Vladimir Vladimirovič Putin rođen je 7. listopada 1952. godine u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg) u obitelji radničke klase. Njegov otac Vladimir Spiridonovič Putin služio je u sovjetskoj mornarici, dok je njegova majka Marija Ivanovna Putina radila u tvornici.
Putin je odrastao u komunalnom stanu u Lenjingradu i tijekom mladosti pokazivao interes za sport, posebno judo, što je postalo važan dio njegovog karaktera. Tijekom školovanja upisao se na Državno sveučilište u Lenjingradu, gdje je 1975. godine diplomirao pravo.
Odmah nakon diplome Putin se pridružio KGB-u, sovjetskoj obavještajnoj službi, koja je tada bila ključni instrument za unutarnju sigurnost i špijunažu. Kao agent KGB-a Putin je bio stacioniran u Istočnoj Njemačkoj od 1985. do 1990. godine, u gradu Dresdenu, gdje je obavljao razne zadatke vezane uz nadzor i održavanje kontakata s istočnonjemačkim sigurnosnim službama. Tijekom tog perioda stekao je značajno iskustvo u obavještajnim operacijama, ali se vratio u Lenjingrad nakon pada Berlinskog zida i kolapsa komunističkog režima u Istočnoj Njemačkoj.
Putin postaje ključna figura u gradskoj vlasti
Po povratku Putin se uključuje u politiku Lenjingrada radeći kao savjetnik i pomoćnik tadašnjeg gradonačelnika Anatolija Sobčaka, koji je bio jedan od reformista u postsovjetskoj Rusiji. U tom periodu Putin je postao ključna figura u gradskoj administraciji uspostavljajući važne veze s utjecajnim ljudima u ruskoj politici i gospodarstvu.
Godine 1996. Putin se seli u Moskvu, gdje počinje raditi za administraciju tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina. Njegov uspon u moskovskoj politici bio je brz. Imenovan je zamjenikom šefa predsjedničke administracije, a 1998. godine postaje direktor Federalne službe sigurnosti (FSB), nasljednice KGB-a, i tajnik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije. Njegova sposobnost da rješava političke krize i ostane lojalan učvrstila je njegovu poziciju u krugu bliskih suradnika Borisa Jeljcina.
Putin 1999. postao premijer Ruske Federacije, a godinu kasnije pobijedio na predsjedničkim izborima
U kolovozu 1999. Jeljcin ga imenuje premijerom Ruske Federacije, a 31. prosinca iste godine Jeljcin iznenada podnosi ostavku, čime Putin postaje vršitelj dužnosti predsjednika. U ožujku 2000. godine Putin pobjeđuje na predsjedničkim izborima sa značajnom većinom glasova. Njegov prvi mandat kao predsjednika obilježen je konsolidacijom moći unutar Rusije i jačanjem uloge države u gospodarstvu. Također, Putin je smanjio utjecaj oligarha, skupine moćnih biznismena koji su stekli ogromno bogatstvo tijekom kaotičnih godina postsovjetske tranzicije. Oslonio se na povećane prihode od nafte i plina kako bi ojačao rusko gospodarstvo i stabilizirao financijske institucije.
Tijekom prvih godina vlasti Putin je nastojao vratiti Rusiji utjecaj na međunarodnoj sceni dok je u zemlji provodio stroge mjere protiv separatističkih pokreta, posebno u Čečeniji. Nakon brutalnog rata u Čečeniji 1990-ih Putinova vlada uspostavila je čvrstu kontrolu nad regijom, ali po cijenu ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Istovremeno, njegov odnos s medijima postao je napet, a mnogi nezavisni mediji bili su ili zatvoreni ili pod strogom državnom kontrolom.
Putin je 2008. mandat predao Medvedevu
Godine 2004. Putin je ponovno izabran za predsjednika, a tijekom drugog mandata nastavlja jačati svoju vlast. Ruska politika postala je centraliziranija, a utjecaj regionalnih lidera značajno je smanjen. Ustavna ograničenja spriječila su ga da se kandidira za treći uzastopni mandat 2008. godine, pa je Putin predao predsjedničku funkciju Dmitriju Medvedevu zadržavši ključnu ulogu u ruskoj politici kao premijer. Iako nije bio predsjednik od 2008. do 2012., Putin je i dalje kontrolirao ključne poluge moći u Rusiji.
Godine 2012. Putin se vratio na funkciju predsjednika nakon što su provedene ustavne promjene koje su produljile mandat predsjednika na šest godina. Njegov povratak na vlast izazvao je masovne prosvjede u Moskvi i drugim gradovima, a oporba je optuživala vladu za izborna namještanja i suzbijanje demokratskih sloboda. Putin je, međutim, nastavio vladati čvrstom rukom fokusirajući se na jačanje ruske vojne moći i širenje utjecaja na međunarodnoj sceni.
Putinov najkontroverzniji potez bio je početak invazije na Ukrajinu u veljači 2022.
Vanjsku politiku Vladimira Putina obilježilo je nekoliko ključnih događaja, uključujući aneksiju Krima 2014. godine, što je izazvalo oštre sankcije Zapada, te vojnu intervenciju u Siriji 2015., kojom je podržao režim predsjednika Bašara al-Asada. Putin je također izgradio bliske odnose s Kinom, Iranom i drugim zemljama koje su imale interes u suprotstavljanju utjecaju Zapada.
Njegov najkontroverzniji potez bio je početak invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, što je izazvalo međunarodnu osudu i niz sankcija usmjerenih prema ruskom gospodarstvu, osobno Putinu i njegovim bliskim suradnicima. Rat u Ukrajini izazvao je humanitarnu krizu, uništio međunarodne odnose Rusije sa Zapadom i doveo do izolacije zemlje na svjetskoj političkoj sceni.
Autoritarni stil vladanja ruskog predsjednika
Putin je poznat po svom autoritarnom stilu vladanja. Kritičari ga optužuju za gušenje slobode medija, političkih protivnika i nevladinih organizacija. Njegova vlada također je povezana s nizom politički motiviranih ubojstava i zatvaranjem opozicijskih lidera, a najpoznatiji slučaj je zatvaranje Alekseja Navalnog, jednog od najistaknutijih Putinovih kritičara.
U unutarnjoj politici Putin se fokusirao na jačanje državnih institucija, konsolidaciju moći i osiguravanje potpore kroz kontrolu nad ključnim sektorima gospodarstva, poput energetike. Zadržao je snažnu podršku mnogih Rusa zahvaljujući stabilizaciji gospodarstva, jačanju međunarodnog utjecaja Rusije i njegovanju patriotskih osjećaja.
Putinov trenutni mandat traje do 2030. godine, nakon što su 2020. provedene ustavne promjene koje su mu omogućile da ostane na vlasti. Njegova politička budućnost ostaje neizvjesna, ali je jasno da je njegova uloga u oblikovanju moderne Rusije bila izuzetno važna kako na unutarnjoj, tako i na međunarodnoj sceni.
Ova biografija utemeljena je na provjerenim izvorima poput izvještaja priznatih medija, međunarodnih organizacija i akademskih studija koje detaljno prate političku karijeru Vladimira Putina.