Odvjetnica Ankice Lepej: Zbog dobrobiti javnosti je žrtvovala cijelu sebe

Foto: Boris Šćitar, Davor Višnjić/Pixsell

DANAS je objavljena vijest o smrti Ankice Lepej, najpoznatije hrvatske zviždačice. Lepej je, podsjetimo, 1998. otkrila da Ankica Tuđman u Zagrebačkoj banci ima 210 tisuća maraka i 15 tisuća dolara koje tadašnji predsjednik Franjo Tuđman nije naveo u svojoj imovinskoj kartici.

Index je danas razgovarao s Vesnom Alaburić, odvjetnicom Ankice Lepej. Sama Lepej je, podsjetimo, bila službenica u Zagrebačkoj banci koja je spletom okolnosti na svom radnom mjestu doznala za neprijavljenu ušteđevinu Tuđmanovih te je odlučila da bi javnost trebala znati istinu.

Ankica Lepej nakon toga je ostala bez posla, kao i njen suprug, a protiv nje je pokrenut kazneni progon zbog odavanja službene tajne, koji je Državno odvjetništvo zaustavilo nakon Tuđmanove smrti. Index je kontaktirao Vesnu Alaburić, koja nam je otkrila da je cijelo ovo vrijeme ostala u kontaktu s Ankicom Lepej, za koju kaže da je uvijek vjerovala u dobro i pravdu.

Po čemu ćete pamtiti Ankicu Lepej?

Prvenstveno po spremnosti da zbog istine koju je smatrala važnom za cjelokupnu javnost žrtvuje dio sebe. Silno je vjerovala u pravdu i dobro koje u nekoj konačnici uvijek mora pobijediti. I neizmjerno je cijenila novinare i njihov doprinos otkrivanju i razjašnjavanju svih protupravnih ili neetičkih postupanja.

Kako je došlo do toga da Vas je angažirala i kako ste je se odlučili zastupati?

Mogu vam samo prepričati ono što su mi ispričali Ankica i njezin pokojni suprug Slavko. U to je vrijeme bila aktualna tema oduzimanja titule Miss Hrvatske Lejli Šehović, koju sam zastupala u toj aferi, i to im je bila prvenstvena motivacija da se jave upravo meni.

A za mene ni trenutak nije postojala dilema da se angažiram kao Ankičina odvjetnica. Pogotovo zato što se radilo o Jutarnjem listu (odvjetnica Alaburić je u to vrijeme zastupala te dnevne novine, op.a.).

Kako je podnosila cjelokupni pravosudni proces?

Sam proces se događao u medijskom okruženju koje je bilo velika podrška Ankici Lepej. I brojne javne osobe izražavale su joj podršku, i u javnim istupima i u neposrednim kontaktima. Bila je svjesna svih mogućih radnopravnih posljedica svoje odluke da u javnost iznese podatke o imovini pokojnog predsjednika Tuđmana koji su bili različiti od deklariranih u imovinskoj kartici.

Bila je, naravno, svjesna i mogućeg i vrlo izvjesnog kaznenog progona. Međutim, ako znaš da postupaš ispravno, ako žrtvuješ dio sebe za ono što smatraš općim dobrim i ako ti velik dio javnosti nedvosmisleno daje do znanja kako prepoznaje i cijeni tvoju žrtvu, tada ni sudski proces nije teško podnijeti. Ankica je upravo tako doživjela kazneni progon.

Govorila je da bi sve ponovila unatoč onome što je proživjela nakon otkrića, kako to komentirate?

Da, točno tako. Ankica Lepej je uvijek govorila da bi opet sve ponovila. Zato što je ona bila svjesna i znala je da postupa ispravno. Također i zato što su težnja za istinom i pravdom bili dio nje do samog kraja.

Jeste li ostali u kontaktu s njom i nakon završetka slučaja?

Da, naravno. Bile smo u dobrim, srdačnim odnosima, često smo se čule i redovno mi je pričala o obitelji, posebno unucima. Jedan unuk trenutno studira u SAD-u, novinarstvo, i nedavno je imao prezentaciju o slučaju Lepej. Ankica mi je ispričala da je dobio veliku pohvalu za tu prezentaciju i da je slučaj bio zanimljiv američkim studentima i s pravnog i s medijskog aspekta.

Kakav je život živjela nakon što su i ona i suprug zbog njenog otkrića ostali bez posla?

Što se tiče njenog života nakon tog otkrića, ona ga je živjela skromno u materijalnom smislu, ali istovremeno je vodila i neizmjerno bogat život u komunikaciji s velikim brojem divnih i brižnih ljudi.

I za kraj, kakvu bi pouku javnost mogla izvući iz njenog slučaja?

Svatko izvlači pouku sukladno nekim svojim karakteristikama i životnim prioritetima. Neki su sigurno zaključili kako je opasno i štetno progovoriti o nekom nedopuštenom ili neetičnom postupanju moćnih ljudi i da treba brinuti samo svoje vlastite brige. 

Ali su neki sigurno zaključili kako postoji neko opće, zajedničko dobro, neka istina i pravda, zbog kojih je vrijedno žrtvovati dio sebe. Blagotvoran je učinak same spoznaje da činiš neko dobro za drugoga. A ako to drugi još prepoznaje i priznaje, rekla bih da se radi o pravoj sreći.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.