Foto: Index
ŽUPANIJSKO državno odvjetništvo u Splitu obustavilo je istragu koja se gotovo punih šest godina vodila protiv vlasnika Skladgradnje Slavena Žužula te dvojice direktora Brodosplita Domagoja Klarića i Gorana Vukasovića.
Privedeni su u listopadu 2010. godine zbog sumnje da su u korist Skladgradnje i drugih kooperanata oštetili škver za više od 10 milijuna kuna. Žužula i knjigovođu Skladgradnje sumnjičili su i za utaju poreza od 8,4 milijuna kuna, a istraga je vođena i protiv same Žužulove firme kao pravne osobe zbog sumnje u štetu od 18 i pol milijuna kuna.
Istraga je vođena i protiv pomoćnika direktora za proizvodnju splitskog škvera zbog ugovora koji su sklapani sa kooperantima na poslovima antikorozivne zaštite. Sumnjalo se da su pogođene cijene veće od tržišnih, neosnovano odobravani bonusi od 10 posto te plaćane neosnovano prikazane veće površine čime je kooperantima na štetu škvera isplaćeno čak 54 milijuna kuna.
Skladgradnja bila najpovoljnija
Klarić je, kao i ostali osumnjičenici, negirao da je sklapao štetne ugovore. Nisu provodili Zakon o javnoj nabavi zbog specifičnosti brodogradnje. Nije osobno ugovarao poslove, nego ih je ispitivala posebna služba kooperacije zajedno sa službom antikorozivne zaštite. On je samo parafirao pripremljene ugovore. Koliko zna, nije bilo nikakvog pogodovanja. Pojasnio je da je izgradnja brodova dugotrajan proces tijekom kojeg se mijenjaju tržišni uvjeti pa su se oni tome prilagođavali. Bonusi su se, kazao je, pokazali dobrom mjerom jer više nije bilo plaćanja penala zbog kašnjenja. Napomenuo je kako je iz dokumentacije bilo vidljivo da je Skladgradnja bila najpovoljniji ponuđač pa su prihvaćali njihove ponude.
Vukasović je kazao kako je preuzeo društvo u vrlo teškoj situaciji pa su reorganizacijom pokušali poboljšati poslovanje. Detalji angažmana Skladgradnje nisu mu bili poznati. Nitko iz stručnih službi nije imao primjedbu, svi su govorili pohvalno o Žužulovoj firmi.
Žužul je, pak, u obrani naveo kako nije poticao odgovorne osobe Brodosplita da mu osiguraju povoljne ugovore. Nisu, kazao je Žužul, radili po cijenama većim od tržišnim, već upravo suprotno - po nižim. Sjetio se kako je Porezna uprava više puta kontrolirala poslovanje Skladgradnje te nisu imali primjedbi, niti su pokretali prekršajne postupke.
U istrazi je ispitan veliki broj svjedoka, a napravljeno je i par vještačenja.
Nema štete, nema kaznenog djela
Konstatirano je kako je Skladgradnja preuzela značajan dio poslova antikorozivne zaštite u Brodosplitu od kooperanata koji su ili propali ili samovoljno napustili škver, no tijekom istrage nije utvrđeno kako je počinjena materijalna šteta Brodosplitu, što je bitno obilježje kaznenog djela. Nije utvrđeno ni da je Skladgradnja nekvalitetno obavljala poslove antikorozivne zaštite zbog čega bi škver trpio štetu.
Navodi se kako je u Brodosplitu postojala složena organizacijska struktura, poslove je kontrolirala državna Hrvatska brodogradnja pa tako i Vlada RH, radove na brodovima kontrolirali su i inspektori naručitelja tako da je nemoguće da bi kaznena djela sa tako velikim štetama bila počinjenja bez znatno šireg kriminalnog dogovora.
Istraga je utvrdila kako su u splitskom škveru akumulirani veliki gubici koje su pokrivali porezni obveznici jer je Vlada RH iz socijalnih razloga subvencionirala brodogradilišta unatoč njihovoj nerentabilnosti. Nije se uspjelo utvrditi koji dio gubitka otpada na eventualne štetne ugovore, a što treba pripisati neracionalnosti u proizvodnji ili promijeni tržišnih uvjeta.
Nemarom i neznanjem došlo do štete u državnom proračunu
Nije utvrđeno ni da bi Žužul poticao druge na kaznena djela i pogodovanje Skladgradnji. Štetnim ugovorima bili su obuhvaćeni i drugi kooperanti koji nisu prijavljeni premda bi po kaznenoj prijavi i tim društvima bila pribavljena imovinska korist, konstatira se u rješenju o obustavi istrage.
Zaključeno i kako nije postojala namjera utaje poreza. Nitko od svjedoka nije spominjao dogovor u tom smislu, a ni ranije kontrole Porezne uprave u Skladgradnji nisu uočile kasnije prijavljene nepravilnosti. Skladgradnja nije prigovarala utvrđenim obvezama, nego ih je odmah podmirila. Nije, dakle, kazneno djelo, nego nemar i neznanje kod utvrđivanja mjesta prebivališta i boravišta radnika čime je pri isplati terenskog dodatka i obračunu davanja nenamjerno došlo do štete u državnom proračunu, konstatirano je.