EUROPSKI SUD, odlučujući o pravu na obeštećenje po preplaćenim kamatama i valutnoj klauzuli za kredite nakon provedene konverzije, zaključio je da takvi krediti ne spadaju pod direktivu o zaštiti potrošača. Odluku u ovom slučaju čekalo se od listopada 2020. kada se Općinski građanski sud u Zagrebu obratio Sudu EU, a nezavisna odvjetnica Juliane Kokott dala mišljenje da je Sud EU nenadležan.
>> Sud EU objavio odluku o kreditima u švicarcima
>> HUB: Sud EU potvrdio da je hrvatski slučaj Franak specifičan
Udruga Franak smatra da Europski sud u ovom slučaju nije odgovorio na postavljena pitanja, što znači da će konačnu odluku o pravu na obeštećenje dati Vrhovni sud u Hrvatskoj. Odvjetnik Igor Metelko, koji je zastupao klijente koji su tužili banke, kaže u izjavi za Index kako je zapravo Sud EU zaključio da neće odlučivati o utjecaju konverzije na prava potrošača zato što se radi o zakonodavnoj intervenciji u odnosu na koju se pretpostavlja da je uspostavila ugovornu ravnotežu.
Nema govora o ravnoteži
"No, je li ravnoteža doista uspostavljena te posljedično postoje li uvjeti da se ona propituje u smislu Direktive 93/13 o zaštiti potrošača od nepoštenih odredaba, to je ostavljeno na ocjenu našim sudovima", smatra Metelko.
Kako je pojasnio, to konkretno znači da bi naši sudovi, s ciljem provjere kakva je ravnoteža uspostavljena konverzijom, trebali provesti financijska vještačenja u svakom pojedinačnom sporu te usporediti ono što je potrošač trebao platiti po početnom tečaju i kamati s onime što je faktički platio te onime što je u konverziji “dobio”.
"Tada će, matematičkom sigurnošću, moći zaključiti da o uspostavi ravnoteže nema govora", smatra Metelko istaknuvši kako potrošaču u konverziji nije izvršen povrat niti preplaćenog tečaja niti kamate niti pripadajuće zatezne kamate.
Ostvarili enorman ekstra profil
Razlog zašto nije krije se u tome što se konverzija kao intervencija nije time niti bavila. Konverzija je, smatra odvjetnik Metelko, prije svega, bila "vatrogasna mjera" kojom se potrošačima u ugovore ugrađivala nova valutna klauzula koja je vezana uz puno stabilniju valutu, euro, umjesto dotadašnje klauzule vezane uz ništetnu valutu franak, uslijed koje je došlo do porasta tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu od preko 60 posto.
"Time su kreditori ostvarili enorman ekstra profit, a valutna klauzula, umjesto svoje zaštitne svrhe i naravi, postala je špekulativna na štetu potrošača koji nisu imali nikakvih ugovornih mehanizama da se zaštite od takve abnormalne aprecijacije tečaja švicarskog franka", smatra Metelko.
Jasno je kako je sada sve na Vrhovnom sudu, no može li ova odluka Europskog suda utjecati na odluku ovog hrvatskog suda. Prema Metelku, ne bi trebala.
Banke smatraju da je ravnoteža uspostavljena i da se sud više ne treba baviti švicarcem
"Vrhovni sud sada mora odlučiti po jednoj od revizija koje su trenutno u rješavanju u predmetima konvertiranih kredita. Takvih je, s obzirom na količinu tužbi, sigurno nemali broj u rješavanju, no odluka i shvaćanje koje će biti doneseno po jednoj od njih, bit će primjenjivo i vrijedit će za sve konvertirane kredite", smatra Metelko dodajući da je odluka i uputa Suda EU našim sudovima sadržana u točci 58. I 63. presude C-567/20.
"Na nacionalnim je sudovima da provjere je li konverzija uspostavila ugovornu ravnotežu. Ako jest, primjene Direktive 93/13 nema", ističe Metelko. Ako nije, smatra Metelko, a financijska vještačenja i matematika jasno pokazuju da nije, onda konverzija podliježe Direktivi I standardima zaštite potrošača od nepoštenih odredaba koji su njome uspostavljeni.
Hrvatska udruga banaka također se jučer oglasila o presudi Europskog suda. Oni smatraju da s obzirom na to da je na nacionalnoj razini, odlukama Vrhovnog suda RH, a sada i presudom Suda EU već odlučeno o zakonitosti provedene konverzije, pitanje valjanosti konverzije i njezinih učinaka na restituciju potrošača više ne bi trebalo biti predmetom raspravljanja pred sudovima.
Nema povlačenja sa sudova
Za Udrugu banaka čini se da je ovim slučaj švicarac zatvoren te se valjda očekuje da građani povuku sve parnice protiv banaka za ovaj slučaj.
"Nikakvih povlačenja za sada ne bi trebalo biti, odluka je na Vrhovnom sudu RH i dok ista ne bude donesena, postupci bi morali biti u prekidu, što znači da se ne poduzimaju nikakve procesne radnje dok ne stigne shvaćanje Vrhovnog suda", ističe Metelko. Zanimljivo je da Banke tvrde da je 94 posto korisnika CHF kredita dobrovoljno konvertiralo svoje obveze.
"Navedenim zakonskim rješenjem banke su u cijelosti snosile trošak konverzije, u ukupnom iznosu od 7.5 milijardi kuna, čime je ostvaren jednakopravni položaj dužnika tako da se položaj korisnika CHF kredita izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u euru", stoji u priopćenju Hrvatske udruge banaka. Pitali smo odvjetnika Metelka je li zaista uspostavljen "jednakopravni položaj", odnosno ravnoteža?
Jasno je sve
"Prije svega, usporedba s korisnicima euro-kredita pravno je irelevantna i deplasirana. Oni koji su konvertirali svoje kredite u švicarskim francima imaju se uspoređivati s onim potrošačima koji također imaju kredite u švicarskom franku, ali konverziju nisu izvršili", smatra Metelko.
Kako ističe u razgovoru za Index, konverzijom je izvršeno samo djelomično umanjenje glavnice te je preostala, neotplaćena, konvertirana glavnica i dalje bila višestruko veća od one kakva bi bila da su uzete u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
"Oni koji kredite nisu konvertirali, svoju daljnju otplatu kredita, uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, svode na početni tečaj i kamatu, dok se sve tečajne i kamatne razlike koje su nastale povrh početno ugovorenih vraćaju potrošaču, zajedno sa zateznim kamatama", naglašava Metelko dodajući da kada se tako obračunata glavnica usporedi s glavnicom kako je obračunata u konverziji, jasno se vidi da je konvertirana glavnica višestruko veća s obzirom da nije uzimala u obzir ništetnost niti valute niti kamate.
Matematički dokaz
"Ovo je najbolji, matematički dokaz da konverzijom nije omogućeno izjednačavanje konvertiranih i nekonvertiranih kredita i njihovih korisnika te da nije uspostavljena ugovorna ravnoteža iz jednostavnog razloga jer to nije bila niti namjera konverzije kao zakonske intervencije", zaključuje Metelko dodavši na kraju da, uslijed izostanka te ravnoteže, naši sudovi moraju propitati konverziju u svjetlu Direktive 93/13, prava Europske unije te prakse Suda Europske unije.