Foto: Hina
ODLUKOM Vrhovnog suda iz pritvora će biti pušten čovjek kojem se pripisuje najveća pojedinačna korupcijska pljačka u hrvatskoj povijesti. Ivo Sanader, u gotovo 20 godina aktivnog bavljenja politikom, uspio je od neprimjetnog povratnika iz Austrije dospjeti do ministra znanosti, zamjenika ministra vanjskih poslova, predstojnika Ureda predsjednika Franje Tuđmana, šefa opozicije dok je Hrvatskom vladao Ivica Račan, preko moćnog i nedodirljivog premijera, pa sve do glavnog krivca za sve afere HDZ-a. Usput se stigao silno obogatiti i, kako je napisao Dražen Rajković u knjizi u kojoj je popisao sve Sanaderove afere, ukrasti Hrvatsku.
Sam njegov dolazak na čelo Hrvatske demokratske zajednice obilježila je krađa. Da bi pobijedio Ivića Pašalića Sanader je uz pomoć tadašnjih partnera Branimira Glavaša i Ive Drmića ukrao nekoliko stotina glasova koji su trebali pripasti Pašaliću. Glavaš je organizirao i zaštitarsku službu na tom zloglasnom Saboru HDZ-a da u dvoranu ni slučajno ne bi mogli ući brojni Pašalićevi pristaše. Lopovluk kojim je Sanaderu omogućio da ovlada strankom Glavašu nije puno pomogao nekoliko godina kasnije kada ga je Sanader bez krzmanja bacio u zatvor zbog ratnih zločina u Osijeku.
Druženja i potpora ratnim zločincima obilježile su prvo vrijeme Sanaderovog opozicijskog djelovanja. Uz Glavaša je podupirao i Mirka Norca dok je bježao od suda. Iz tog vremena znamenit je njegov govor sa splitske Rive u kojem je Račanovu vlast optužio za izdaju. Mirko Norac ubrzo se predao, a osuđen je na sedam godina zatvora u vrijeme kada je Sanader već debelo bio premijer.
Od Verone....
Prvi Sanaderov premijerski mandat nije donio previše afera. Odnosno, malo što je došlo do javnosti. Iz 2006. godine pamtimo aferu Verona, odnosno nikad razjašnjenu prodaju Plive o čemu je pisao Index još 2006. godine. Istraga je pokrenuta tek 2011. godine.
Godinu dana kasnije otkriveno je da Sanader posjeduje kolekciju skupocjenih satova za koje nikada nije pokazao račune.
Razmetanje bogatstvom i najteže financijske afere spadaju, pak, u drugi Sanaderov mandat. Nakon što je jedva pobijedio Zorana Milanovića, tek izabranog predsjednika SDP-a Sanader je krenuo haračiti po državnim poduzećima i proračunu.
Preko agencije Fimi Medija izvlačen je novac iz raznih državnih tvrtki. Završavao je ili u crnom fondu HDZ-a ili kod Ive Sanadera. Tako je na prenapuhanim i fiktivnim uslugama koje je Fimi Medija odrađivala za državu izvučeno 143 milijuna kuna, od čega je kod Sanadera završilo nešto manje od 30 milijuna. U operaciji izvlačenja novca sudjelovale su najmoćnije javne tvrtke pa čak i Ministarstvo unutarnjih poslova, a sve je koordinirao tadašnji šef carine Mladen Barišić i njegova partnerica Nevenka Jurak, vlasnica Fimi Medije.
Po državu štetnija, a po Sanadera unosnija bila je prodaja dionica Ine mađarskom MOL-u. Za mito od 10 milijuna eura, isplaćenih preko Roberta Ježića, Sanader je Mađarima prepustio da upravljaju nacionalnom naftnom tvrtkom iako su u svojim rukama imali samo 47 posto dionica. Posljedice te transakcije osjećaju se i danas. Hrvatska s MOL-om još uvijek nije uspjela razriješiti odnose, a novac pa ni onaj za koji je Robert Ježić priznao da je za Sanadera plaćan preko njegovih računa nikada nije stigao u državni proračun.
Sanaderu se na teret stavlja i da je prisilio Hrvatsku elektroprivredu, odnosno njenog nekadašnjeg direktora Ivana Mravka da ispod cijene prodaje struju tvrtkama koje je Sanader odabrao. Prvenstveno šibenskom TLM-u koji je onda tu istu struju, jeftiniju nego što je HEP za nju plaćao uvozeći je iz Srbije, prepušta mostarskom Aluminiju.
Sanader je optužen i zbog kupovine zgrade za Ministarstvo regionalnog razvoja u zagrebačkoj Planinskoj ulici. Ona je po nalazima vještaka turopoljskom mesaru Stjepanu Fioliću preplaćena više od 26 milijuna kuna. Sam Fiolić priznao je da je Sanaderu u kartonskoj kutiji kući donio 10 milijuna kuna i milijun eura. U aferu je bio upleten i ministar poljoprivrede Petar Čobanković koji je također priznao krivnju, a osuđen je na rad za opće dobro. Kaznu je odslužio guleći krumpire u pučkoj kuhinji.
Ivo Sanader volio je skupocjene i lijepe stvari. Odijevao se u najskuplja, po mjeri šivana odijela s monogramima na košuljama. Odijela su mu toliko prirasla srcu da ih je i pokušao skriti kada mu je zaprijetilo uhićenje. Volio je i skupe automobile pa je tako jednom prilikom poželio blindirani BMW.
Kada je Index otkrio da je HDZ limuzinu za Sanadera platio više od 4 milijuna kuna iz stranke su nemušto branili svog predsjednika da bi na koncu bavarskom automobilskom divu vratili unikatni automobil. Puno kasnije ispostavilo se da je oklopljeni BMW za Sanadera naručio i kupio Robert Ježić u još jednoj koruptivnoj aferi.
Presuda za ratno profiterstvo
Nekadašnji premijer prvi je, i zasad jedini, u Hrvatskoj osuđen za ratno profiterstvo. Optužen je i osuđen da je kao pomoćnik ministra vanjskih poslova uzeo mito od Hypo banke posredujući u jednom kreditu za državu. U austrijskoj banci tu su transakciju ispravno shvatili kao ulaganje u budućnost jer su vrijeme Sanaderove vladavine bili jedna od najuspješnijih banaka u Hrvatskoj. Svojim podružnicama vladali su nekretninskim biznisom. Ustavni sud ukinuo je ovu pravomoćnu presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu kojom je osuđen na osam i pol godina zatvora zbog ratnog profiterstva u 'slučaju Hypo' te primanja mita od mađarskog MOL-a i cijeli slučaj vratio na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu
Sanaderov pad počeo je u srpnju 2009. godine
Samo nekoliko dana nakon proslave 30. obljetnice HDZ-a podnio je ostavku i vlast prepustio Jadranki Kosor u čiju odanost nije sumnjao. Pravi razlozi ostavke nikada nisu objašnjeni, ali ubrzo se počelo odmatati klupko afera. Osim šačice, uz njega osuđenih članova HDZ-a, svi su u stranci tvrdili da nisu imali pojma o najvećoj pljački ikada izvedenoj. Isto tvrde i danas. Između ostalih i Tomislav Karamarko koji je vodio tajne službe kada je Sanader ugrozi nacionalne interese prepustivši Inu Mađarima.
Najmoćniji ljudi HDZ-a, osim Luke Bebića, okrenuli su leđa Sanaderu kada su počele istrage protiv njega, a Jadranka Kosor izbacila ga je iz stranke kada je nakon propasti Andrije Hebranga na predsjedničkim izborima 2010. godine pokušao ponovno preuzeti HDZ. Sanader ubrzo, uz kćerinu pomoć, pred USKOK-ovim istražiteljima i policijom bježi u Austriju. U njegovoj drugoj domovini ga ipak hapse i nakon nekoliko mjeseci izručuju Hrvatskoj.
Otkako su počela suđenja za sve nabrojane afere Sanader uporno tvrdi da je nedužan. Mnogi su smatrali da bi u svojoj obrani mogao utopiti brojne hrvatske moćnike, ali Ivo Sanader nikada nikoga nije prokazao. Vjerojatno jer bi time i samoga sebe optužio. A bilanca njegove petogodišnje vladavine Hrvatskom je katastrofalna. Od 2003. do 2009. godine prema ekonomistu i publicistu Draženu Rajkoviću odnosno njegovoj knjizi „Kako je Sanader ukrao Hrvatsku“ Sanaderova politika i kriminalna hobotnica Hrvatsku je oštetila za 80 milijardi kuna. Novac, koji nikada nećemo vidjeti.