Napoleon Bonaparte poznat je po tome što je beskompromisno postizao svoje ciljeve, makar ga to koštalo ratovanja i potencijalno njegovog života. Njegovi odnosi s obitelji bili su vrlo kompleksni. Napoleonova braća postala su kraljevi u državama francuskih saveznika, no s njime su se često svađala jer su imala drukčiju viziju od bratove.
Za razliku od njih, Paulina Bonaparte bila je slobodoumna i prkosna žena koja se nije opterećivala društvenim očekivanjima i radila je što je htjela. Upravo zato bila je vrlo bliska s francuskim carom i ostala s njim u dobrim odnosima tijekom cijelog života.
Najljepša članica obitelji Bonaparte
Rodila se u listopadu 1780. godine u gradu Ajacciu na Korzici, baš kao i njen 11 godina stariji brat. Odrasla je u velikoj obitelji, okružena ambicijama svoje braće. Premda nije nikada imala neku značajnu političku ulogu ili ambiciju, bila je poznata članica carske obitelji Bonaparte te predmet mnogih tračeva u vrijeme Francuskog Carstva.
Razlog zašto je bila predmet mnogih priča bila je njena ljepota. Paulina je osvojila genetsku lutriju pa je kroz život naučila da tu ljepotu može iskoristiti kako bi dobila ono što želi. Auguste Rodin izjavio je kako je Paulina "fizički savršena žena". Pričalo se da je spavala s mnogim muškarcima, no nju to nije diralo. Baš kao i njen omiljeni brat, o društvenim očekivanjima nije puno razmišljala.
Ljepoti je dodala i fini, skupi način života. Obožavala je luksuzne stvari, osobito slike, a isto tako oblačila se samo u najnoviju i najfiniju odjeću najboljih krojača svog vremena. Dva puta se udavala.
Ipak, čini se da joj ljepota i porijeklo nisu iskvarili karakter. Paulina je bila izuzetno lojalna svojoj obitelji, a na svog brata Napoleona bila je vječno ponosna. Svaki put kada bi brat završio neku tešku vojnu kampanju, Paulina je zahtijevala da joj napiše pismo da zna da je dobro.
Paulina stiže bratu na Elbu
Napoleonova braća, premda su nekad igrala ključnu ulogu u njegovom stasanju u cara Francuza, s njime su se i često svađala, a od 1812. godine većina je s njim totalno prekinula odnos. To nije bio slučaj i s Paulinom, koja je ostala u kontaktu s njim sve do kraja njegovog života.
Kada je 1814. godine Napoleon prognan na otok Elbu, Paulina je tražila dopuštenje da ga posjeti. Rekla mu je da ne stiže vidjeti ga samo na tjedan dana, već će njena posjeta biti do daljnjeg. Ostala je nekoliko mjeseci i tamo s bratom provodila vrijeme pričajući, reflektirajući se na stare dane te ga bodrila u njegovom pisanju.
Na Elbu je došla s ogromnim koferima punih skupocjenog nakita i garderobe. Pričalo se da se došla pokazati kao još uvijek jedna od najljepših žena u Europi, no zapravo je većinu toga donijela kako bi bratu ponudila da proda sav taj nakit, a novac iskoristi da ga vrate kući.
Umrla je u 45. godini života od posljedica tuberkuloze. U to vrijeme sve priče o lakoj ženi koja je voljela skupe slike i bogate muškarce pale su u zaborav, a o njoj se počelo pričati kao o vjernoj sestri koja je ispoštovala obiteljski ideal i bila sestra par excellence.