im pomogne. Nastavljala je objavljivati poruke o njima tijekom dana nadajući se da su nekako preživjeli.
Nije bila jedina. Drugi su neprestano molili da netko, bilo tko, pomogne njihovim roditeljima, prijateljima, rođacima. Ali nitko to nije mogao: svi su bili u istoj situaciji, zabarikadirani u svojim sigurnim sobama. Puške i granate bile su Hamasovo oružje, ali su također palile kuće. "Cijela kuća je u dimu", napisao je jedan stanovnik: "Što da radim, recite mi što da radim."
"Imamo požar u sigurnoj sobi, cijeli prozor sigurne sobe je crn", glasile su poruke. U nizu kuća najbližih Gazi, spaljen je dom Dafninog invalidnog oca Meira Hadada.
Čekao hamasovce s pištoljem
Dok su se supruga i djeca 44-godišnjeg Golana Abidbola sklonili u obiteljsku sigurnu sobu, on je stajao s pištoljem u svojoj kuhinji, gledajući militante Hamasa kako bacaju molotovljev koktel na susjednu zgradu. Vidio je kako obitelj skače s prozora na drugom katu i žuri do susjedove sigurne sobe.
"Podigao me adrenalin. Da je netko došao u moju kuću, priuštio bih mu borbu života. Susjedu ispod sebe sam poslao slike jer mu je kuća počela gorjeti. Rekao sam mu: 'Sad. Ne vidim nikoga. Sad je vrijeme.' Pa se preselio u sklonište drugog susjeda", priča Golan. Golan kaže da je to suština kibuca: "Mi smo jedna velika obitelj. Ako trebamo otvoriti svoja vrata kad su vani teroristi i pustiti susjede da uđu unutra kako bi preživjeli, mi ćemo to učiniti. Nitko nije oklijevao."
Oko podneva su dvojica ili trojica muškaraca pokušala ući u Golanovu kuću. Zapucao je: "Oni su uzvratili rafalom na kuću i onda su otišli. Ne znam zašto su to učinili, ali su odlučili otići i više se ne baviti mnome." U isto vrijeme, potresne poruke u grupi nastavile su ukazivati da Hamas provaljuje u kuće i pokušava ući u sigurne sobe. "Pucaju na vrata naše sigurne sobe. Pomozite", glasila je jedna poruka.
Otmice
Prvo spominjanje na chatu majki da je netko otet bilo je u 12:09. BBC je potvrdio snimku od tog dana na kojoj se vidi kako Hamasovi militanti vode pet talaca, uključujući i jednu stariju ženu, niz cestu u kibucu Be'eri, ali ne zna se u koje vrijeme je ta snimka snimljena. Izrael kaže da je ukupno 150 ljudi oteto i odvedeno u Gazu, a nije jasno koliko ih je odvedeno iz kibuca Be'eri.
Dok je neke ljude Hamas odvodio, drugi su se pitali kada će vojska stići. Shir Gutentag je čitala poruke, dok je pokušavala utješiti svoje kćeri neprestano stavljajući ruku na svaku od njih. "Čula sam glasovne poruke o strašnim stvarima. Jedna žena je rekla da joj je kćerkica mrtva. Dozivala je pomoć. Druga je vidjela kako joj majku ubijaju, a ona je satima čekala u sigurnoj sobi govoreći: 'Spasite me, ne želim umrijeti'", govori Shir.
Ostale WhatsApp poruke govore o strašnim ozljedama, o članovima obitelji koji krvare. Na ovom chatu ima mnogo poruka, uključujući i one koje opisuju ozljede, ali BBC nije uspio utvrditi sudbinu svih koji su to objavili.
Ljudi su nastavili objavljivati svoje adrese u nadi da će ih netko doći spasiti, dodajući kratke podatke, poput "teroristi se skrivaju". Ali zbunjenost je i dalje vladala i činilo se da nitko nije znao koliko je vojnika stiglo, niti jesu li organizirana skupina koja može početi kontrolirati situaciju. Ljudi su izvijestili da su čuli povike "IDF, IDF!" vani, ali nitko nije znao može li se tome vjerovati. To bi mogao biti prerušeni Hamas koji pokušava navesti stanovnike da izađu.
Gotovo cijeli dan čekali su pomoć. U jednoj od prvih poruka na chatu jedna članica kaže da se ljudi ne trebaju brinuti i da im ne treba vojska - brzo će sve biti gotovo. Ali nekoliko minuta kasnije ljudi su molili da dođu vojnici.
U grupi je u 18:08 poslana poruka: "Počinju proces evakuacije." Uslijedile su prve poruke ljudi da su spašeni. Ali proces je bio spor. Mnogi su nastavili moliti za pomoć dugo u večer. "Ovdje se još puca. Ne prestaje. Molim vas, tu su", pisalo je u jednoj poruci nešto iza 19 sati. Vojska je stigla u stan Dafninog brata u 20:00, rekavši Dafni i njenom mužu da će biti spašeni u roku od sat vremena. Dafna, koja je prvi put vidjela vojsku u 20:00, spašena je tek nakon ponoći. Prethodnih 19 sati provela je u tako pojačanom stanju stresa i užasa da se nije previše brinula za svog brata. Kasnije je saznala da je umro.
Nije bio jedini.