JUČER je bila godišnjica jednih od najvećih rasnih nereda u povijesti SAD-a koji su se odvijali od kraja svibnja do prve polovine srpnja u East St. Louisu, ne teritoriju savezne države Illinois. Neredi su rezultirali smrću 39 do 150 Afroamerikanaca (ovisno o procjeni) i spaljivanjem velikog dijela grada. Ukupna šteta izražena u vrijednosti dolara iz 2021. iznosila je 8.46 milijuna dolara.
Uzrok je bio ekonomske prirode jer su bijelci smatrali da im Afroamerikanci otimaju poslove, smanjuju plaće i uništavaju pregovaračku moć oko uvjeta rada s poslodavcima.
Borba sindikata za veće plaće
Prvi svjetski rat doveo je do rasta ekonomije SAD-a, a samim time i potrebe za više radnika. Istodobno je dio radnika i potencijalnih radnika unovačen zbog potreba rata, što je stvorilo manjak radne snage.
East St. Louis je bio industrijski grad s jakom metaloprerađivačkom industrijom, koja je bujala uslijed ratnih potreba. Uvjeti rasta industrije, koja je trebala sve više radnika, i smanjivanja potencijalnog bazena radnika zbog toga što su mladi muškarci novačeni za rat, promijenili su ravnotežu moći između radnika i poslodavaca.
U to vrijeme su sindikati bili dosta jaki u industrijskim gradovima SAD-a i često su organizirali masovne štrajkove s ciljem da natjeraju poslodavce na podizanje plaća. Rast industrije i smanjivanje ukupnog broja potencijalnih radnika bili su idealna prilika za masovne štrajkove, kojih je u to vrijeme bilo jako puno diljem SAD-a.
Često je dolazilo do nasilja, a najgora stvar za štrajkaše je bilo biti štrajkolomac, odnosno nastaviti dolaziti na posao u vrijeme kada su sindikati proglasili opći štrajk. Naravno, cilj je bio da se odbijanjem nastavka rada prisili kompanije da povećaju plaće jer je svaki dan štrajka stvarao gubitke.
Odvijala se borba volje - poslodavaca da trpe gubitke zbog zaustavljanja proizvodnje s jedne strane, i radnika kojima nisu isplaćivane nadnice dok nisu radili s druge strane. I jedna i druga strana nekoć su koristile nasilne metode, a posebno su puno nasilja pokazivali štrajkaši prema štrajkolomcima, onim radnicima koji su nastavili raditi unatoč tome što su sindikati proglasili štrajk.
Velika migracija Afroamerikanaca s juga SAD-a kvarila je planove sindikata
Nekoliko godina prije počela se odvijati velika migracija Afroamerikanaca s juga SAD-a, koji su bježali od loših ekonomskih uvjeta i rasne segregacije prema industrijskim središtima sjeveroistoka, zapada i srednjeg zapada. Jedno od njih je bio East St. Louis.
Veliki val doseljavanja Afroamerikanaca s juga kompanije su iskorištavale da nadoknade radnike bijelce, razbiju štrajkove i smanje pritisak za rast plaća. Time su oni nužno bili štrajkolomci jer bi kompanije zapošljavale novopridošle Afroamerikance umjesto bijelaca koji štrajkaju, time uništavajući pregovaračku moć sindikata u zahtjevima za rast plaća.
Mijenjala se i demografska struktura gradova. 1910. udio afroameričkog stanovništva u East St. Louisu bio je 10 posto, a do 1917. narastao je na više od 16 posto. S druge strane u državama juga SAD-a, od kojih su neke 1910. bile čak većinski afroameričke, udio crnačkog stanovništva je padao.
Te migracije su ozbiljno narušavale mogućnost sindikata da prisile kompanije na veće plaće jer bi jednostavno umjesto sindikalno organiziranih bijelaca, zaposlili Afroamerikance koji nisu tražili povećanje plaća i poboljšanje radnih uvjeta.
Čak i kada bi štrajk uspio, a plaće bile povećane, kompanije bi zadržale dio afroameričkih radnika i dale otkaz bijelcima, što je stvaralo još veći bijes prema njima. Tako je crna boja kože postala sinonim za štrajkolomca, izdajnika radništva i veliki problem u nastojanjima bijelih sindikata da se izbore za bolje plaće i radne uvjete.
Izbijanje nereda, palež, premlaćivanja i ubojstva
Rasne tenzije su počele rasti početkom proljeća 1917. sve dok 28. svibnja par tisuća bijelaca nije krenulo prema dijelu grada u kojem su živjeli Afroamerikanci te počelo fizički napadati ljude po ulici, podmećući usput požare u nekoliko objekata. Povod su bile glasine da je Afroamerikanac pokušao opljačkati bijelca pod prijetnjom vatrenim oružjem.
Pozvana je Nacionalna garda, ali se u sljedećim tjednima stanje donekle smirilo pa je u lipnju napustila grad.
No 1. srpnja je jedan ili više bijelaca u automobilu marke Ford T, koji je tada bio najrasprostranjeniji u SAD-u, vozio dijelom grada u kojem žive Afroamerikanci te zapucao prema prolaznicima na cesti. Sat vremena kasnije je sličnom rutom prolazio drugi automobil marke Fort T, u kojem su bile četiri osobe, od kojih je jedan bio novinar, a dvojica policajci.
Afroamerikanci su pretpostavili da se radi o istom automobilu te su zapucali prema njemu, pri čemu su odmah ubili jednog policajca, a smrtno ranili drugog.
Sljedeće jutro se nekoliko tisuća bijelaca zaputilo prema afroameričkom dijelu grada. Počeo je masovni lov na crnce koje se premlaćivalo, pucalo u njih i kamenovalo. To područje grada bilo je okruženo i svi koji su pokušali pobjeći su uhvaćeni. Zapaljene su mnoge građevine, a vatrogasna crijeva i hidranti su uništavani kako se požare ne bi moglo ugasiti.
Policija u najboljem slučaju nije reagirala, a prema nekim navodima, čak je i poticala nerede. Same institucije grada ipak su pomagale Afroamerikancima da se sakriju od nereda, kao i Crveni Križ te dobrotvorna židovska udruga. Situacija se smirila tek 3. srpnja.
Optužen crnac, sindikati i policija
Načelnik policije bio je prisiljen na ostavku, na inicijativu poslovne zajednice East St. Louis. Optužili su ga i za dopuštanje bezakonja. Cijela situacija je desetkovala gospodarstvo grada, a zapaljeni su brojni poslovni objekti, pa i skladišta velikih kompanija. Deseci kamiona također su izgorjeli, kao i zgrade u kojima su živjeli Afroamerikanci, ali su im vlasnici bili bijelci, te je zapaljeno jedno kazalište čiji je vlasnik bio bijelac.
Od 34 osobe koje su osuđene zbog poticanja na nered, ubojstava i premlaćivanja, 24 su bile Afroamerikanci, a 10 bijelci. Kao glavni krivac osuđenje afroamerički zubar i poduzetnik Leroy Bundy. Nakon godinu dana izašao je iz zatvora poslije žalbe Vrhovnom sudu države Illinois. Kasnije je završio pravni fakultet i bio gradski vijećnik East St. Louisa iz reda republikanaca.
Crnačke udruge su, među ostalima, okrivile sindikate za poticanje na nasilje, ali to nikada nije dokazano. Cijeli sudski proces vrlo je brzo okončan kako bi se što brže zaboravilo na jedan od najsramotnijih događaja u povijesti SAD-a.